Crkva
slavi rođenje svetoga Ivana Krstitelja 24. lipnja svake godine. Poznato
je da Crkva slavi rođendan svetaca, posebno mučenika, na dan njihove
smrti. No, među uzorima življenja vjere izdvajaju se dvije velike
ličnosti: Blažena Djevica Marija i Ivan Krstitelj. Njih dvoje su
neizostavni u Kristovu djelu spasenja, zato Crkva slavi i njihov
zemaljski rođendan. Pored opisa Kristovog rođendana, u evanđeljima se
nalazi i opis Ivanova rođenja. Kako svjedoči evanđelist Luka, Ivanovo se
rođenje dogodilo šest mjeseci ranije od Isusovog rođenja. Isusov rođendan
slavimo 25. prosinaca, a Ivanov 24. lipnja. Zato baš ovaj odlomak izdvaja
jedan dio priče iz Isusovog djetinjstva, gdje se posebno naglašava prizor
Marijinog pohoda „u Zaharijinu kuću" (Lk 1,40), poslije naviještenja
arkanđela Gabrijela Mariji - „začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime
Isus" (Lk 1,31). Tako da navještaj radosne vijesti otvara
ispunjenje Božjeg obećanja svome narodu (Lk 1,26-36). Zanimljivo je da ta
radost koja je ispunila Mariju kada je primila naviještenje Isusovog
rođenja, sada ispunjava Elizabetino srce (Lk 1,41).
·
Elizabeti se navršilo vrijeme
da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj
Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.
Dječaka,
koga zadobiše sretni roditelji, unatoč poodmakloj dobi roditelja i
majčine dotadanje neplodnosti, oslikava veliko čudo – Božji zahvat: Isus
je djevičanski plod majke Marije, pozivajući se baš na dobrotu Božju
prema Elizabeti: „Ta Bogu ništa nije nemoguće!" Biblija se odmah u
početku predstavlja kao Knjiga Postanka neba i zemlje, ali također i kao „knjiga
nastanka" ljudi. Bog je Bog života, stvorio je zemlju i čovjeka
zapovjedivši: „Plodite se i množite i napunite zemlju!". Odatle je svaki
ljudski život Božja dragocjenost, Božji dar. Ako bude života, Bog
će moći "rasipno" dijeliti svoje darove i svoje pozive. Stoga su ovi
sveti stari roditelji primjer svima nama kako treba željeti djecu. Bog je
baš njih odabrao da rode sina koji će pripraviti put Kristu Spasitelju.
·
Htjedoše ga prozvati imenom
njegova oca - Zaharija, no mati se njegova usprotivi: »Nipošto, nego zvat
će se Ivan!« Rekoše joj na to: »Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi
se tako zvao.« Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati.
On zaiska pločicu i napisa »Ivan mu je ime!« Svi se začude, a njemu se
umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.
Ima
nešto čudno i u imenu toga djeteta. Zna se da mu je otac ostao nijem jer
nije povjerovao Božjem obećanju. No, Bog svoje obećanje ispunjava, unatoč
njegovoj nevjerici. Rođenom djetetu treba nadjenuti ime. Svi rođaci se o
tome brinu. Htjedoše ga nazvati imenom njegova oca Zaharija. No,
Elizabeta se tome usprotivi i reče: „Nipošto, nego zvat će se Ivan!" Na
te njezine riječi svi se začude jer toga imena nije bilo u njihovoj
rodbini. Tada znakovima upitaju oca Zahariju kojim ga imenom želi
prozvati. On napisa na pločici: „Ivan mu je ime!" Kad otac ime prihvati,
odmah mu se otvoriše usta i jezik te progovori. Bog odmah širi svoju
milost na vjernika. U hebrejskom, ime Ivan znači Božju milost, ili „Bog
je milostiv." To znači da će i to dijete imati Božju milost.
·
Strah obuze sve njihove
susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. I
koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: »Što li će biti od
ovoga djeteta?« Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.
Strah
obuze sve njihove susjede, a po svem se gorju judejskom razglašavali svi
ti događaji. Svi su se pitali: „Što li će biti od ovoga djeteta?"
Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njim. Dječak je rastao i duhom jačao:
„Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom."
Bog u ovom čovjeku Ivanu ispunja svoja pravedna obećanja. Uskoro će se
pojaviti Mlado sunce s visine – Mesija. A Ivan u nastupu Mesije ima
nezamjenjivu, jedinstvenu ulogu da mu bude neposredni prorok,
navjestitelj – krstitelj.
|
|
|