Aim Karem, malo selo 7,5 km udaljeno od Jeruzalem, rodno je mje­sto Isusova rođaka, posljednjega starozavjetnog proroka, propovjednika, krstitelja,  pokornika i mučenika Ivana, sina svetog Zakarije i svete Elizabete. Sve što se dogodilo pri njegovu dolasku na svijet (Lk 1,5-80) upozorava na izuzetnu osobu.

Mlad napuštaju roditeljsku kuću i odlazi u Judejsku pustinju. Nedaleko je rijeka Jordan, Mrtvo more, a tu je i glasoviti Kumran, središte esena, židovskih redovnika. Ivan se bavio molitvom i pokorom, a onda je na obalama Jordana počeo propovijedati obraćenje (Mt 3). Mnoštvo je stizalo sa svih strana. On je govorio svima i sasvim konkretno: književnicima, učiteljima Zakona, farizejima, saducejima, poreznicima, vojnicima i ostalom narodu. Svi su se dali krstiti. Neki su mu postali učenici. Kasnije će sveti Pavao susresti u Efezu 12 Ivanovih učenika, koje je on krstio, a oni nisu ni čuli za Kristovu evanđeosku poruku i Duha Svetoga (Dj 19,1-7).

Ivan je među mnoštvom jednom ugledao i Isusa iz Nazareta. Isus je krsti, a on mu reče: „Ti mene trebaš krstiti, a eto tidolaziš k meni (Mt 3,14). U trenutku Kristova krštenja svi su doživjeli bogojavljenje: pojavio se Duh Sveti u liku goluba, a Očev glas zagrmi: „Ovo je moj ljubljeni Sin" (Mt 3,13-17). Nakon krštenja i Isus je pošao u pustinju (Mt 4,1), a Ivan je i dalje „pripravljao put Gospodinu". U drugom susretu Ivan je prstom upro u Isusa i upozorio učenike: „Evo Jaganjca Božjega, koji oduzima grijehe svijeta" (Iv 1,29). Ta dvojica Ivanovih učenika: Andrija i Ivan, pođoše za Isusom i postadoše njegovi učenici (Iv 1,35-40).

Značajno je što je Ivan bio svjestan svoje prave uloge. Kad su ga ljudi počeli smatrati Mesijom, rekao je: Ja nisam Krist (Iv 1,20). Za mnom dolazi jači od mene (Mt 3,11). On je Sin Božji (Iv 1,34).

Ivan nije imao dlake na jeziku. Govorio je jasno i otvoreno. To se nije sviđalo posebno onima iz višega društva. Kad je kralj Herod Antipa zaveo ženu svoga brata Filipa, ona je napustila muža u Rimu i u Palestini živjela u preljubničkom braku s Antipom. Ivan je javno istupio u obranu svetosti braka. Herodijada je tražila zgodu kako bi mu se osvetila. Kad je Herod u ožujku 30. godine slavio rođendan, Saloma, kći Herodijadina, izvrsno je plesala, pa je kralj obećao kako će joj dati što zaželi. Nagovorena od osvetljive majke, zatražila je glavu Ivana Krstitelja. Kako je Ivan bio u tamnici u tvrđavi Makerontu na Mrtvom moru, Herod naredi nek mu krvnik odsiječe glavu i donese je na pladnju djevojci, a ona je preda majci. Iva­novim učenicima ipak je bilo dopušteno njegovo tijelo časno pokopati (Mt 14,1-12).

Kršćani slave samo tri rođendana: Isusov na Božić, Marijin na Malu Gospu i Ivanov 24. lipnja. Već se iz toga može vidjeti, kako je od najsta­rijih vremena bio štovan Isusov Preteča. Bogoslužje je nadahnuto teks­tovima iz Evanđelja. Ivanovo mučeništvo Crkva slavi 29. kolovoza. U bogoslužju je naglašeno kako je Ivan Preteča, koji je „dovršio svoju trku" i „svjedočio ustima, životom, srcem, činima i svoju smjelu blagovijest zapečatio krvavo!" (Himan na Večernji).

Sveti Faust i prijatelji, mučenici u Rimu za cara Nerona,

Sveti Rumold, biskup i mučenik iz 7. stoljeća. Zaštitnik je  biskupije Mechelen.

Sedmorica braće, mučenici u Armeniji: Orjent, Herois, Farnak, Firmin, Crn­jak, Lonđin. Mučeni za vrijeme Maksimijana.

Sveti Agoard, Agilbert i prijatelji, mučenici. Podnijeli mučeništvo u okolici  Pa­riza oko 500. godine.

Sveti Simplicij, biskup u gradu Autun u 4. stoljeću.