24. siječnja - Sveti Franjo Saleški, biskup i crkveni naučitelj
Rođen je u Salesu nedaleko Annecyja, 1567. godine. Studirao je filozofiju i teologiju u Parizu, a doktorirao je građansko i crkveno prava u Padovi, radio je kao odvjetnik u Chamberyju. Uskoro je postao svećenik i biskup te se dao na rad među kalvinistima. Prilike su bile strašne: crkve srušene, svećenica poubijani, a redovnici rastjerani. Na njegove propovijedi nitko nije htio dolaziti. To ga je natjeralo na pisanja letaka i oglasa koje je lijepio po zidovima, i ujedno se počeo baviti novinarstvom i pisanjem knjiga.
Kao ženevski biskup u potpuno protestantskoj sredini često se susretao s brojnim intelektualcima, političarima, plemićima i seljacima. Tako je upoznao svijet i njegove potrebe. Neumorno je pješice obilazio biskupiju i često se penjao po snijegu na alpske visine do najudaljenijih sela. Tu bi dugo ostajao i razgovarao sa svećenicima i seljacima, propovijedao, katehizirao i dijelio sakramente. Osnovao je i „Bratovštinu kršćanskoga nauka" i angažirao brojne vjernike.
Bio je traženi duhovni vođa i savjetnik. Sa svetom Ivanom Frankom Chantal osnovao je „Družbu pohođenja" (1610.), u kojoj su brojne žene našle smisao svoga života pomažući bijednima. Poseban je apostolat vršio pismima. Dosada je objavljeno preko dvije tisuće njegovih pisama, u kojima je pronalazio razna Evanđeljem nadahnuta rješenja za brojne životne probleme.
Uz druga njegova tiskana djela posebno je značajan „Uvod u pobožni život", poznat po nazivom „Filotea". Za njegova života djelo je tiskano na francuskom jeziku preko 40 izdanja. Uz „Raspravu o Božjoj ljubavi" to se smatra osnovnim i klasičnim spisom toga vremena. I čisto s književnoga stajališta njegova se djela odlikuju stilskim osobinama: čist jezik, lijep i elegantan izraz, žive slike, bogate impresije. Francuzi ga cijene i rado citiraju.
Svome vremenu sekularizacije i bijega od Crkve (a zar nije i danas tako?) Franjo je pokazivao kako je Evanđelje uvijek suvremen izvor i nadahnuće prave životne sreće i osmišljenje materije i cijeloga svemira. Intelektualcima i kulturnim radnicima pokazao je kako kultura nadahnuta Evanđeljem izgrađuje karaktere i osobe pune humanizma i altruizma, a seljacima i radnicima približio je nazaretskog Drvodjelca kao uzor sretnog i mirnog života „običnoga i maloga čovjeka iz puka". Sve je to bio plod samoodgoja, potpune vlasti nad samim sobom, duboke vjere, ljubavi i dobrote prema svima, pa čak i prema neprijateljima.
Umro je u Lyonu 28. prosinca 1622., godine a proglašen svetim 1655. godine. Blagdan mu se slava 24. siječnja, jer je toga dana njegovo tijelo bilo preneseno u Annecy.
Sveti Babila, biskup i mučenik u Antiohiji za vitijeme Decijeva progonstva.
Sveti Felicijan, biskup i mučenik u Folinju (Umbrija) za vrijeme Decijeva. progonstva.
Sveti Mardonije i prijatelji, mučenici u Mauritaniji.
Sveti Zama, biskup, Sveti Dionizije, papa (259.-268.) zaredio ga je i postavio za prvog biskupa Bolonje, gdje je propovijedao i širio kršćansku vjeru.
Sveti Suran, opat u Bolonji za vrijeme Langobarda.