Povijest katoličanstva u Vijetnamu započinje u 16. stoljeću sa svećenikom Alessandrom de Rodhesom, francuskim misionarom koji je bio prvi apostol mlade azijske Crkve koja je podijeljena u tri različite regije: Tonchino, Annam i Cocincina. Nakon godine 1645. kad je otac Rodhes protjeran, bili su česti progoni koji su se izmjenjivali s razdobljima mira, a u kojima su misionari različitih redova došli u Vijetnam. Naviještali su Evanđelje, okupljali vjernike, a poglavito su gradili crvke i nastojali oko formacije domaćeg klera i vjeroučitelja.
Razvoj kršćanstva u Vijetnamu označen je brojnim progonima. Od 1645. do 1886. bilo je 53 progona kršćana tijekom kojih je stradalo 113.000 vjernika.
Tijekom vladavine kralja Minh-Manha od 1821. pa nadalje progoni su postali nemilosrdni. Kršćani su osuđivani na smrt i oni koji su se usudili skrivati kršćane. Drugi kralj, posebno neprijateljski usmjeren, bio je Tuc-Dúc, a vladao je od 1847. do 1883. Bio je protiv francuske kolonijalne politike i mrzio je sve što je europsko ne razlikujući politiku od vjere. Ustanovio je novčanu nagradu za one koji pomognu u hvatanju misionara (300 unca srebra), a uhvaćeni bi misionari, nakon što bi im se slomila lubanja, bili bačeni u rijeku. Mjesni svećenici i vjeroučitelji bivali su zaklani. Obični vjernici kršćani mogli su si spasiti život samo ako su ispred sudca pogazili križ.

Nepokolebljivost i čvrstoća vjere kršćana očitovala se i u hrabrom podnošenju daljnjih muka: razdvajale su se obitelji, odvajali muževi od žena, djeca od roditelja, bivali su prognani u daleke krajeve nakon što su im oduzeta sva njihova dobra. Okrutnost mučitelja očitovala se na različite načine: mučenicima su odrubljivane glave, bili su razapinjani, davljeni, prepiljeni, raščetvoreni, izvrgnuti teškim torturama po zatvorima ili u rudnicima.

Brojne vjetnamske mučenike Crkva je uzdigla na oltar kao blaženike i heroje vjere, i to u godinama 1900., 1906., 1909. i 1951. Od tih blaženika izabrano je 117 istaknutih mučenika koje je svetima proglasio papa Ivan Pavao II. 19. lipnja 1988. Među vijetnamskim svecima mučenicima nalazi se 8 biskupa, 50 svećenika, 59 laika. Među njima bilo je 96 Vijetnamci, 11 Španjolci, 10 Francuzi; među laicima je 16 vjeroučitelja, jedna majka, četiri liječnika, šest vojnika te brojni očevi obitelji. Prvi na popisu 117 mučenika jest Andrija Dung-Lac, prvi vjeroučitelj i zatim vijetnamski svećenik. Rođen je 1795. u poganskoj, ali toliko siromašnoj obitelji da su ga prodali jednom vjeroučitelju koji je živio u misiji Vinh-Tri, gdje je Andrija bio kršten, pa je i sam kasnije postao vjeroučitelj. Nastavio je studij teologije i zaređen je za svećenika, imenovan župnikom u nekoliko različitih područja. Na desetke puta bio je uhićivan tijekom progona kralja Minh-Manha, ali su ga svaki puta otkupili mandarini uz pomoć mjesnih kršćana. On bi nastavljao apostolat među vjernicima pripremajući ih za sakramente unatoč opasnostima.

Ponovno ga je uhitio 10. studenoga 1839. gradonačelnik Ké-Songa. Bio je oslobođen kad je za njega plaćeno 200 srebrnika prikupljenih od kršćana. Dok je prelazio rijeku u čamcu, prepoznao ga je tajnik prefekta te je uzviknuo: "Uhvatio sam učitelja vjere." Odveo ga je u zatvor u Hanoiu i 16. studenoga 1839. bio je podvrgnut ispitivanjima, dnevno su od njega tražili neka pogazi i obeščasti križ. Ostao je nepokolebljiv u vjeri, osuđen je na smrt i odrubljena mu je glava 21. prosinca 1839.

Ostalih 116 svetih vijetnamskih mučenika završili su svoj mučenički život posvjedočivši za Krista po različitim mjestima i u različito vrijeme. Sada su svi sjedinjeni u slavi svetaca. Imena osam biskupa mučenika: Geronimo Hermosilla, Valentino Berrio-Ochoa, Domenico Henares, Ignazio Delgado Cebrián, Giuseppe Maria Diaz Sanjurjo, Melchiorre Garcia Sampredo Suárez, dominikanci; Pietro Rosa Orsola Borie i Stefano Teodoro Cuenot bili su iz Pariza, a pripadali su ustanovi inozemnih misija.

Sveti Krizogon (Kirševan), mučenik u Akvileji za cara Dioklecijana. Bio je zamjenik gradskog prefekta i najikršćanskiji čovjek u Akvileji. Na zapovijed Dioklecijana najprije je bio zatvoren, zatim mu je ponudio službu gradskog prefekta i konzula ako se odreče kršćanske vjere. Kad je Krizogon to odbio, po naredbi Dioklecijana odsječena mu je glava a tijelo bačeno u more. Njegovo je tijelo uzeo i časno sahranio svećenik Zoil. Ime mu je ušlo u Rimski misni kanon. Zadar ga štuje kao svoga zaštitnika. Zadrani su njemu u čast podigli krasnu romaničku crkvu svetog Krševan, koju je 4. svibnja 1175. posvetio prvi zadarski nadbiskup Lampridije. Inače je, prema predaji, tijelo svetoga Krševana (Krizogona) preneseno iz Akvileje u Zadar 649. godine.

Sveti Krescencijan, mučenik u Rimu za vrijeme pape Marcela I. (307.- 309.).

Sveti Aleksandar, mučenik u Korintu za Julijana Apostate.

Sveti Felicisim, mučenik u Peruđi.

Sveta Firmina, djevica i mučenica u Amerdji (Umbrija) za Dioklecijanova progonstva.

Sveta Flora (Cvita) i Marija, djevice i mučenice u Cordobi za arapskog progonstva.

Sveti Protazije, biskup u Milanu za cara Konstanta.

Sveti Porcijan, opat u auvergnskom kraju  (Francuska)  za kralja Teodo-rika.