24. Sveti Montan (Goran), Lucije i prijatelji, mučenici.
Sredinom III. stoljeća kršćanstvo još uvijek živi razdoblje svoga mučeništva. To je razdoblje najsnažnije u čitavoj povijesti Crkve. Među svjedocima, mučenicima, kojih se krv pretvarala u sjeme novih kršćana, prema slavnoj izreci svetoga Ciprijana: „Sanguis martyruin, semen cristianorum", bijahu i mučenici iz Kartage (sjeverna Afrika) koji su pogubljeni 259. godine. Na čelu te mučeničke skupine bili su đakoni: Montan, Lucije, Viktorik i Flavijan. Ostali su bili jednostavni kršćani, od kojih neki novokrštenici.
Solon, guverner Kartage, u želji kako bi se dodvorio pobunjenim stanovnicima, okrivljuje kršćane kao odgovorne za nastale nerede. Dao je uhvatiti spomenute đakone i neke kršćane. Svi su bili učenici svetoga Ciprijana. Neustrašivo su i bez sustezanja javno ispovjedili svoju vjeru, usprkos mnogim mukama. Konačno su osuđeni na smrt. Pred smrt napisali su, predvođeni svetim Montanom, svojoj braći u vjeri: „Braćo, sačuvajmo slogu, mir, jedinstvo srdaca; budimo već sada ovdje ono što ćemo jednog dana biti na nebesima."
Sveti Modest, biskup u Trieru, umro 486. godine.
Sveti Etelbert, engleski kralj, umro 616. godine.
Sveti Pretekstat, biskup i mučenik u Roanu.
Sveti Sergije, mučenik u Cezareji u Kapadociji.
Sveta Primitiva, mučenica u Rimu.