U složenom spletu ljudskih zbivanja kršćanski je narod tijekom povijesti više puta iskusio posebnu pomoć Djevice Marije, poglavito u teškim trenutcima života Crkve. Otuda je nastao običaj zazivati Majku Božju Pomoćnicom kršćana. Datum svetko­vine, 24. svibnja, dan je kad se papa Pio VII., čudesno oslobođen iz zatvora, vratio u Rim 1818. godine.

Sveti Ivan Bosko vidio je u zazivu Pomoćnica kršćana divan sažetak otajstva Blaže­ne Djevice na planu spasenja djelatnog u Crkvi, tako piše: "Iskustvo dugo osam­naest stoljeća ukazuje nam na najsvjetliji način kako je Marija nastavila s neba, s još većim uspjehom, poslanje Majke Crkve i Pomoćnice kršćana, što ga je započela na zemlji" (Čudesa Majke Božje, 1868., str. 45).

Vjerna Don Boskovu duhu i poslanju, Salezijanska obitelj povjerava se vodstvu i podršci majčinske prisutnosti Blažene Djevice, kako bi se sve više darovala Gos­podinu i mladima svjedočila Božju ljubav.

Drugi vatikanski sabor priznao je kako se Marija "svojom majčinskom ljubavlju skrbi za braću svojega Sina koji još putuju te se nalaze u pogiblima i tjeskobama, dok ne budu dovedena u sretnu domovinu. Zbog toga se Blažena Djevica zaziva u Crkvi na­slovima Odvjetnice, Braniteljice, Pomoćnice i Posrednice" (LG, br. 62).

Slaviti pashu Kristovu, časteći uspomenu "slavne Marije vazda Djevice (Rimski kanon), znači: slušati kao i ona riječ Božju, umnažati je i naviještati gorljivo, osjećati i zazivati Mariju kao primjer molitve i pastoralne ljubavi, priznati je kao učiteljicu i voditeljicu, njoj se utjecati s djetinjim povjerenjem.

Kao glavna zaštitnica Salezijanske obitelji i učiteljica nade, ona pomaže ljubiti kao što je Don Bosko ljubio, uzor je pastoralne ljubavi te sja kao zvijezda evangelizacije i ljudskog promaknuća.

Liturgijski obrazac ponajprije je izražavanje zahvalnosti za djelovanje Boga Oca (usp. Pripjevni psalam), koji je, "u svome čudesnom naumu spasenja" (Zborna II.), poslao svoga Sina, "rođena od žene" (II. čitanje). Djevica Marija, kao "majka i Po­moćnica kršćana" (Zborna II.), "veliko je znamenje", to je "žena odjevena suncem" (I. čitanje).

U tom pravcu tekstovi su radosna pjesma hvale Djevici Mariji jer je, kao "ponizna službenica Gospodnja" i "uzor svake vrline, potpuno odgovorila planu ljubavi, sura­đujući poslušnom vjerom i gorućom ljubavlju u djelu Krista, našega Spasitelja" (Predslovlje); sjedinjena sa Sinom "u slavi, nastavlja svoje poslanje prema Crkvi", koja u vremenu hodi "prema nebeskom Jeruzalemu... u borbi i u opasnostima" (Predslovlje).

Na toj sigurnosti, slaveći spomen otajstva Krista, "rođena od Djevice Marije" (Popričesna), "pobjednika nad smrću" (Svečani blagoslov) i uskrsnulog "kao prvina novog stvaranja" (Popričesna), sveta zajednica zauzima stav potpune raspoloživosti, kao i Marija, za Božji naum (usp. Evanđelje i Pričesnu). Zato uzdiže svoju molitvu zazi­vajući dar Duha, "koji je sašao na apostole okupljene s Djevicom Marijom u dvorani posljednje večere" (Svečani blagoslov), da "živi u vjeri, nadi i ljubavi" (Darovna), "mudro i s ljubavlju nadvlada sve kušnje" (Zborna I.), "sve više suobličujući se Kristu" (Darovna) i napredujući "s povjerenjem i odvažnošću" u svom zalaganju "u povijesti za ostvarenje kraljevstva" (Zborna II.), "hodeći prema Ocu u novosti živo­ta" (Popričesna), "već sada sudjelujući u Kristovoj pobjedi" (Zborna I.).