Da je čovjekov život kratka vijeka i pun nevolja (Job 14,1) lako je iskusiti ali puno teže prevladati i u tome  postojano ustrajati. Kad nas pritisnu nevolje spontano tražimo pomoć od prijatelja i svakoga tko bi nam mogao stvarno pomoći. Kršćani su iskusili u vremenima straha, tjeskobe i zlostavljanja kako je važno intenzivnije se utjecati pomoći i zaštiti Božjoj i zagovoru Bogorodice i svetaca. Tako je već u prvim stoljećima kršćanstva nastao Bogorodičin naslov Pomoćnica kršćana. 

Papa Pio V. dodao je taj zaziv u Lauretanske litanije nakon pobjede kod Lepanta 1571. godine. Kad je papa Pio VII. nasilno istjeran iz Vatikana, cijela se Crkva usrdno molila da se može vratiti na Petrovu stolicu. I to se stvarno i dogodilo. Papa je oslobođen i vraćen u Rim 24. svibnja 1814. Zbog toga je naredio da se uvede blagdan Pomoćnice kršćana i da se slavi na dan njegova oslobođenja i povratka na Petrovu stolicu. Papa Benedikt XV. spominje važnost zaziva u litanijama i veli: Crkva nije slučajno stvorila zaziv ´pomoćnica kršćana´ na kraju litanija. Nakon zaziva: Zdravlje bolesnih, utočište grješnika, utjeho žalosnih, zazvala ju je Pomoćnicom kršćana.

Velik doprinos širenju pobožnosti Mariji pod naslovom Pomoćnica kršćana dali su don Boskovi Salezijanci (+ 1888.). Don Bosko je rođen 1815., iste godine kad je papa Pijo VII. uveo blagdan Pomoćnice kršćana.

Najbolja je Pomoćnica, sigurno, Majka! ‑ Promatram vas veseo i ponosan i radostan u ovom slavlju Marije Pomoćnice, naše Majke. I vi ste uzbuđenim srcem došli svojoj Majci Mariji i osjećate se sretnima kao i uvijek kada djeca dolaze majčinu domu! Još su svježe rane obrambenog domovinskog rata... Nove se nimalo blaže otvaraju i zagorčavaju nam život, opterećuju nam savjesti, ranjavaju srca, ražalošćeni smo poradi propasti istine, poštenja, čistoće, morala i pravde i nimalo svijetle budućnosti naše mladosti! Zato hodočastimo dragoj nebeskoj Majci Pomoćnici kršćana neka nam pomogne!  Sveci nas poučavaju kako uspješno moliti, što i kako vapiti za pomoć. Evo nam zagovornika, Marijinog apostola svetog Ivan Boska: On nas uči kako doći do sigurne pobjede: "Onorate Maria, invocate Maria, Amate Maria, imitate Maria!... Ondje gdje cvjeta ljubav prema Blaženoj Gospi,  tu se ostvaruje riječ velikog Šekspira: ”Gnjev i pakao sam, Ona pretvara u milost i ljepotu! Svetost Neba!” "Sve divote učinila je Marija!” - svjedoči don Bosko. Povijest Crkve pokazuje: ”Marija je izvojevala najveće pobjede u kršćanstvu tijekom stoljeća! I najveće je svece odgojila i vodila najslavnijim pothvatima! Knjiga Apokalipsa svjedoči: "Bezgrešna će Majka s djetetom pobijediti paklenog zmaja  koji uvijek ponovno i ponovno diže svoj borbeni krik... Naš narod je uvijek pobožno častio Mariju kao izvrsnu Pomoćnicu. Lijepa naša zemlja sva je posijana njezinim svetištima i prošteništima: Marija Bistrica, Aljmaš, Trsat, Sinj, Gospa od Karavaja, Voćin, Vepric, Gospe od Zdravlja u Splitu. Gospa od Milosti u Boki Kotoroskoj i tolika druga....gdje se događaju predivna čudesa njezine majčinske ljubavi i pomoći. Naši su je pradjedovi nazivali Advocata, kao što stoji napisano i u njezinu dragom svetištu u Remetama pokraj Zagreba "Advocata Croatiae”, odvjetnica naša i blaga Majka Hrvatske, a sada i Gospa od brze Pomoći. To svjedoči kako Marija živi i djeluje u našim srcima i domovima! Ona sigurno želi i našu pomoć. Pomozimo joj iščupati sotonski korov bogo‑psovke, i nemorala, hedonizma i konformizma  iz srdaca današnjih ljudi. Pomozimo joj učvršćivati njezino kraljevstvo: čistoće, ljubavi i pobožnosti koja posvećuje pojedince i cijeli narod! Uzmimo svetu krunicu u ruke! Pomoćnica Kršćana daje nam i preporuča molitvu krunice! Evo svjedočanstva jednog Češkog zatvorenika: drhtali su pred krunicom”! Naši su nam progonitelji ‑ komunisti ‑ bezbožnici otkrili stvarnu vrijednost molitve krunice! - napisa svećenik koji je  30 godina prepatio  u češkim zatvorima... Bili su naoružani do zuba, o njima je ovisio naš život, a očima nisu mogli vidjeti krunicu! Kad bi je kod koga našli, - slijedilo je 14 dana samice! Sotona mrzi Boga i sve Božje! Zato rado s našim hrvatskim pjesnikom Vladimira Nazorom molimo: "Zdravo, Ti, puna radosti. Mira znak, izvor utjehe, Vez zemlje i neba, Most od molitava tkan ‑ od suza mit,  i u luk svi, nad jazima i crnim vodama. Što čovjeka će dijeliti - od Boga"!

Posveta bazilike svetog Franje u Asizu

Sveti Franjo je još za života ovdje na zemlji bio znak anđeoske čistoće i „kao zvijezda jutarnja usred oblaka vodio je prema svjetlu one koji su sjedili u tmini i sjeni smrtnoj, naviještao ljudima mir i sarn se pokazivao kao anđeo mira" (sv. Bonaventura). Tako neobično snažna svetačka pojava stekla je simpatije i na rimskom, papinskom dvoru tako ga je njegov osobni prijatelj papa Grgur IX. proglasio svetim već dvije godine nakon smrti. Isti papa želio je nek se u Asizu podigne hram u čast svetom Franje gdje bi se pohranili njegovi posmrtni ostaci. Sam papa je 1228. godine blagoslovio te­meljni kamen, a dvije godine kasnije zapovjedio je neka se svečevo tijelo pre­nese iz crkve svetog Jurja u novosagrađenu crkvu, koja je dobila naslov bazilike i postala „Glava i majka svih franjevačkih crkava". Baziliku je svečano po­svetio papa Inocent IV. 1253. godine, a naslov partijarhalne bazilike i papin­ske kapele podijelio joj je papa Benedikt XIV. Ova vidljiva crkva znak je svim vjernicima, a poglavito franjevcima, nevidljive Crkve, višnjeg Jeruza­lema. Proslava posvete ove bazilike poticaj je povećati zanos za ulaskom u tu nevidljivu Crkvu koja je „boravište Božje slave" (Popričesna).

Sveti Servilije, Zoel, Feliks, Silvan i Diokl, mučenici u Trstu.

Sveti Donacijan i Rogacijan, braća, mučenici u Nantes-u za vrijeme Dioklecijanova progonstva.

Sveti Manaen, „koji je odgojen zajedno s Herodom, tetrarhom" (Dj 13, 1), prorok i učitelj u Antiohiji.

Sveta Ivana, „žena Herodova upravitelja Kuza" (Lk 8,3).

Sveti Vincencije, mučenik u Rimskoj Luci.

Sveti Melecije, vojni zapovjednik, Ivan i Stjepan, vojni časnici, njihove žene (Suzana, Marcijana, Paladija) i djeca, te 252 vojnika, mučenici u Taviu u Galaciji (Mala Azija) za vladanja cara Antonina i prefekta Maksima.

Sveti Robustijan, mučenik u Milanu.

Sveti Vincencije, prezbiter u lirinskom samostanu.

Blaženi Ivan de Prado, prezbiter, OFM, mučenik u Maroku 1631. godine.