„Kako i mi otpuštamo dužnicima našim"

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas dovršavamo katehezu o petom zazivu molitve Očenaš. Zadržat ćemo se na izrazu „kako i mi otpustismo dužnicima svojim" (Mt 6, 12). Vidjeli smo da je čovjeku vlastito biti dužnik pred Bogom: od Njega smo primili sve u smislu naravi i milosti. Naš život nije bio samo željen, nego i voljen od Boga. Kad sklopimo ruke na molitvu doista nema mjesta za umišljenost. U Crkvi nema čovjeka koji je „svojih ruku djelu", ljudi koji su sami sebe stvorili. Svi smo dužnici prema Bogu i prema mnogim ljudima koji su nam dali povoljne životne uvjete. Naš identitet se izgrađuje polazeći od primljenih dobara, a prvo od njih je život.

Onaj koji moli nauči reći „hvala". A mi često zaboravljamo reći „hvala", mi smo sebični. Onaj koji moli taj nauči reći „hvala" i moli Boga da bude dobrostiv prema njemu ili njoj. Koliko god da se trudili, uvijek postoji nepodmiriv dug pred Bogom koji nikada nećemo moći vratiti: On nas voli beskrajno više nego što mi njega volimo. Nadalje, koliko god se mi trudili živjeti prema kršćanskim učenjima, u našim će životima uvijek postojati nešto za što treba tražiti oprost: sjetimo se dana provedenih u dokolici, trenutaka kad nam je zlopamćenje obuzelo srce i tako dalje. Upravo ta iskustva, koja nažalost nisu rijetka, potiču nas na molitvu: „Gospodine, Oče, otpusti nam duge naše". Tako tražimo oproštenje od Boga.

Kad bolje razmislimo, taj bi se zaziv mogao ograničiti i na ovaj prvi dio; bilo bi to lijepo. Isus ga, međutim, potkrjepljuje s drugim izrazom koji tvori jedno s prvim. Odnos Božje vertikalne dobrohotnosti prelama se i pozvan je pretočiti se u novi odnos koji živimo sa svojom braćom: u horizontalni odnos. Dobri Bog nas poziva da budemo svi dobri. Dva dijela toga zaziva povezana su neumitnom povezanošću: molimo Gospodina da oprosti naše dugove, naše grijehe, „kako" mi opraštamo našim prijateljima, ljudima koji žive s nama, našim bližnjima, ljudima koji su nam učinili nešto nažao.

Svaki kršćanin zna da za njega postoji oproštenje grijeha, svi to znamo: Bog oprašta sve i oprašta uvijek. Kad Isus svojim učenicima pripovijeda o Božjem licu služi se izrazima nježne milosti. On kaže da je na nebu veća radost zbog grešnika koji se pokaje, nego za mnoštvo pravednika koji ne trebaju obraćenja (usp. Lk 15, 7.10). Ništa u evanđeljima ne upućuje na to Bog ne oprašta grijehe onima koji su pravo raspoloženi i traže da bude ponovno primljeni u njegov zagrljaj.

Ali Božja milost, tako izobilna, uvijek je zahtjevna. Oni koji su primili mnogo moraju naučiti toliko i davati i ne zadržavati samo za sebe ono što su primili. Oni koji su primili mnogo moraju naučiti davati mnogo. Nije slučajno da se u Matejevu Evanđelju, neposredno nakon što nam je darovan tekst Očenaša, među sedam korištenih izraza, ističe upravo bratsko opraštanje: „Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka" (Mt 6, 14-15). Ovo je tako snažno! Nešto si mislim: imao sam prilike čuti kako ljudi kažu: „Nikad neću oprostiti toj osobi! Nikada neću oprostiti ono što su mi učinili!" Ali ako ti ne oprostiš ni Bog neće tebi oprostiti. Zatvaraš vrata. Razmislimo o tome jesmo li u stanju oprostiti ili ne. Neki svećenik, kad sam bio u drugoj biskupiji, sav tjeskoban pripovijedao mi je kako je išao podijeliti sakramente umirućih starici koja je bila na umoru. Jadna gospođa nije mogla govoriti. I svećenik joj reče: „Gospođo, kajete li se za grijehe?". Gospođa je rekla: „Da"; nije ih mogao ispovijedati, ali je odgovorila: „Da". To je dovoljno. A zatim: „Opraštate li drugima?" A gospođa, na samrtnoj postelji, rekla je: „Ne". Svećenik je ostao uznemiren. Ako ti ne oprostiš ni Bog tebi neće oprostiti. Razmislimo, mi koji smo ovdje, opraštamo li i možemo li oprostiti. „Oče, ne mogu ja to, jer su mi ti ljudi toliko zla učinili." Ali ako ti to ne polazi za rukom, zamoli Gospodina da ti da snage da to učiniš: Gospodine, pomozi mi da oprostim. Ovdje nalazimo poveznicu između ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu. Ljubav doziva ljubav, oprost doziva oprost. U istom Matejevom Evanđelju nalazimo vrlo intenzivnu prispodobu posvećenu bratskom opraštanju (usp. 18, 21-35). Poslušajmo je.

Neki sluga imao ogroman dug prema svome kralju: deset tisuća talenata! Iznos koji je nemoguće vratiti; ne znam koliko bi to danas iznosilo, ali sigurno stotine milijuna. No, događa se čudo i taj sluga ne dobiva produljenje otplate nego mu je štoviše dug potpuno oprošten. Neočekivana milost! Ali isti taj sluga, odmah zatim, okomio se na svoga brata koji mu duguje stotinu denara – sitnica – i, premda je to neznatan iznos, ne prihvaća izgovore ili molbe. Zato ga na kraju gospodar ponovno zove k sebi i kažnjava. Jer ako se ne trudiš oprostiti, neće ti biti oprošteno; ako se ne trudiš ljubiti, nećeš biti ljubljen.

Isus u ljudske odnose unosi snagu praštanja. U životu se ne rješava sve pravdom. Ne. Poglavito tamo gdje moramo zauzdati zlo, netko mora voljeti izvan onoga što je dužan činiti, kako bi ponovno započela povijest milosti. Zlo zna svoje osvete i ako se ne zaustavi postoji opasnost da se proširi i zaguši čitav svijet.

Zakon odmazde – za ono što se meni učinilo uzvraćam istom mjerom – Isus zamjenjuje zakonom ljubavi: ono što je Bog učinio meni, ja tebi vraćam! Razmislimo danas, u ovoj prelijepoj Vazmenoj osmini, mogu li oprostiti. I ako se ne osjećam sposobnim, moram zamoliti Gospodina da mi da milost da oprostim, jer je znati oprostiti milost.

Bog daje svakom kršćaninu milost da ispiše povijest dobra u životu svoje braće, osobito onih koji su mi učinili nešto nažao i koji su mi nešto skrivili. Riječju, zagrljajem, osmijehom, možemo prenijeti drugima ono najdragocjenije što smo dobili. Koja je to dragocjena stvar koju smo primili? Opraštanje, koje moramo moći dati također drugima.

23. travnja 2019. - Izrazi žalosti, solidarnosti i osude terorističkih napada u Šri Lanki

Nasilje ne smije potaknuti novo nasilje. Od vođā kršćanskih Crkvi, kao i iz židovskoga i islamskoga svijeta, jednoglasno dolazi odlučna osuda terorističkih napada u Šri Lanki. Istodobno, snažan je i poziv na jedinstvo i molitvu protiv svakog zla.

Žalost, gnušanje i osuda nasilja, ali i duboka solidarnost i blizina sa žrtvama terorističkih napada počinjenih na Uskrs u Šri Lanki, u kojima je život izgubilo 310 osoba. Tako se kršćanske Crkve u svijetu, te različite vjeroispovijesti, ujedinjuju s apelima i molitvama pape Franje.

Ekumenski carigradski patrijarh Bartolomej I. odlučno osuđuje svaki teroristički napad i svako djelo mržnje, nasilja i fundamentalizma, bez obzira koji je njegov izvor, te poziva sve ljude na suradnju kako bi se uspostavili miran suživot i suradnja, i to kroz dijalog i uzajamno poštovanje, prenosi Vatican News.

I moskovski patrijarh Kiril poslao je poruku sućuti predsjedniku Šri Lanke Maithripali Sirisenu. Duboko sam užasnut. Nadam se da će državne vlasti i nadležna tijela učiniti sve moguće da, ne samo oni koji su izvršili te krvave zločine, nego i njihovi organizatori, ne izbjegnu odgovornost za ta zla djela koja su počinili.

Potpora narodu na Šri Lanki dolazi i od canterburyjskoga nadbiskupa Justina Welbyja koji zaziva jedinstvo dok odbija svaki oblik mržnje i podjele, te jamči svoje molitve za žrtve.

Svjetsko vijeće Crkvi (WCC) poziva pak sve kršćane u svijetu da se ujedine protiv svega što ugrožava vjerski, društveni i kulturni sklad, pokazujući da je moć mira i ljubavi snažnija od bilo koje druge moći. Glavni tajnik vijeća Olav Fykse Tveit istaknuo je da takva djela nasilja ugrožavaju svetost života i u svakom su smislu svetogrđe. Premda dižemo glas protiv toga svetogrđa, odlučno tvrdimo da nasilje ne smije poticati drugo nasilje. U duhu Kristove ljubavi držimo se uvjerenja da nasilje, mržnja i smrt neće imati posljednju riječ, istaknuo je vlč. Tveit.

Osuđujući atentate anglikanski biskup Colomba Dhiloraj Canagasabey, član Središnjega odbora Svjetskoga vijeća Crkvi, kazao je da Crkva na Cejlonu bez sumnje osuđuje ta podla i okrutna teroristička djela, i izražava sućut obiteljima i prijateljima onih koji su izgubili život i onih koji su ranjeni. Molimo se za njih i za njihove obitelji, da Božja utješna prisutnost i dalje bude uz njih kroz to tragično iskustvo, rekao je.

Osim toga, tražeći temeljitu istragu kako bi se odgovorne što prije dovelo pred pravdu, anglikanski biskup ponovno je uputio apel Vladi kako bi zajamčila sigurnost vjerskih bogoštovnih mjesta, te spriječila bilo kojeg pojedinca ili skupinu da uzme zakon u ruke ili da potakne zastrašivanje i nasilje u bilo kojoj zajednici.

Solidarnost stanovništvu Šri Lanke izrazile su sve biskupske konferencije, kao i Skupština katoličkih ordinarija Svete zemlje, jamčeći svoje molitve za poginule, ranjene i njihove obitelji, te posebno da Bog nadahne teroriste da se pokaju za ubojstva i zastrašivanje.

Odmah je reagirao i islamski svijet, s velikim imamom Al-Azhara Ahmedom El-Tayyibom, koji je osudio te terorističke napade, ističući da su protivni nauku svih religija i svih vjeroispovijesti, kao i svim međunarodnim zakonima i društvenim normama. Imam je, osim toga, istaknuo hitno potrebno veće zauzimanje u suprotstavljanju svim oblicima terorizma.

Isto upozorenje dolazi i iz židovskoga svijeta. Predsjednik Svjetskoga židovskog kongresa Ronald s. Lauder traži nultu toleranciju prema onima koji se koriste terorom kako bi postigli svoje ciljeve. Izrazi sućuti stižu i od brojnih kršćanskih udruga i tijela, kao što je zaklada Pomoć Crkvi u nevolji, koja upozorava da vjerska sloboda treba ponovno biti jedno od glavnih prava čovjeka.

22. travnja 2019. - Papin nagovor prije i nakon molitve Kraljice neba, Uskrsni ponedjeljak

I mi smo pozvani Isusa osobno susresti i postati njegovi navjestitelji i svjedoci

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas, i kroz čitav ovaj tjedan, u liturgiji, pa i u životu, produljuje se uskrsna radost Isusova uskrsnuća, čudesnog događaja što smo ga se jučer spomenuli. Na uskrsnom bdjenju odzvanjale su riječi koje su izrekli anđeli kraj praznog Kristova groba. Ženama koje su došle na grob u zoru prvog dana nakon subote, rekoše: „Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu" (Lk 24, 5-6).

Kristovo uskrsnuće predstavlja najpotresniji događaj u ljudskoj povijesti koji svjedoči o pobjedi Božje ljubavi nad grijehom i smrću i daje našoj nadi u život temelj čvrst poput stijene. Dogodilo se ono što je bilo ljudski gledano nezamislivo: „Isusa Nazarećanina […] Bog… uskrisi oslobodivši ga grozote smrti" (Dj 2, 22.24).

Na ovaj Uskrsni ponedjeljak liturgija nas, s Matejevim Evanđeljem (usp. 28, 8-15), vraća na prazan Isusov grob. Dobro nam je u duhu se vratiti na prazan Isusov grob. Žene, pune straha i radosti, trče javiti učenicima da je grob prazan; i u tom trenutku pred njima se pojavljuje Isus. One „obujme mu noge i ničice mu se poklone" (r. 9). Dotakle su ga: nije bio utvara, bio je Isus, živ, tijelom, bio je On. Isus razgoni strah iz njihovih srca i još više ih ohrabruje da navijeste braći što se dogodilo. Sva evanđelja naglašavaju ulogu žena, Marije Magdalene i drugih, kao prvih svjedoka uskrsnuća. Muškarci su se, u strahu, zatvorili u dvorani Posljednje večere. Petar i Ivan, obaviješteni od Magdalene, tek su nakratko izašli i na brzinu posjetili grob ustanovivši da je otvoren i prazan. Ali žene su prve susrele Uskrsloga i donijele navještaj da je On živ.

Danas, draga braćo i sestre, Isusove riječi upućene ženama također odzvanjaju za nas: „Ne bojte se! Idite, javite…" (r. 10). Nakon obredâ Vazmenog trodnevlja, koji su nam dali ponovno proživjeti otajstvo smrti i uskrsnuća našega Gospodina, sada ga očima vjere promatramo uskrslog i živa. I mi smo pozvani osobno ga susresti i postati njegovi navjestitelji i svjedoci.

Zajedno s drevnom uskrsnom liturgijskom posljednicom u ovim danima ponavljamo: „Ufanje mi uskrslo je, Krist, moj Gospod". I u Njemu smo i svi mi uskrsnuli, prešavši iz smrti u život, iz ropstva grijeha u slobodu ljubavi. Dopustimo, dakle, da do nas dopre utješna poruka Uskrsa i obavije nas svojim slavnim svjetlom, koje raspršuje tamu straha i tuge. Uskrsli Isus hoda uz nas. On se očituje onima koji ga zazivaju i ljube. Prije svega u molitvi, ali i u jednostavnim radostima koje se žive s vjerom i zahvalnošću. Želim da svi osjetimo njegovu prisutnost dijeleći trenutke srdačnosti, prihvaćanja, prijateljstva, promatranja prirode!

Neka nam svetkovanje ovoga dana, u kojem je uobičajeno uživati malo odmora i slobode, pomogne iskusiti Isusovu prisutnost.

Zamolimo Djevicu Mariju da možemo bogato crpiti mir i spokojstvo, te darove Uskrsloga, kako bismo ih dijelili s braćom, osobito s onima kojima je najpotrebnija utjeha i nada.

Nakon molitve Regina Cæli

Draga braćo i sestre,

želim još jednom izraziti svoju duhovnu i očinsku blizinu narodu Šri Lanke. Izražavam i svoju veliku blizinu svom dragom bratu, kardinalu Malcolmu Ranjithu Patabendigeu Donu, i čitavoj nadbiskupijskoj Crkvi u Colombu. Upućujem molitvu za mnogobrojne žrtve i ranjene i molim sve da bez oklijevanja pruže tom dragom narodu svu potrebnu pomoć. Također se nadam da će svi osuditi te terorističke čine, ta neljudska djela, koja se nikada ničim ne mogu opravdati. Pomolimo se Majci Božjoj…

Zdravo Marijo

U ozračju svetkovine Uskrsa koja obilježava današnji dan, od srca pozdravljam sve vas, obitelji, župne skupine, udruge i pojedine hodočasnike koji ste došli iz Italije i iz raznih krajeva svijeta.

Želim svima da s vjerom provedete ove dane Vazmene osmine, u kojoj se produljuje spomen na Kristovo uskrsnuće. Iskoristite svaku priliku da budete svjedoci radosti i mira uskrsloga Gospodina.

Sretan i svet Uskrs svima! Molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i doviđenja!

Papa na Uskrsni ponedjeljak još jednom izrazio blizinu narodu Šri Lanke

U obraćanju nakon molitve Kraljice neba na Uskrsni ponedjeljak, 22. travnja papa Franjo je još jednom izrazio blizinu narodu Šri Lanke te je rekao kako se nada da će svi osuditi te terorističke čine.

„Draga braćo i sestre, želim još jednom izraziti svoju duhovnu i očinsku blizinu narodu Šri Lanke. Izražavam i svoju veliku blizinu svom dragom bratu, kardinalu Malcolmu Ranjithu Patabendigeu Donu, i čitavoj nadbiskupijskoj Crkvi u Colombu. Upućujem molitvu za mnogobrojne žrtve i ranjene i molim sve da bez oklijevanja pruže tom dragom narodu svu potrebnu pomoć. Također se nadam da će svi osuditi te terorističke čine, ta neljudska djela koja se nikada ničim ne mogu opravdati", rekao je Papa pozvavši sve okupljene da zajedno s izmole jednu Zdravomariju.

21. travnja 2019. - Uskrsna poruka Svetoga Oca i blagoslov Urbi et orbi, svetkovina Uskrsa

Krist živi!

Draga braćo i sestre, sretan Uskrs!

Crkva danas obnavlja navještaj prvih učenika: „Isus je uskrsnuo!". I od usta do usta, od srca do srca razliježe se poziv na hvalu: „Aleluja!… Aleluja!". Na ovo jutro Uskrsa, neprolazne mladosti Crkve i čitavoga čovječanstva, želim da do svih dopru riječi kojima započinje posinodska apostolska pobudnica posvećena na poseban način mladima: „Krist živi! On je naša nada i najljepša mladost ovoga svijeta. Sve što On dotakne postaje mlado, novo, puno života. Zato prve riječi koje želim uputiti svakom mladom kršćaninu [i svakome od vas] jesu: On živi i želi da ti budeš živ! On je u tebi, On je s tobom i nikada te ne napušta. Ma koliko daleko da odlutao uz tebe je uvijek Uskrsli, koji te poziva i čeka da mu se vratiš i kreneš iznova. Kad se osjetiš starim zbog tuge, ozlojeđenosti, strahova, sumnji ili neuspjeha, On će uvijek biti tu da ti da novu snagu i nadu" (Christus vivit, 1-2).

Draga braćo i sestre, ova poruka je upućena istodobno svakoj osobi i svijetu. Kristovo uskrsnuće je početak novog života za svakog muškarca i svaku ženu, jer istinska obnova uvijek počinje od srca, od savjesti. Ali Uskrs je također početak novog svijeta, oslobođena od ropstva grijeha i smrti: svijet se konačno otvorio Kraljevstvu Božjem, Kraljevstvu ljubavi, mira i bratstva.

Krist živi i ostaje s nama. On pokazuje svjetlo svoga lica Uskrsloga i ne napušta one koji su u kušnji, boli i žalosti. Neka on, Živi, bude nada za ljubljeni sirijski narod, koji je žrtva dugotrajnog sukoba na koji riskiramo da postanemo sve više rezignirani, pa čak i ravnodušni. Kucnuo je, naprotiv, čas da se ulože novi napori oko iznalaženja političkog rješenja koje će odgovoriti na opravdane težnje za slobodom, mirom i pravdom, da se odgovori na humanitarnu krizu i potpomogne siguran povratak raseljenih, kao i svih onih koji su potražili utočište u susjednim zemljama, osobito u Libanonu i Jordanu.

Uskrs nas potiče upraviti pogled na Bliski istok, rastrgan stalnim podjelama i napetostima. Neka kršćani u tim krajevima sa strpljivom ustrajnošću svjedoče Gospodina uskrslog i pobjedu života nad smrću. U mislima mi je osobito narod Jemena, posebno djeca, iscrpljena glađu i ratom. Neka svjetlost Uskrsa prosvijetli sve vladare i narode na Bliskom istoku, počevši od Izraelaca i Palestinaca, i potakne ih da ublaže mnoge patnje i teže budućnosti mira i stabilnosti.

Neka prestanu krvoprolića u Libiji, gdje su posljednjih tjedana bespomoćni ljudi ponovno umirali, a mnoge obitelji bile prisiljene napustiti svoje domove. Potičem uključene strane da izaberu dijalog, a ne silu, izbjegavajući da se ponovno otvore rane koje su ostale nakon deset godina dugih sukoba i političke nestabilnosti.

Neka živi Krist podari svoj mir čitavom ljubljenom afričkom kontinentu, još uvijek prepunom društvenih napetosti, sukoba i ponekad nasilnih oblika ekstremizma koji za sobom ostavljaju nesigurnost, razaranje i smrt, osobito u Burkini Faso, Maliju, Nigeru, Nigeriji i Kamerunu. U mislima mi je također Sudan, koji trenutno prolazi kroz razdoblje političke nesigurnosti. Želja mi je da se ondje čuje glas sviju i da svi složno rade na tome da se zemlji omogući da nađe slobodu, razvoj i blagostanje kojem tako dugo teži.

Neka uskrsli Gospodin prati napore koje poduzimaju građanske i vjerske vlasti Južnog Sudana, poduprte plodovima duhovne obnove održane prije nekoliko dana ovdje u Vatikanu. Neka se u povijesti te zemlje otvori nova stranica u kojoj će se sve političke, društvene i vjerske komponente djelatno zalagati za ostvarivanje općeg dobra i pomirenje nacije.

Neka ovaj Uskrs donese utjehu stanovništvu istočnih krajeva Ukrajine koje nastavlja patiti zbog sukoba koji još uvijek traje. Neka Gospodin potakne inicijative za dostavu humanitarne pomoći kao i one koje teže postizanju trajnog mira.

Neka radost uskrsnuća ispuni srca onih koji na američkom kontinentu trpe posljedice teških političkih i ekonomskih prilika. Mislim posebno na venezuelski narod: na mnoge kojima, zbog krize koja traje i sve se više pogoršava, nedostaju minimalni uvjeti potrebni za dostojanstven i siguran život. Neka Gospodin udijeli da svi oni koji imaju političku odgovornost rade na okončanju društvenih nepravdi, zlostavljanja i nasilja, te poduzmu konkretne korake potrebne za uklanjanje podjela i pružanje stanovništvu pomoći koja mu je potrebna.

Neka Uskrsli Gospodin prosvijetli napore koji se poduzimaju u Nikaragvi kako bi se što brže iznašlo mirno i dogovorno rješenje za dobrobit čitavog nikaragvanskog naroda.

Pred mnogim patnjama našeg vremena, neka nas Gospodin života ne nađe hladne i ravnodušne. Neka nas učini graditeljima mostova, a ne zidova. Neka Onaj koji nam daruje svoj mir učini da utihne buka oružja, bilo u područjima ratnog sukoba, bilo u našim gradovima, te potakne vođe narodâ da rade na okončanju utrke u naoružanju i zabrinjavajućeg širenja oružja, posebno u ekonomski naprednijim zemljama. Neka uskrsli Krist, koji je otvorio vrata groba, otvori naša srca potrebama onih koji trpe oskudicu, ranjivih, siromašnih, nezaposlenih, marginaliziranih i svih onih koji kucaju na naša vrata u potrazi za kruhom, utočištem i priznavanjem svoga dostojanstva.

Draga braćo i sestre, Krist živi! On je nada i mladost za svakoga od nas i za čitav svijet. Dopustimo Mu da nas obnovi! Sretan Uskrs!

Uskrsna čestitka

Draga braćo i sestre,

s tugom i boli primio sam vijest o teškim napadima na nekoliko crkava i druga mjesta okupljanja u Šri Lanki koji su upravo danas, na dan Uskrsa, donijeli žalost i bol. Želim izraziti svoju srdačnu blizinu kršćanskoj zajednici, napadnutoj dok je bila okupljena u molitvi, kao i svim žrtvama tog okrutnog nasilja. Gospodinu povjeravam one koji su izgubili život na tako tragičan način i upućujem molitvu za povrijeđene i sve one koji pate zbog ovog dramatičnog događaja.

[Sveti je Otac ostao nekoliko trenutaka u molitvenoj tišini]

Još jednom ponavljam svoje želje za sretan Uskrs svima vama, iz Italije i različitih zemalja, kao i onima koji su nam se pridružili putem televizije, radija i drugih medija. U vezi s tim drago mi je podsjetiti kako je prije sedamdeset godina, upravo na Uskrs 1949., jedan papa prvi put govorio na televiziji. Časni Pio XII. obratio se gledateljima francuske televizije, naglašavajući kako se pogledi Petrova nasljednika i vjernikâ mogu susresti također kroz novo sredstvo komunikacije. Ova mi prigoda pruža priliku da ohrabrim kršćanske zajednice da koriste sva sredstva koja tehnologija stavlja na raspolaganje kako bi naviještali radosnu vijest uskrslog Krista, da uzajamno komuniciramo, a ne samo da jedni druge kontaktiramo.

Prosvijetljeni svjetlom Uskrsa, nosimo miris uskrslog Krista u samoću, u bijedu, u patnju mnoge naše braće, odvaljujući kamen ravnodušnosti. Na ovom Trgu radost uskrsnuća simbolizira cvijeće koje i ove godine dolazi iz Nizozemske, dok je ono u bazilici sv. Petra iz Slovenije. Posebna zahvala darivateljima ovih prekrasnih cvjetnih poklona!