NEDJELJA MUKE GOSPODNJE - CVJETNICA

ZAZIV DUHA SVETOGA

Dođi, Duše presveti, sa neba nas posjeti zrakom svoje milosti.
Dođi, Oče ubogih, djelitelju dara svih, dođi, srca svjetlosti.
Tješitelju tako blag, ti nebeski Goste drag, pun miline, hlade tih.
Umornima odmore, u vrućini lahore, razgovore žalosnih.
Sjaju svjetla blaženog, sjaj u srcu puka svog, napuni nam dušu svu.
Bez Božanstva tvojega, čovjek je bez ičega, tone sav u crnom zlu.
Nečiste nas umivaj, suha srca zalivaj, vidaj rane ranjenim.
Mekšaj ćudi kamene, zagrij grudi ledene, ne daj nama putem zlim-
Svim što vjeru imaju, što se u te ufaju, sedam svojih dara daj.
Daj nam krepost zaslužnu, i smrt lijepu, blaženu, daj vjekovit svima raj.

EVANĐELJE: Mk 11,1-10

Kad se približe Jeruzalemu, Betfagi i Betaniji, do Maslinske gore, pošalje dva učenika i kaže im: »Hajdete u selo pred vama. Čim u nj uđete, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i vodite. Ako vam tko reče: ‘Što to radite?’ recite: ‘Gospodinu treba’, i odmah će ga ipak ovamo pustiti.«

Otiđoše i nađoše magare privezano uz vrata vani na cesti i odriješe ga. A neki od nazočnih upitaše: »Što radite? Što driješite magare?« Oni im odvrate kako im reče Isus. I pustiše ih. I dovedu magare Isusu, prebace preko njega svoje haljine i on zajaha na nj. Mnogi prostriješe svoje haljine po putu, a drugi narezaše zelenih grana po poljima. I oni pred njim i oni za njim klicahu: »Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koji dolazi! Hosana u visinama!«

MEDITATIO

Ove nedjelje slavimo Cvjetnicu, nedjelju muke Gospodnje. Ovaj blagdan nas uvodi u otajstvo Velikog tjedna i danas ćemo zbog toga na svetoj misi slušati cjelovit izvještaj muke iz evanđelja po Marku. Razmišljajući o tome kako će se velika većina vas zadržati na razmišljanju muke tijekom čitavog Velikog tjedna, ovoga puta vam predlažemo evanđelje kojim će započeti ulazna procesija s blagoslovljenim maslinovim grančicama. Događaj opisan današnjim evanđeljem je direktno vezan za tjedan pred Uskrs, pa možemo reći da idemo kronološkim slijedom.

Iako se čini kako imamo više protagonista u ovom izvještaju, posebno se ističu dva lika. Jedan je sam Isus, koji svojim stavom i aktivnostima pokazuje da je Gospodar života i ide u susret onom što su o njemu rekli proroci. Drugi, nama danas zanimljiviji lik, je magarac.

Naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao

Skoro pa cijelim izvještajem dominira govor o magarcu. Isus prvo objašnjava svojim učenicima što će naći i kako će se ophoditi, a nakon toga nam evanđelist prepričava cijeli događaj još jednom. Sve ovo ne događa se kako bi nam evanđelist pokazao da je Isus neki čudotvorac koji predviđa budućnost, već kako bi nam ta slika magarca ostala u sjećanju. Magarac, kojeg još nitko nije zajahao, znači da je predviđen za nošenje tereta, još uvijek nekorišten, mlad. Onaj koji još nije otkrio svoj identitet i svoje poslanje. Magarac je još uvijek vezan svojim poteškoćama, ugodnostima ili možda svojim strahovima ili očekivanjima drugih…

Recite: ‘Gospodinu treba’

Bog ima plan sa svakim od nas. Kad se odvažimo prihvatiti i slijediti Njegov plan u svom životu svi okovi, sve veze padaju i postajemo slobodni. Iz slobode koja nam dolazi vršeći Njegovu volju, raste i naša radost, osjećaj korisnosti. Svi znamo koliko magarci mogu biti tvrdoglavi i ne popustiti kad se tjeraju, ali na Božji glas i njihova narav se omekša.

I dovedu magare Isusu, prebace preko njega svoje haljine i on zajaha na nj.

U ovom retku imamo hrpu biblijskih simbola koji su veoma rječiti. Isus šalje svoje učenike da dovedu  i one posljednje na koje nitko još ne računa, one koji još nisu otkrili svoje poslanje i oslanja se na njih. Isusovi učenici stavljaju svoje haljine na magare, a znamo dobro kako je proročki plašt prelazio u Starom zavjetu s jednog proroka na drugoga, a s plaštem je prelazila i milost i poslanje. Isus, onaj koji je uzeo naše grijehe i naše poteškoće, sada sjeda na magare i ulazi u grad. Ovom gestom se ispunjava proročanstvo proroka Zaharije (9,9) o Mesiji, Davidovom nasljedniku koji ulazi u grad ponizan na magarcu.

I oni za njim klicahu: »Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!

Ovaj veličanstveni ulazak uz klicanje sviju nije namijenjen magarcu, iako mu se to može na trenutak činiti, već onome koga nosi. Ovaj poklik je namijenjen onome koji je otkupio naše grijehe i dao nam život vječni. A magarcu ostaje radost što je barem na trenutak mogao biti djelom ovog velikog trenutka kad je svijet prepoznao svoga Mesiju i što ga je upravo u tom trenutku Bog pozvao i poslužio se njegovom slabošću i neiskustvom.

ORATIO

Gospodine Isuse Kriste, koji si kazao: „Ištite i primit ćete, tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se!”, daj nam, molimo Te, Božansku Svoju ljubav, da Te svim srcem, ustima i djelima ljubimo i nikada Te hvaliti ne prestanemo. Daj nam, Gospodine, da se Tvoga svetoga imena bojimo i ujedno ga uvijek ljubimo, jer nikada ne prestaješ ravnati one koje u Svojoj ljubavi utvrđuješ. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

CONTEMPLATIO

Postoje li u tvom životu veze koje je potrebno odvezati kako bi pošao tamo gdje te Gospodin poziva? Koje?

Postoje li trenutci u tvom životu kada si se osjećao kao ovaj magarac koji je nosio Krista drugima?

Koji osjećaj u tebi budi spoznaja kada činiš dobro i ljudi ti plješću? Zahvaljuješ li tada Bogu što se preko tebe proslavio ili zadržavaš pljesak i hvalu za sebe?

Jesi li svjestan poniznosti onih ljudi koji su donijeli Krista u tvoj život?

ACTIO

Ovaj tjedan ću napraviti neka dobra djela u skrovitosti i pri tome misliti na Gospodina kojeg nosim drugima.

DUHOVNI KUTAK

Iz knjige: Jean-Pierre de Caussade, Predanje Božjoj providnosti, str. 60 – 61.
Živi, dakle, mali korijene mojega srca u tami i u skrivenosti Božjoj; po svojoj tajnoj krijeposti, na izvana proizvodi grane, lišće, cvjetove, plodove koje ti ne možeš vidjeti, a koji će druge nahraniti i obradovati. Svim dušama koje dolaze odmoriti se i okrijepiti u tvojoj sjeni daruj plodove prema njihovu ukusu, ne vodeći računa o svojemu. Neka svi nacijepi koje će ti milost dati prime neodređeni pečat koji se ne obilježava drukčije doli prema suobličenju tih samih nacijepa. Postani sve u svima, a u tebi neka ne bude doli predanje i ravnodušnost. Ostani, mala bubice, u usku i tamnu zatvoru svoje bijedne čahure, sve dok te toplina milosti ne oblikuje i izvede van; jedi potom sve lišće pred sobom i u toj aktivnosti predanja ne okreći se i ne traži izgubljeni mir. Potom se zaustavi kada te božanska narav zaustavi; u smjenjivanju aktivnosti i počinka preko neshvatljivih preobražaja izgubi sve prijašnje oblike, metode i načine kako bi se, umirući i uskrsavajući, zaogrnula onim koje će ti sama božanska narav pokazati…

…Tako, duše drage, vi ne možete znati ni odakle dolazite ni kamo idete; od koje Božje ideje vas božanska mudrost izvlači i kojemu vas cilju vodi. Ne preostaje vam drugo doli pasivno se prepustiti te oblikovati bez razmišljanja, bez uzorka, bez primjera, bez metode, djelujući kada je trenutak za djelovanje, zaustavljajući se kada je trenutak zaustaviti se, gubeći kada je trenutak za gubljenje. Na taj način, ravnodušno, djelujući i prekidajući aktivnost po nagnuću i predanju, čitaju se i ostavljaju knjige, [govori se] s drugima i šuti, piše se i prekida, a da se nikada ne zna što će uslijediti. I poslije brojnih preobrazba duša koja je dosegla savršenstvo prima krila kako bi poletjela prema nebesima, nakon što je na zemlji ostavila plodno sjeme kako bi se njezino stanje održavalo u dušama.