Pripremni dokument ukazuje da potonji obrazac praćenja nije točno određen čin, nego „proces kojim osoba, u dijalogu s Gospodinom i osluškujući glas Duha, donosi temeljne odluke počevši od opredjeljenja za pojedini životni stalež." (PD II,2). U svakom u vjeri odgojenom mladiću odzvanja ovo pitanje: „Kako živjeti radosnu vijest evanđelja i odgovoriti na poziv koji Gospodin upućuje svima onima kojima ide u susret, bilo kroz ženidbu, sveti red ili Bogu posvećeni život?" (PD II, 2). Svi su ljudi pozvani na svetost (LG 40), pozvani smo da pratimo sve mlade, nitko nije isključen, sve do tog temeljnog pitanja, sve do praga odrasle dobi, smjerajući postupno i bez straha prema cilju, visoko postavljenoj mjeri ljudskog i kršćanskog života, kako je to činio don Bosco.

3 Treći dio Pripremnog dokumenta skup je nekoliko smjernica o pastoralnom djelovanju, ističući sadržaje, mjesta i sredstva. Pozvani smo na „praćenje mladih", što se odvija u ova tri čina: „izaći", „vidjeti" i „pozvati" po uzoru na Isusa koji je susretao ljude svoga vremena. To zvuči obiteljski za nas don Boscove sinove i predstavlja dodatni poticaj da osluškujemo mlade, da im budemo bezuvjetno na raspolaganju u njihovim potrebama, svjesni činjenice da je duhovno očinstvo produžetak odgojnog očinstva. Iz susreta s mladima, koje u praksi jako dobro predstavlja asistencija, praćenje se može rascvjetati sve do razlučivanja zvanja i prema tome izgradnje životnog plana kod mladih ljudi.

Kad Pripremni dokument poziva na stvaranje pastoralnih sadržaja u koje ulaze „svi mladi bez izuzetka", u nama se javlja sigurnost, kakvu je osjećao i don Bosco, a po kojoj „u svakom mladiću, pa i onom najlošijem postoji težnja za dobrom". U vidu pastoralnog djelovanja i kvalitetne ponude mladima s raznim potrebama, treba promicati jasno i uključujuće iskustvo svih članova zajednice koja odgaja i evangelizira, a to je upravo odgojno-pastoralna zajednica. Sve to od mjesne salezijanske zajednice i od provincijalne animacije, iziskuje ozbiljan napor oko formacije laika suradnika, pa i za teme kao što su praćenje mladih.

Suodgovornom sudjelovanju raznih sudionika u pastoralnom djelovanju treba pridružiti pastoralnu inteligenciju koja se neće zadovoljit općenitim pastoralnim ponudama, nego će pokrenuti procese zajedničkog razlučivanja u skladu sa smjernicama Odgojno-pastoralnog projekta. U pastoralnom programiranju je, nadalje, potrebno da ponuđeni putevi imaju u vidu prije svega mlade, ljude koje treba učiniti odgovornima na putu ljudskog rasta i rasta u vjeri koji će se podvrći nutarnjoj logici postupnog rasta. Potičem vas, dakle, da se potrudite i na putovima odgoja i evangelizacije ponudite molitvena iskustva u kojima će mladi kušati vrijednost šutnje i kontemplacije: „nema razlučivanja bez njegovanja intime s Gospodinom i dijaloga s njegovom Riječi" (PD III, 4).

Na kraju ovog pisma nudim vam tri pitanja, koja mogu pratiti vaše razmišljanje o izazovima i prednostima vjere te o razlučivanju zvanja mladih našeg vremena. Ova tri pitanja nudim kao predložak za razmišljanja provincijalnim vijećima, na susretima ravnatelja, susretima kvinkvenista i asistenata. Pozivam vas također da ispitate mogućnost da se ova pitanja ponude raznim skupinama Salezijanske obitelji:

 1.   Koje ponude na razini mjesne Crkve prakticiramo kako bi Pobudnica Evangelii Gaudium bila busola za naš pastoralni hod?

2.   Koje pastoralne inicijative promičemo ili ih možemo ponuditi da bi svi mladi i odrasli, roditelji i nastavnici, vjeroučitelji i animatori osjetili da pripadaju našoj zajednici odgojitelja u vjeri i zajednici koja evangelizira?

 3.   Koje bi poteškoće mogle oslabiti zajednicu i nastavak pastoralnih procesa? Kojim bi se ponudama mogla ojačati zajednica i postojanost pastoralnih procesa?

Sukladno pozivu Svetog Oca (PD II, 5), povjerimo Mariji ovaj hod u kojem se zajedno s cijelom Crkvom pitamo: kako pratiti mlade da prihvate poziv na radost ljubavi i puninu života.

U Kristu,

                                                                       Ángel Fernández Artime