Nalazite se u > Nadbiskupija

25. svibnja 2019. - Papa Franjo: "Hvala Bogu, još se čuje plač djece u Crkvi".

25. svibnja 2019. - Papa Franjo:

25. svibnja 2019. - Papa Franjo: "Hvala Bogu, još se čuje plač djece u Crkvi".

Papa Franjo primio je sudionike konferencije "Da životu"! Briga za dragocjeni dar života u krhkosti. Papa Franjo poziva neka obitelji prate i skrbe i u žalosti i u radosti za bolesno dijete. "Napor, objašnjava papa, usmjeren je na ispunjenje ljubavi u obitelji"

Svako dijete je dar

Kultura otpada nameće ideju kako krhka djeca nisu nespojiva sa životom, "osuđena su na smrt". To ne može biti tako za majku koja, objašnjava papa Franjo, živi "osjećaj duboke tajne" čim se nađe u trudnoći. To je početak stvarnog, intenzivnog dijaloga koji raste na obje strane: dijete postaje dijete "pomiče ženu sa svim svojim bićem kako bi doprlo do njega".

Ali nijedno ljudsko biće nikad ne može biti nespojivo sa životom, niti s njegovom dobi, niti s njegovim zdravljem, niti s kvalitetom njegova postojanja. Svako dijete začeto u ženinoj utrobi je dar koji mijenja povijest obitelji: oca i majke, bake i djeda i male braće. A to dijete treba pozdraviti, voljeti i njegovati. Uvijek!
Tihi krik obitelji

Papa je glas strahova, tjeskoba koje potiču srca majki i očeva prije dijagnoze bolesti djece, ali se sjeća kako postoje načini ići za "malim pacijentima" i izbjeći "pobačaj". Volontirati i brinuti se o napuštanoj nakon rođenja tolikom broju djece s teškom patologijama ". Postoje "izvanredne farmakološke, kirurške i pomoćne intervencije", Papa Franjo, - "fetalne terapije" i "prenatalne bolnice" koje dobivaju iznenađujuće rezultate, pružajući podršku obiteljima.

Danas suvremena tehnika prenatalne dijagnostike od prvog tjedna može otkriti prisutnost malformacija i patologija, koje ponekad mogu ozbiljno ugroziti život djeteta i sigurnost žene. Sama sumnja u patologiju, ali još više sigurnost u bolest, mijenja iskustvo trudnoće, bacajući žene i parove u duboku tjeskobu. Osjećaj usamljenosti, bespomoćnosti i straha od patnje djeteta i cijele obitelji pojavljuje se kao tihi krik, poziv na pomoć u tami bolesti, o kojoj nitko ne može predvidjeti određeni ishod.

Liječnici, saveznici života

Poziv pape Franje liječnicima jasan je, a liječnicima je cilj ozdravljenje, i "sveta vrijednost života" i zato su podrška onima u teškoćama i boli. Govori o "perinatalnoj udobnosti", načinu liječenja koji humanizira medicinu, "zato što prelazi u odgovoran odnos s bolesnim djetetom, kojega prate operateri i njegova obitelj na integriranom putu skrbi, koji ga nikad ne napušta, a to ga čini osjećati ljudsku toplinu i ljubav ".

Medicinska profesija je misija, poziv na život i važno je što su liječnici svjesni kako su oni sami dar za obitelji koje su im povjerene: liječnici sposobni za ulazak u odnos, uzimaju živote drugih, proaktivno djelovanje i suočenje s boli, sposobnost umiranja, nastojati uvijek pronaći rješenja koja poštuju dostojanstvo svakog ljudskog života.

Liječenje za ispunjenje ljubavi

Lijek nije "beskorisno korištenje resursa" niti daljnja patnja za roditelje, ali, ističe Papa, ali je ispunjenje ljubavi obitelji.

Zapravo, briga za djecu pomaže roditeljima neka oplakuju i shvate ne samo kao gubitak, već i kao korak u zajedničkom putovanju. To dijete će zauvijek ostati u njihovom životu. I oni će ga moći voljeti. Toliko puta, onih nekoliko sati u kojima majka može uspavati svoje dijete, ostavlja trag u srcu te žene koja je nikad ne zaboravlja. A ona osjeća, dopustite mi kazati, shvaća. Osjećaš se kao mama.

Pobačaj nije odgovor

Dijete se ne može prekinuti život u krhkim uvjetima kao "preventivna praksa". "Pobačaj, kaže Papa, nikad nije odgovor koji žene i obitelji traže." Umjesto toga, oni su u strahu od bolesti i usamljenost koja uzrokuje oklijevanje roditelja. Snažan je naglasak pape na pobačaj koji nije pitanje vjere nego čovjeka.
Ali poučavanje Crkve o ovom pitanju je jasno: ljudski život je svet i nepovrediv, a korištenje prenatalne dijagnoze za selektivne svrhe mora biti snažno obeshrabreno, jer je to izraz nehumanog eugeničkog mentaliteta, koji uklanja mogućnost prihvaćanja obitelji. Zagrlite i volite svoju najslabiju djecu. Ponekad čujemo: "Eh, vi katolici ne prihvaćate pobačaj, to je problem vaše vjere". Ne: to je predreligijski problem.

Vjera nije u središtu. Tada dolazi, ali ne ulazi: to je ljudski problem. To je predreligijski problem. Ne stavljamo na vjeru nešto što njoj ne pripada od početka. To je ljudski problem. Samo dvije rečenice će nam pomoći kako bismo shvatili ovo: dva pitanja. Prvo pitanje: je li legitimno ubiti ljudski život kako bi se riješio problem? Drugo pitanje: je li dopušteno unajmiti ubojicu neka riješi problem? Odgovor je vaš. To je poruka. Nemojte bježati na religiozno značenje, nego na nešto što se tiče čovjeka? To nije zakonito. Nikad, nikad, ne oduzimajte ljudski život ili unajmite ubojicu neka riješi problem.

Ljubavne mreže

Papina preporuka je također pružiti "dublju pastoralnu pomoć" i potporu onima koji primaju bolesnu djecu. "Potrebno je stvoriti prostore, mjesta i mreže ljubavi kojima se parovi mogu okrenuti, kao i posvetiti vrijeme pratnji tih obitelji".
Posebno hvala vama, obiteljima, majkama i očevima, koji ste prihvatili krhki život, riječ krhkost podcrtavam?

Zato što su majke, ali i žene, stručnjaci za krhkost: dobrodošlicu krhkim životima. Podržavajte i pomažite drugim obiteljima. Vaše svjedočanstvo ljubavi je dar svijetu.

24. svibnja 2019. - Papa: Nogomet je igra i sredstvo za uspostavljanje prijateljstva sa stvarnim osobama

Nogomet je ekipna igra koju valja živjeti kao sredstvo kojim možemo stvarne osobe pozvati da podijele s nama prijateljstvo, da se susretnemo, pogledamo si u lice i suočimo kako bismo provjerili vlastite sposobnosti, rekao je papa Franjo u petak 24. svibnja, govoreći o nogometu u nazočnosti 5000 djece i mladih, učenika osnovnih i srednjih škola iz Rima, i iz talijanskih pokrajina Lacija i Abruzza, sudionikā inicijative nazvane „Nogomet koji volimo". Djecu su dopratili glasoviti bivši i sadašnji nogometaši, treneri i članovi uprave raznih talijanskih sportskih odbora i saveza.

Odmah na početku govora Papa je spomenuo svetoga Ivana Bosca, koji je osnovao prve oratorije, a koji je odgojiteljima često govorio: ‘Želite okupiti djecu? Bacite u zrak loptu i prije nego što dotakne zemlju vidjet ćete koliko će ih se približiti!’ Iza lopte koja se kotrlja gotovo se uvijek nalazi neki dječak sa svojim snovima i željama, svojim tijelom i dušom, rekao je Papa te dodao: „U sportsku aktivnost nisu uključeni samo mišići, nego cijela osobnost dječaka, u svim njezinim dimenzijama, pa i onim najdubljima".

Sport je velika prigoda u kojoj se može naučiti dati najbolje od sebe, uz žrtvu i zauzimanje, ali ponajviše, ne sami, istaknuo je papa Franjo te objasnio: „Zahvaljujući novim tehnologijama danas je lako izolirati se, uspostaviti virtualne veze s mnogo ljudi, ali na udaljenosti. Naprotiv, ono što je lijepo u igri loptom jest to da se može igrati zajedno s drugima, dodajući si međusobno loptu na nekom igralištu, učeći stvarati akcije u igri i usklađujući se kao ekipa".

Lopta postaje sredstvo kojim možemo pozvati na prijateljstvo stvarne osobe, sastati se, pogledati si u lice i suočiti se kako bismo provjerili vlastite sposobnosti. Nogomet je ekipna igra; ne možemo se sami zabaviti! I ako ju se tako živi, doista može biti dobra i za glavu i za srce, u društvu koje ističe središnji položaj vlastitoga ja gotovo kao apsolutno načelo, primijetio je Papa.

Igra čini sretnima, jer se može izraziti vlastita sloboda, natječe se na zabavan način, teži se ostvarivanju vlastitoga sna, ali ne postajući na silu prvak. U dokumentu je Ujedinjenih naroda o pravima djece na sport istaknuto pravo svakog djeteta da ne bude prvak, podsjetio je papa Franjo te potaknuo roditelje da prenesu svojoj djeci mentalitet koji obuhvaća igru, besplatnost i društvenost. Potaknuo ih je također da ohrabruju svoju djecu, posebno nakon poraza, i da im pomognu shvatiti da rezervna klupa nije poniženje, nego prigoda za rast i mogućnost za drugog igrača.

Roditelji, osim toga, trebaju uspostaviti odnos sa sportskim društvom svoje djece, a ponajviše s trenerom, jer trening je jedna vrsta pratnje, poput vodstva prema nečem višem i boljem. Treneri su, prema Papinim riječima, pouzdana uporišta za djecu koju treniraju. Sve što kažete i učinite postaje pouka za vaše sportaše, odnosno sve će to ostaviti neizbrisivi trag u njihovu životu, u dobru i u zlu, istaknuo je papa Franjo.

Župni info kutak Sveci i blaženici Crkve u Hrvata
Korisni linkovi