Alojz Versiglia (1873.-1930.) i Kalist Caravario (1903.-1930.), bili su misionari u Kini. Trinaestoga veljače 1930. boljševički odmetnički vojnici napali su njihovu barku u namjeri oteti katehistice i mladiće iz pratnje za misiju Linchow. Dobri pastiri su hrabro branili svoje stado. Vojnici su ih pretukli i na kraju strijeljali u obližnjoj šumi. Alojz Versiglia rođen je u Oliva Gessi u pokrajini Paviji (Italija) Od malih nogu je ministrirao, pa su vjernici govorili kako će sigurno biti svećenik, premda se on na takve primjedbe ljutio, jer je želio postati veterinar. Međutim, kad je kao dvanaestogodišnjak susreo don Boska, svetac ga je toliko zadivio i promijenio je mišljenje. U svečanosti podjele misijskih križeva sedmorici misionara, koja je upriličena 1888.. , kratko nakon don Boskove smrti, Alojz je bio tako oduševljen, odlučio je postati salezijanac gajeći u srcu želju i sam poći u misije. Nakon završenih teoloških studija 1895., zaređen je za svećenika. Don Rua ga je imenovao magistrom novaka u Genzanu kraj Rima. Tu je dužnost vršio deset godina. Na poziv biskupa iz grada Macao 1906. poveo je u Kinu šestoricu salezijanaca misionara, ostvarivši davni don Boskov san. Iz salezijanske kuće matice u Macau salezijanci su otvorili misiju u Heungchowu, a don Alojz je u don Boskovu stilu animirao pastoralne aktivnosti. Osnovao je sirotište, nadaleko poznatu limenu glazbu i oratorij. Kad je 1918. Apostolski vikarijat u Cantonu salezijancima povjerio misiju Shiuchow, don Versiglia je bio kandidat za biskupa. Posvećen je 9. siječnja 1921. Bio je mudar, postojan, siromašan ...   Skupina boljševički odmetnika zaustavila ih je 25. veljače, s namjerom kako bi iz biskupove barke oteli djevojke. Biskup i mladi Caravario suprotstavili su se njihovoj namjeri i stali u obranu djevojaka. Bili su divljački pretučeni i na kraju streljani. Prije nego su ih pogubili, jedan drugomu su se ispovjedili. Svoje su živote prikazali za mlade kršćane u Kini. Papa Ivan Pavao II proglasio ih je svetima 1. listopada 2000.

Kalist Caravario rođen je u malom mjestu Cuorgné kraj Torina18. lipnja 1903. Još kao dječak bio je blage naravi i sklon meditiranju. Često se molio i gajio veliku ljubav prema majci kojoj je napisao brojna pisma. Kad mu je bilo pet godina cijela se obitelj preselila u Torino, blizu Porata Nuove, tu je pohađao salezijansku školu i svako jutro ministrirao. Ravnatelj oratorija don Garelli, spremio ga je u novicijat gdje je položio prve zavjete i postao salezijanac. U Torino je 1922. došao don Versiglia i klericima održao predavanje o misijama u Kini. Kalist je bio oduševljen. Za kratko je zajedno s don Grellijem otputovao u Macao, a ubrzo nakon toga na Timor gdje je ostao dvije godine. Kada je 18. svibnja 1929. došao u Shiuchow, mons. Versiglia ga je zaredio za svećenika i povjerio mu misiju Linchow. Odmah je posjetio tamošnje obitelji i stekao simpatije svih učenika u školi. Došao je u Shiuchow kako bi pratio biskupa Versigliu u svoju misiju Linchow. Na putu su ih presreli odmetnici i napali barku u namjeri oteti djevojke, katehistice koje su s još nekoliko mladića putovale s njima. Razbojnici su obojicu misionara strijeljali u obližnjoj šumi…

Sveti Tarzicije, carigradski patrijar

Za patrijarhu je izabran kao laik. Pokušao se odreći te dužnosti, ali je konačno prihvaća i prima svete redove. Povjerenu mu dužnost obavlja u velikoj poniznosti, a istovremeno s odlučnošću i čvrstinom upravlja carigradskom Crkvom i čitavom patrijaršijom. Ne plaši se kad je u pitanju čuvanje moralnih načela. Energično se suprostavio caru Konstantinu VI. kad je htio otpus­titi svoju zakonitu ženu. Taj ga je stav koštao izagnanstva. Kasnije, kad je car poradi intriga izgubio život, Tarazije je pušten na slobodu.

Bio je veoma pobožan čovjek. Na poseban je način štovao Majku Božju. O njoj je napisao divnih stranica, iz kojih čitamo i ove retke: „Zdravo, o posrednice svega što je pod nebom; zdravo, obnoviteljice čitavog svemira; zdravo, o puna milosti, Gospodin je s tobom; onaj koji je prije tebe, rođen je po tebi i po tebi živi s nama." Umro je 25. veljače 806., nakon što je 22 godine upravljao carigradskom patrijašijom.

Sveti Donat, biskup zadraski, drugotni zaštitnik grada Zadra. Prema svjedočanstvima nekih povjesničara u Zadru je bio biskup pri kraju 8. i početkom 9. stoljeća. Igrao je posredničku ulogu između Franaka i Bizanta. U Bizantu je dobio na dar od cara Nicefora moći sirmijske mučenice Anas­tazije (Stošije) te ih je pohranio u katedralu svetog Petra, koja se kasnije na­zvala svete Stošije. Također je dobio i moći mučenika Krizogona (Krševana) i drugih svetaca. Time je duhovno obogatio crkve svoga grada. Umro je 811. godine i  pokopan u crkvi  Presvetog Trojstva, koja je kasnije po njemu nazvana svetog Donat. Nakon  provale Francuza u Zadar (1809.), moći su mu prenesene u katedralu svete Stošije, gdje se i danas nalaze. U Zadru se slavi na današnji dan.

Sveti Cezarije Nazijanski, sin svete None i brat svetog Grgura Taologa i svete Gorganije, liječnik, zaštitnik liječnika, umro 369. godine.

Sveti Viktorin, Viktor i prijatelji, mučenici u Egiptu za Numerijana 185. godine.

Sveti Donat, Just, Herena i drugovi, mučenci u Africi.

Sveti Feliks II., papa (483.-492.).