Prema legendi, oni su bili braća, ili čak blizanci, liječnici koji posvetiše svoj život liječenju bolesnika. Njihovo štovanje počinje već od IV. stoljeća, a bilo je rašireno i na Istoku i na Zapadu. Najstarije središte njihova štovanja nalazilo se u Aigai (Egeji), u Ciliciji, gdje su, prema najvećem broju povijesnih svje­dočanstva, sveta braća pretrpjela mučeništvo. Jedno od središta njihova štovanja bio je i grad Kyros u sjevernoj Siriji, gdje im je u V. stoljeću bila posvećena crkva. Nad njihovim grobom car Justinijan podigao je veli­čanstvenu baziliku. Štovanje svetih Kuzme i Damjana bilo je živo i u Jeru­zalemu, u Amidi u Mezopotamiji, u Edesi i u Egiptu. U Carigradu su im podignute četiri crkve, a u Rimu papa Feliks III. (526.530.) izgradio im je baziliku. Nalaze se i na mozaicima u Raveni, a izgrađena im je i crkva na Sardiniji. Štovanje im je bilo rašireno i u Francuskoj i u drugim zapadnim zemljama.

Sveti Kuzma i Damjan postali su popularni po čudesima. Legenda prenosi kako su jednom liječili bolesnika s bolesnom nogom. Odsjekoše mu nogu, a na njezino mjesto staviše nogu preminulog Crnca. Kad se bolesnik iz sna probudio, opazi kako ima jednu nogu bijelu a drugu crnu.

Prema povijesnim izvorima, sveta braća su podnijela mu­čeništvo za cara Dioklecijana. Prefekt Lizija osuda ih na smrt, jer su bili kršćani. Najprije ih baciše u mare, ali ih anđeo izbavi. Bacaše ih u vatru, ali im ni ona ne naudi. Potom ih privezaše uz križ i kameno­vaše, ali se kamenje odbi i usmrti one koji su ga bacili. Naposljetku im odrubiše glave.

Veliki liturgičar Pius Parsch vidi u ovim svetim mučenicima sliku Spasitelja koji je ozdravljao tijela ljudi, kako bi spasio njihove duše. A poznati njemački hagiograf Peter Manns piše: „Kao sveti liječnici oni su svoju patničku braću ne samo nesebično i besplatno liječili, zbog čega se kod Grka navode u listu takozvanih Anargvroi, onih što liječe bez novca, već su i beznadnim bolesnicima pokazivali na nebo. Zato njihovo svjedočanstvo i njihov patronat upravo za naše vrijeme imaju trajno značenje." Sveti Kuzma i Damjan su zaštitnici liječnika i ljekarnika.

Sveti Elrearij i Blažena Delfina, supruzi, franjevački trećoreci. Elzearij se rodio između 1284. i 1287. godine u mjestu Ariano. Još u djetinjstvu su ga zaručili s Delfinom koja je bila od njega starija dvije godine. Kad je došlo vrijeme sklapanja braka, oni se međusobno dogovore kako će živjeti u čistoći, i to su očuvali čitavi život. Zbog toga na njih primjenjujemo riječi knjige Mudrosti: „O kako je lijep čisti naraštaj u sjajnosti svojoj. Spomen je njegov besmrtan jer ga cijene i Bog i ljudi". Njihov krepostan život do­lazio je do izražaja i u kontaktu sa svojim podanicima. Elzearij je bio grof Arianski. U početku su ga primili veoma neprijateljski, ali njegov razborit nastup i ljudska toplina osvojili su ljude tako što im je postao kao stariji brat. Kao dobar vojskovođa bio je na čelu vojske kralja napuljskoga koja je pritekla u pomoć papi 1312. godine. Bio je poslanik napuljskog kralja na francuskom kraljevskom dvoru. Tu je i umro u 38. godini života. Kao franjevački trećoredac pokopan je u franjevačkoj crkvi u mjestu Apt. Njegovo kumče papa Urban V. priznao mu je svetost života 1369. godine, a njegov nasljednik papa Grgur XI. to je svečano proglasio 1371. godine. - Delfina je nakon muževljeve smrti živjela jedostavno i siromašno. Umrla je 1360. godine i sahranjena zajedno s mužem. Blaženom ju je proglasio papa Inocent XII.

Sveti Ciprijan i Justina, djevica, mučenici. Ciprijan je kao poganin bio vrač pa je svojim čarolijama htio predobiti Justinu za sebe. Ona je međutim njega  pridobila za Krista pa  su kao kršćani  oboje podnijeli mučeništvo u Nikomediji za Dioklecijanova progonstva.

Blaženi Nil  (910-1005.),  opat  i  osnivač  opatije  grčkog  obreda  u Grottaferrati kod Rima.

Sveti Kalistrat i četrdeset i devet vojnika, mučenici u Rimu za Dioklecijanova progonstva.

Sveti Euzebije, biskup u Bolonji.

Sveti Vigilije, biskup u Bresciji.

Sveti Amancij, prezbiter u Umbriji.

Sveti Senator u Albani.