Sveti Timotej, „prvijenac u vjeri", rođen je u Listri (Likaoniju, Mala Azija) od oca Grka i majke Židovke Eunike. Pavao spominje i Timotejevu baku Loidu. Kad je Pavao došao prvi put u taj kraj, obratio je Euniku i bez sumnje krstio Timoteja.

Apostol narodi je uzeo Timoteja kao suputnika na putovanjima na preporuku kršćanske zajednice u Listri. Timotej je pratio Pavla na njegovu drugom i trećem misijskom putovanju (usp. Dj 17,14 si.; 18,5; 19,22; 20,4). Zacijelo su ga preporučile starješine u Listri.

Iako je Pavao iznio pobjedu s obzirom na nužnost obrezanja novokrštenika, ipak je dao obrezati Timoteja, kako ne bi izazvao maloazijske Židove. Timotej je pošao za Pavlom, iako je bio svjestan kako je Pavao prije nekoliko godina bio kamenovan u Listri. Pavao mu je povjeravao posebne uloge u solunskoj vjerničkoj (l Sol 3,2.6), makedonskoj (Dj 18,22) i korintskoj crkvenoj zajednici (l Kor 4,17; 16,10; 2 Kor 1,19). S Pavlom je djelio njegovo prvo zatočeništvo, kako vidimo iz potpisa Pavlovih poslanica (Kol 1,1; Fil 1,1; Flm 1; usp. Fil 2,19; Heb 13,23).

Po svjedočanstvu pastoralnih poslanica, Timotej je i dalje pratio Pavla. Pavao mu je naložio neka ostane u Efezu (l Tim 1,3). To je bio pogiblima najizloženiji grad u Maloj Azija. Pavao se našao ponovno pod strogom stražom u rimskoj tamnici te poziva Timoteja neka hitno krene tamo. Timotej je zacijelo ispunio učiteljevu želju. Je li ga pronašao živa, ne znamo. Kratko vrijeme poslije upućenih poslanica Timoteju Pavao je bio pogubljen mačem.

Timotej je umro, kao biskup efeške crkvene zajed­nice. Ubili su ga hramski svećenici božice Dijane oko 100. godine u prigodi jednoga poganskog ophoda.

Možda je najljepša crta u Timotejevu životu ta što sebe nikada ne ističe nego iščezava u sjeni svjestan silnih misijskih zadaća. Njemu je dostatno Pavlu čistiti zapreke na putu koje bi mogle ometati nje­govo apostolsko djelovanje. Timotej je njegovao bolesnog Pavla i tješio ga u trenucima potištenosti. Bio je jedan od onih koji su utirali put kršćanstvu. Nikada ga ne gledamo licem u lice nego kao odraz Djela apostolskih i Pavlovih poslanica. Ne čujemo ni jedne riječi iz njegovih usta; njegovo je ime ipak simbol skromnog služenja u apostolskoj zadaći.

Sveti Tit, bio je „iskreni suradnik" Pavlov na njegovim misijskim putovanjima (2 Kor 8,25). Malo znamo o njemu. Djela apostolska ga ne spominju. Bio je obraćenik s poganstva i neobrezanik. Pratio je apostola Pavla na jeruzalemski sabor (Gal 2,1.3). Povjerena mu je bila posebna misija smirivanja duhova u kršćanskoj zajednici u Korintu (2 Kor, 2,13; 7,6; 8,6.16.23; 12,18), gdje je bio dobro primljen (2 Kor 7,13-15). Pavao u vezi s tim piše: „Titovo srce biva još nježnije prema vama kad se sjeti poslušnosti vas sviju kako ste ga sa strahom i drhtanjem pri­mili" (2 Kor 7,15). Tit je smirio uznemirene duhove među koje je bio ušao duh razmirica i nesloge.

Tit je sudjelovao i u Pavlovu zatočeništvu. Bio je poslan u posebnu misiju u Dalmaciju (2 Tim 4,10).

Tit je bio kasnije poslan na Kretu, gdje je primio poslanicu koja mu je bila upravljena. Poslanica Ttitu odiše svježinom kako s obzirom na samu kršćansku zajednicu tako i na njezina predstojnika. Trebalo je uljuđivati i oplemenjivati krećane, za koje Pavao piše kako su „uvijek lažljivi, zle živine, besposleni trbusi" (Tit 1,12). Zato mu je dana od Pavla opomena: „Strogo ih karaj kako bi bili zdravi u vjeri, neka ne prijanjaju uz židovske bajke i zapovijedi ljudi koji istini okreću leđa" (Tit 1,13-14).

Kada je Tit umro, nemamo sigurnih podataka. Prema tradiciji mro je kao biskup Krete.

Sveta Paula, udovica, rodila se u Rimai 347. godine u uglednoj obitelji. Sklopila je brak s uglednim građaninom Taksacijem kad joj je bio 17 godina, Ostala je udiovica s petero djece u 31. godini života. Upoznavši svetog Jeronima

u Rimu, povjerila se njegovu duhovnom vodstvu, a s njim se dopisivala kad je on ponovno otputovao u Palestinu. Napokon, kad je ostala sama s najstarijom kćerkom Eustohijom, jer joj je troje djece umrlo a jedna se kćerka udala, proda svoj dio imanja te s kćerkom Eustohijom otputova u Palestinu potpuno se posvetivši molitvi, razmišljanju i djelima kršćanske ljubavi. U Betlehemu je podigla gostinjac za hodočasnike i samostan za žene s kojima je živjela pod vodstvom svetoga Jeronima. Umrla je 404. godine, a njezina kćerka Eustohija, je također svetica i njezin se spomendan slavi 28. rujna, umrla je 418. godine.