Rođen je 20. prosinca 1676. u talijanskom gradiću Porto Maurizio (danas dio grada Imperia) od oca Dominika Casanova i majke Anemarije Benza. Istoga je dana kršten na ime Pavao - Jeronim. U 12. godini dođe u Rim radi školovanja u Collegium Romanum. Osjeti redovnički poziv i, vidjevši dva uzorna franjevca iz ritira svetog Bonaventure na Palatinu, 2. X. 1697. stupi u franjevački red  „strožega opsluženja" i dobi ime fra Leonardo. Zaređen 1702. za svećenika sanjao je o misijama u po­ganskim zemljama, ali ga spriječi bolest sušice.  Zavjetuje  se  Gospi, ako ozdravi, kako će se posvetiti pučkim misijama. I održa riječ! Od 1708. pa sve do smrti bez prekida je propovijedao 44 godine po sjevernoj i srednjoj Italiji, u Rimu i na Korsici održao 343 pučke misije. S pravom je nazvan „apostol Italije". Umro je 26. XI. 1751. u svom starom samostanu svetog Bonaventure u Rimu i po naredbi pape Benedikta XIV. pokopan u posebni grob. Pio VI. 1796. proglasi ga bla­ženim, Pio IX. 1867. svetim, a Pio XI. 1923. zaštitnikom pučkih misija. Njegovo se tijelo časti u spomenutoj crkvi u Rimu ispod velikog oltara.

Prije misija sam bi sebi činio duhovne vježbe. Misije je redovito držao po 15-18 dana, a onda bi u mjestu ostao još tjedan dana radi ispovijedanja. S njim bi išla četvorica svećenika i brat-neklerik. Tako je snažno propovijedao da su se među slušateljima redovito čuli uzdasi, jecaji i plač. O njemu se izrazio ravenski nadbiskup: „U njegovoj pro­povijedi sve je bilo veliko i sve na savršenom stupnju!" Nekada ga je znalo slušati do stotinu tisuća ljudi, u Impruneti i Genovi.

Živio je pokornički. Zimi je redovito ustajao u 5. a ljeti u 4 sata. Dnevno bi držao po tri-četiri propovijedi. Na osobiti je način širio ljubav prema Blaženoj Djevici Mariji i pobožnost Put križa. Za jubilejske 1750. godine u Koloseju, na tom mjestu grijeha, držao je Put križa, a na trgu Navana propovijedao pred papom. Poslije propovijedi bi se javno bičevao pred narodom. Italiju je prošao bosih nogu. Njegova je ispovjedaonica bila posjećena danju i noću.

Osim djelovanja riječju sveti Leonardo je radio i perom. Uz propo­vijedi i govore napisao je i više drugih djela pobožnog sadržaja. Neka su njegova djela objelodanjena za života, a druga poslije smrti. Među njima je i 450 pisama duhovnoga vodstva.

Poznata je njegova trostruka lozinka, koju je preporučivao svojim pokornicima: „Nikada ništa protiv Boga - Nikada ništa, ako ne s Bogom - Nikada ništa, ako ne za Boga!"

Pod stare dane neumorni poslanik na njivi Gospodnjoj znao je reći šaljivo: „Magarčić je star i malo još može izdržati. Ali, usprkos svega, dok se to ne zbude, goni naprijed. Bit će mi užitak umrijeti s mačem u ruci protiv pakla!"

Sveti Ivan Berchmans, Isusovac DI, redovnik, rođen je 1599. godine u selu Diestu (Belgija). U novicijat Družbe Isusove stupio je u Malinesu 1616. godine. Poslije novicijata poglavari su ga poslali na studij u Rim, gdje je i umro nakon kratke bolesti 13. kolovoza 1621. Svetost njegova života očitovala se u načelima pre­ma  kojima  je  živio  u  odnosu  prema  Bogu,  prema  Družbi   i   svom  zvanju, prema poglavarima i subraći,  te s obzirom na obdržavanje pravila i samosvladavianja. Blaženim ga je proglasio papa Pio IX. 1865., a svetim Leon XIII. 1888. godine. Njegovo se tijelo čuva u  crkvi  svetog Ignacija u Rimu.

Sveti Silvestar Guzzolini, opat, utemeljitelj silvestrinaca (reformirana udruga benediktinaca), umro 1267. godine.

Sveti Petar, biskup i mučenik u Aleksandiriji 311. godine.

Sveti Faust, prezbiter, Didije i Amonije, te Filej, Hezihije, Pahomije i Teodor, egipatski biskupi, sa šeststo i šezdeset drugih, mučenici u Aleksandriji za progonstva Galerija Maksimijana.

Sveti Belino, biskup i mučenik u Padovi.

Sveti Marcel, prezbiter i mučenik u Nikomediji za cara Konstancija.

Sveti Siricije, papa (385.-398.).

Sveti Amator, biskup u Autunu.

Sveti Konrad, biskup u Konstanci, umro 975. godine.

Sveti Basol, priznavatelj u remskom kraju.

Sveti Stilijan, pustinjak u Paflagoniji.