26. svibnja 2018. - Propovijed vrhovnog poglavara Salezijanaca u Rijeci
Propovijed vrhovnog poglavara u Rijeci, 26. svibnja 2018.
Sjednite svi vi koji možete i imate gdje sjesti. Iznenađen sam vašom otpornošću na sunce. Čini se kako ste izdržljivi kao afrikanci. Nevjerojatno. Mogu vam reći kako sam imao priliku vidjeti afričko sunce. Još jednom vam zahvaljujem za ovaj susret i za vašu prisutnost. Lijepo je vidjeti ovu zajednicu koja se danas na salezijanskom dvorištu okupila. Radostan sam što mogu slaviti Svetu misu s mojom subraćo, s braćom dijecezanskim i redovničkim svećenicima. Hvala svima koji su došli iz Veneta i Slovenije. Hvala subraći iz ostalih dijelova Hrvatske. Ovo je jedna posebno lijepa prisutnost Salezijanske obitelji.
Zbor je ujedinjen od tri zbora naših župa u Rijeci, i svakako divna je prisutnost mladih. Svaka čast, pjevate izvrsno. Mogu vas promovirati po svijetu. Predivno.
Pozdravljam i sestre, ne samo naše Kćeri Marije Pomoćnice, nego i sestre svih redova koje su ovdje ispod vrelog sunca. Poseban pozdrav obiteljima. Jedan veliki zagrljaj i pozdrav svim mladima koji su ovdje već od jučer. Želim vam reći, oltar je zaštićen od sunca i ugodno je u hladu nama na pozornici. Žao mi je, što ste vi na suncu.
Radostan sam što vidim drage Salezijance koji su se dobro zaštitili od sunca.
Već kad sam stigao u Rijeku, ostao sam iznenađen, impresioniran. Mladi su ispunjali ovo dvorište. Imali smo prvi susret. Četvorica mladih pikazali su svojim gestama i riječima jedan spektakl. Prikazivali su prve Salezijance koji su 1918. godine došli u Rijeku iz Veneta. Prizor je sve vjerno protumačio. Četiri siromaška došli su u Rijeku, na ovo dvorište s jednom torbom u rukama. Došli su ovdje, na ovo tolo a nisu znali što im je činiti. Jedan je rekao, budite mirni ja sam donio od kuće neke stvari. Otvorio je torbu, jeli su tjesteninu, s velikom strašću. Blagovali su jednu picu. Jedan je nakon toga imao nostalgiju za domom i majkom i plakao je. Ali su se poslije toga ohrabrili i zajednički počeli sijati.
Nakon velike upornosti izraslo je stablo Salezijanskih prisutnosti. Posebno lijep i simpatičan prikaz. Taj prikaz nam govori o dvije stvari.
Danas je dan kad želimo zahvaliti svim osobama koje su u ovih stotinu godina učinili sve od sebe za Salezijansku prisutnost ovdje, u Rijeci i za prisutnost Salezijanske karizme u Hrvatskoj. Ne kažem samo Salezijanci. Salezijanci Suradnicu su bili već ovdje prije dolaska braće svećenika. Jedan divan biskup dobročinitelj. Crkva koja nas je primila otvorena srca.
Mnoštvo laika koji su nas s pravim uvjerenjem i otvorenim srcem primili. Prekrasna povijest. Ovdje smo danas kako bismo svima rekli hvala. Trebamo biti zahvalni svima onima koji su tu bili prije nas. Sposobnost srca je uistinu zahvaliti za sve ono što je prije učinjeno. Danas ćemo to učiniti zahvalnom molitvom za sve.
Ali bili bismo uistinu izdajnici ako bismo samo gledali u prošlost. Bog nastavlja govoriti: „Vi ste moje ovce", kao što je govorio po proroku Ezekijelu. Ja sam vaš Pastir. Ja ću se brinuti o vama. Bog to govori. I govori po nama.
Predraga Salezijanska obitelji, prijatelji, mladi, želim vam danas reći: Sadašnjost nam govori o prekrasnoj nadi. Plod sjemena koje je zasijano donijelo je obilan rod u vama mladima, u obiteljima koje ste danas prisutne u ovom slavlju. Plodovi su i mladi koji ovdje dolaze svaki dan. Koji u svojim srcima imaju prekrasne darove.
Kako vas ne bih previše umorio samo još jedna poruka: Hvala za prošlost.
Jedna riječ za sadašnjost, za nadu i povjerenje i za budućnost.
Nalazim se u jednom prekrasnom narodu. Ali mogu vam reći kako će za vaš narod uskoro biti još bolja u budućnosti.
Zašto, a evo zašto? Jer život se nastavlja. Zato što postoje prekrasne obitelji i prekrasni parovi. Vi mladi ste plod svega toga. Zato što ste vi nada. Ovo nam govori Gospodin. O ovome nam govori don Bosko: uvijek sanjati, uvijek sanjajte. Uvijek vjerujte osobama. ne govorim vam samo: činite velike stvari, zacrtajte velike projekte. Poručujem, brinite jedni o drugima, Budite jedni za druge. Međusobno pokažite ljubav i pažnju. Budite uvjereni, poručujem vam, sve ono što se radi s mladima i za mlade, uvijek donese ploda. Govorim vam o snu, o karizmi, i Salezijanskoj obitelji. Svaka Salezijanska zajednica, upamtite svi, neka ima otvorena vrata, uvijek otvorena vrata svim ljudima. Dragi moji, nisu više vremena kako bismo se bojali. Strah od koga?
Uvijek budite dobri, i ako to činimo, možemo imati otvorena vrata svima. Pozivajte sve, poglavito mlade, siromašne mlade neka dođu, a vi im otvorite vrata i kažite: ovdje uvijek možete doći, ovdje ste uvijek dobrodošli.
Kao Salezijanska obitelji možemo vjerovati kako svakom čovjeku možemo i trebamo činiti dobro. Ne trebamo se boriti protiv nikoga. Ne trebamo nikoga pobijediti. Naša snaga je biti svakodnevno blizu ljudima i s njima podijeliti sve što imamo. I ljudi i mladi su silno inteligentni. Sanjaju i znaju tko ih prima otvorena i zdrava srca. To je salezijanski način.
Završavam jednom porukom u koju je don Bosko bio posebno siguran i uvjeren.
Govorio je mladima, danas to govori nama, svima nama. „Dostatno je što ste mladi da vas volim". Nisam to rekao kako bismo se mi ovdje dobro slagali. Vi ste mladi ja sam za vas. To bi trebao biti naš zajednički način rada. Biti za druge. To je naša snaga. To je snaga koja nam dolazi od Boga.
Toliko… Amen.
Provincijal Pejo, na završetku Euharistije
Draga braćo i sestre, doista mi je srce puno i toliko bih htio s vama podijeli radost i zahvale. Ali trebam uvažiti činjenicu kako ste već dva sata na ovome žarkom suncu. Nemojte mi zamjeriti ako nekoga ne spomen. A brojni su ljudi kojima želim zahvaliti.
Ponajprije želim zahvaliti dragom Bogu na povjerenju, na pozivu i poslanju Salezijanaca ovdje, u Rijeku, prije stotinu godina. Zahvala Trojedinom Bogu, don Bosku i Mariji Pomoćnici. Koji su svojim zagovorom sve ovo blagoslivljali i ono sjeme koje je posijano danas donosi plod, a to ste svi vi.
Druga zahvala ide našem vrhovnom poglavaru don Anhelu, koji je na čelu naše Salezijanske Družbe, i na čelu vrhovne uprave. Zahvala svim vrhovnim poglavarima koji su poticali, ohrabrivali, davali podrške i smjernice kako živjeti duh svetog Ivana Boska na ovom području.
Zahvala Salezijanskoj zajednici u Rijeci. Želim svakoga poimenice pozvati i reći zahvalu. Oni su od 8. prosinca 2017. Godine, do danas, imali ritam koji sigurno neće imati skoro.
Hvala, na čelu zajednice don Dragutinu Detiću. Njega od srca pozdravljam. On je bio pokretač koji je koordinirao cijelu zajednicu. Hvala don Niko Tunjić, ravnatelj škole, don Tunji Blaževiću, župniku, don Danijelu Dragičeviću, ravnatelj oratorija. Tu su braća u župi svetog Josipa, don Niko i don Marijan, u župi svetog Antuna don Ivan i don Šime. Tri vrijedna člana ove zajednice, don Josip, don Žarko i asistent Josip. Njima od srca hvala. Oni su podnijeli najveći teret. Da njih nije bilo, ovoga danas ne bi bilo. Pozdrav sestrama Kćeri Marije Pomoćnice u Karlovačkoj: sestri Zrinki, sestri Majom sestri Adeli.
Mnoštvo je ovdje Salezijanaca suradnika koji su danas dali obećanje i oni koji su obnovili svoja obećanja. Današnji je dan kruna svih oni koji su dali ovdje u Rijeci život i proveli najviše vremena, skoro bi se usudio reći ugradili svoj život u don Boskovo djelo u Rijeci. Naši mladi, naši animatori, učenici Salezijanske klasične gimnazije, naši oratorijanci, djelatnici naše gimnazije i svi profesori. Oni su najmanje uočljivi, ali su doprinijeli što se ostvarilo ovo slavlje.
Zahvaljujem Salezijancima iz Venecije na njihovom dolasku u Rijeku prije sto godina. Hvala Salezijancima Slovencima koji su utrli put zajedno s nama, koji su silno doprinijeli nakon drugog svjetskog rata.
Zahvaljujem svim Salezijancima, živućim i pokojnima koji su ugradili sebe, podnijeli svoj znoj i svoj trud u ovom podneblju za don Boskovu prisutnost.
Želim posebno zahvaliti zboru. Lijepo je kad se tri zbora naših župa Marije Pomoćnice, svetog Josipa, svetog Antuna Padovanskog, ujedine, zajedno s mladima. Prekrasno ste pjevali. Zaslužili su veliki pljesak…
Zahvaljujem svima: svećenicima Riječke nadbiskupije, s nadbiskupom Ivanom Devčićem,koji je u svim događajima ove godine bio prisutan. Danas nije mogao radi podjele sakramenta Potvrde-Krizme. Zahvala sestrama milosrdnicama. Hvala i svim časnim sestrama prisutnima ovdje s nama danas. Hvala svim sestrama i redovničkim zajednicama koje djeluju u Rijeci.
Zahvaljuje vama drage obiteljske zajednice iz sve tri župe: Marije Pomoćnice, svetog Josipa i svetoga Antuna Padovanskoga.
Na kraju ostaje, slador, a to su mladi. Kako je bilo divno vidjeti i doživjeti onaj doček sinoć i način na koji su jučer dočekali vrhovnog poglavara na salezijanskom dvorištu. Veličanstvenim i neponovljivim dočekom sinoć, vi ste mladi pokazali svoje srce, pokazali ste koliko ljube Isusa Krista, koliko ljube Blaženu Djevicu Mariju i koliko vole don Boska. Koliko doista ljubite don Boska našeg utemeljitelja i osnivača, ali i don Boskovog desetog nasljednika Artima.
Hvala vam od srca dragi mladi na vašem svjedočanstvu. I sve ove riječi koje je rekao vrhovni poglavar su istinite: Crkva ovdje u Rijeci, crkva u Hrvatskoj ima budućnost, jer ima vas.
Hvala vam.
Vrhovni poglavar - završna riječ
Jučer sam rekao, ponovit ću. Kad idem po svijetu uvijek mi daruju neku knjigu, neku tradicionalnu stvar. Ovdje je hrana i dobra stvar, imate dobar ukus. Hvala na darovima.
Kad se vratim u Rim, zajednica je uvijek radosna. Ne samo što sam se vratio, nego što sam donio darove. Hvala svima.
Druga stvar prije blagoslova. Biti vrhovni poglavar ima jednu prednost. Možeš govoriti posljednji. Nitko ti ne može reći ne. Želim zahvaliti našemu don Peji. Netko kad završi svoju službu poglavara ponovno postaje jednostavan običan. Drugi dođe, nastavi tu službu, i to nam daje jednu veliku slobodu.
Moja iskrena zahvalnost i hvala don Peji. Drago mi je što sam vidio kako je uzbuđen i što zaplaka. Mislio sam kako je on tvrdi mramor. Drago mi je što ga vidim i ovakvoga. Živio je ovih šest godina velikom ljubavlju za don Boska i ljude. Hvala mu…
Savjetovanjem braće, nadam se kako smo imenovali dobrog provincijala, don Tihomira. Hvala za vaš dar don Peje.
Don Tihomiru nada i hrabrost. Veliki zagrljaj svima…