Nalazite se u > Salezijanci

26. svibnja 2019. - VI. vazmena nedjelja

26. svibnja 2019. - VI. vazmena nedjelja

Zapovijed ljubavi i dinamična vjera;

(Dj 15. 1-2.22-29; Otk 21, 10-14.22-23; Iv 14, 23-29)

Proročko viđenje sv. Ivana i novi Jeruzalem u kojem vlada zakon ljubavi naviještaju vrijeme apsolutnog mira, konačnu pobjedu zla i smrti te blaženo zajedništvo s Kristom u Bogu. Nije to puka utjeha prvoj Crkvi da lakše izdrži progone, već poziv da se bori, jer je izgradnja Svetog grada već započela. Naravno nije riječ o kamenoj građevini, već o gradu sazidanu od zauzetih kršćana s evanđeoskim nacrtom i građevinskom dozvolom Božje ljubavi koja ga je iz vječnosti projektirala za sve ljude. Gradnja traje stoljećima i u nju se zauzeto i odgovorno uključuju narodi svijeta, a kreativna dinamika smjera punini života i konačnoj istini. Predvoditelj gradnje je Duh Sveti po načelu vjernosti Božjoj riječi poslušnom vjerom. Vjernost nije doslovna po propisu zakona, već odgovorna i kreativna, vjernost po kojoj se sam Bog nastanjuje u takvom zajedništvu. Primjer izgradnje zajedništva nudi prva Crkva u kojoj ne nalazimo pasivni mir već dinamično traganje za istinom pod vodstvom Duha Svetoga. U Antiohiji su se, naime, Pavao i Barnaba suprotstavili Židovima koji su tražili da se pogani obrežu i da slijede Mojsijev zakon, ako žele postati kršćani. Pavao nije htio da se u novom gradu dižu zidovi i postavljaju zapreke; štoviše, zalagao se za rušenje svih zidova i pregrada i da nova gradnja bude prozirna i prostrana, da odiše duhovnom slobodom djece Božje kako je to zamislio Krist i sam rušitelj zidova između Židova i Samarijanaca, „grešnika" i „pravednika", promicatelj univerzalnog spasenja, klanjanja u Duhu i istini. Djela Apostolska mnoštvom primjera svjedoče kako se učvršćuje vjera u vrijeme previranja i velikih promjena u društvu. Kako se traga za novim boljim i sigurnijim putovima koji vode u budućnost i kako kršćani, makar i uz međusobna suprotstavljanja, čak i svađe, učvršćuju vlastito jedinstvo usred različitosti ulažući napor u rasprave, dogovore i strpljivost, dok zajednica ne sazrije za promjene za koje još nije bila spremna. U Crkvi je uvijek bilo pitanja na koja nije bilo lako dati pravi odgovor. Znak je to da vjera nije, jednom zauvijek definirana i okamenjena tvorevina, nego živo biće kao i sami ljudi, da s njima raste i razvija se slijedeći civilizacijske dosege svoje epohe. Kao što je vrijeme prve Crkve vjeri postavljalo pitanje smiju li se pogani primiti u vjeru i moraju li obdržavati Mojsijev zakon, tako se i vjeri suvremenog kršćanina postavljaju uvijek nova pitanja. Na neka od njih odgovore moraju dati koncili, na druga mjesne crkve, pa i pojedinim se župnim zajednicama postavljaju pitanja na koja župnici sa svojim vijećima traže najbolje odgovore. U svim pitanjima, raspravama i opredjeljenjima od presudne će važnosti biti riječi iz današnjeg evanđelja: „Ako me tko ljubi čuvat će moju riječ." Božja riječ ima u sebi snagu Duha Svetoga koji vodi ljudska srca da, po nadahnuću pojedinaca i po dogovoru u zajednici, traže i nađu što je volja Božja i da nju slijede. „Mi i Duh Sveti" ustvrdili su apostoli kad su donosili nove odluke na Jeruzalemskom koncilu. Đakoni, svećenici, biskupi, ali i svaki krštenik imaju Duha Svetoga koji cijelu zajednicu u njihovu dogovoru usklađuje, poučava i nadahnjuje za nova opredjeljenja. Istina, i naš se svijet neprestano mijenja brže neko ikad prije, ali u tom svijetu nismo sami, Krist nam je poslao Duha Branitelja. Kad ljubimo jedni druge, ljubimo Boga i oživljavamo djelovanje  toga Duha, koji je božanska Ljubav u Presvetom Trojstvu. Drugi nam tada nije konkurent, još manje neprijatelj; protiv njega se ne treba boriti, s njim treba razgovarati. Tada se u takvim pojedincima kao i u zajednicama nastani mir koji svijet ne može dati. Što više, čovjek osjeća radost usred progona, jer mu se duša ukorijenila u Božjem otajstvu iz kojega crpi mudrost i utjehu. Riječ Božja razbija svaki strah i čovjeka otvara providonosnom Božjem djelovanju. Duh Sveti nevidljivi je, ali trajni učitelj u Crkvi i njega slijede vazmeni ljudi.

Duh sveti ruši zidove i barijere. Uklanja čak obrezanje i Mojsijev zakon, mnoge druge pregrade: jesti meso žrtvovano idolima blagovanje krvi. Mir je nastojanje oko dobra, činiti dobro, nikome ne vraćati zlo za zlo, nego zlo uzvratiti dobrim. Novi grad nema policije, zatvora ni hrama! Sve je u Duhu istinske univerzalnosti i djelotvornosti očuvane Božje riječi.
Župni info kutak Sveci i blaženici Crkve u Hrvata
Korisni linkovi