Među velike muževe koji su se rodili u lijepoj Firenci svakako ub­rajamo i današnjeg sveca svetog Filipa Nerija, popularnog pod imenom „Pippo buono" - Filip dobri. On je svuda oko sebe širio radost i pouz­danje, a sugrađane je poticao na povjerenje i zauzetije sjedinjenje s Bogom. Svetac koji je svu svoju aktivnost usmjerio k obnovi Crkve, prema duhovnom odgoju mladeži, puka i klera. Rođen je 21. srpnja 1515. u popularnoj gradskoj četvrti Firence, zvanoj Pietro in Gattolino, koja je puna vrijednih umjetnina, okružena prekrasnom prirodom, što je vjerojatno utjecalo na Svečevu narav i odnos prema prirodi, po­sebno prema domaćim životinjama i pticama. Upravo zbog njegove naravi i odnosa prema prirodi učeni oratorijanac Faber nazvao ga je sveti Franjo Asiški u modernom ruhu.

Prvi odgoj Filip je primio u samostanu svetog Marka kod otaca dominikanaca koji su mu usadili ljubav i poštovanje prema „mučeniku" Jeronimu Savonaroli, vatrenom firentinskom propovjedniku. 1532. godine otac ga je poslao svom rođaku Romulu, trgovcu u San Germano podno glasovite benediktinske opatije Monte Cassino. Mladog Filipa nisu privlačili trgovački poslovi. 1534. godine napušta San Germano i dolazi u Rim nastanivši se kod svoga zemljaka Galeotta Cacoia, koji je vodio poslove papinske carinarnice. U Rimu je pohađao učilište Sapienza. Postavši svećenik 1551. godine u 36. godini života, povukao se u kuću bratov­štine „San Girolamo della Carita" i tu je započeo svoj Oratorij. Kad je ćelija postala premalena za mnoštvo duhovne djece, uz crkvu sagradiše prostoriju koju nazvaše - Oratorium. Tako od 1554. godine to mjesto postade još veće središte duhovnih susreta, škola teologije i kršćanskoga života. Tu su Filipovi učenici - oratorijanci - crpli snagu koja im je bila potrebna pri obilaženju bolnica, sirotišta, rimskih ulica, i pri po­maganju bolesnika i drugih koji su bili u duhovnoj ili tjelesnoj potrebi.

Ta mala zajednica prvih učenika: Tarugi, Bordini i Baronius s Filipom na čelu, uz pristanak pape Grgura XIII., postala je bratska zajednica svjetovnih svećenika koji su zajednički živjeli. Papinskom bulom od 15. srpnja 1575. ta je kongregacija dobila službeno odo­brenje Crkve.

Filip i njegovi oratorijanci njegovali su lijepu glazbu. Od toga se razvila nova vrsta skladbe tzv. vokalno-recitativno-instrumentalna glaz­ba, koja se zove - oratorij.

Filip je umro 26. svibnja 1595. godine i pokopan je u crkvi Chiesa Nuova koju je sam sagradio i koja je središte njegova Oratorija. Ta je crkva i danas stjecište brojnih hodočasnika koji dolaze na grob svetog Fiilipa. Blaženim ga je proglasio papa Pavao V. 1610., godine a svetim papa Grgur XV. 1622. godine.

U molitvi dana Crkva ističe kako je Filip bio čudesno prožet ognjem Duha Svetoga. I zaista, sva aktivnost svetog Filipa proizlazila je iz Duha Svetoga. Pomoću toga istog Duha on je postao „drugi apostol Rima", kako se opravdano naziva.

Sveti Eleuterii papa (175.-189.).

Sveti Kvadrat, apostolski učenik, apologet i biskup u Ateni, umro oko 120. godine.

Sveti Simitrije, prezbiter, i drugih dvadeset i dva, mučenici u Rimu za vrijeme Antonina Pija.

Sveti Zaharija, biskup i mučenik u Vieni (Francuska) za vrijeme cara Trajana.

Sveti Kvadrat, mučenik u Africi. Među propovijedima sveti Augustina nalazi se jedna i za njegov blagdan.

Sveti Felicisim, Heraklije i Paulin, mučenici u Todiju (Umbrija).