Petrova ispovijest

(Iz 22,19-23; Rim 11,33-36; Mt 16,13-20)

Isusovo je propovijedanje u početku bilo praćeno iznimnim oduševljenjem: „Prorok velik usta među nama, Bog je pohodio narod svoj… Nitko ne može činiti znakove koje ti činiš… Govori kao onaj koji ima vlast… Tko je ovaj komu se vjetar i more pokoravaju? Punina Zakona, Gospodar subote, oproštenje grijeha, više od Salomona, onaj koji ima riječi života vječnoga, Svetac Božji." Narod je u njemu naslutio obećanoga Mesiju, a nakon umnoženih kruhova, euforična je masa došla na ideju da ga treba zakraljiti. Naravno, bilo je i onih koji su sumnjali ili mu se otvoreno protivili: „Po Belzebulu, poglavici đavolskom, izgoni zloduhe!… Ima nečistog duha!… Izvan sebe je! Tvrd je to govor, tko ga može slušati?" Jedni su ga hvalili, drugi kudili. Apostoli kažu da su ga ljudi uspoređivali s prorokom Ilijom, jer je revno propovijedao Kraljevstvo Božje, drugi s Ivanom Krstiteljem, jer je tražio obraćenje, treći s Jeremijom ili nekim od proroka, jer je propovijedao opće bratstvo; sve puka naklapanja.

U Cezareji Filipovoj doživio je Isus vrhunac prosudbe proizašle iz ljudskih usta: „Ti si Krist, Mesija, sin Boga živoga!" Tu Petrovu izjavu Isus je prokomentirao da nije od ljudske pameti i znanja, nego da potječe od Boga kao nadahnuće, djelo Duha Svetoga. Tada je i on Petru rekao nešto što ljudska pamet i znanje ne bi nikad rekli: „Ti si Petar, Stijena, na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Zar bi netko rekao kolebljivom, slabom, izdajom obilježenom Petru da je Stijena? No Bog svoju silu pokazuje u slabima, raskajanima, poniznima i uvijek vjernim ljudima, kakav je bio Petar. Isus ga je neraskidivo vezao uza se i ugradio u temelje svoje Crkve. Petar je doista stijena, ne po sebi, nego po Isusu. Stoga su se Petrova i Isusova izjava održale 2000 godina, a i danas potvrđuju svoju neporecivu istinitost. Crkva i danas vjeruje da je Isus Sin Božji, Mesija, spasitelj ljudi, a Petar naših dana, papa, učvršćuje svoju braću u vjeri, brani ih od žestokih napada izvana i pogubnih slabosti i razdora iznutra. Što je Petrova ispovijest značila učenicima i ljudima onoga vremena, ne znamo, ali je važno Isusovo pitanje: „Što vi kažete: tko sam ja?" Zanima li uopće ljude našega vremena pitanje tko je Isus? Sekularizacija je uznapredovala, kršćanska praksa se prorijedila, tradicija, obredi, pobožnosti sve više se napuštaju. Pa ipak, mladi su i danas zainteresirani za Isusa. Siromašni narodi Latinske Amerike zazivaju ga kao osloboditelja. Borcima za socijalnu pravdu bio bi uzor revolucionara protiv nepravdi i izrabljivanja siromaha. Bio bi, zacijelo, simpatičan i otkačenim hipijevcima, čak i pripitim partijanerima… No, sve su to promašaji i pogrešne slike o Isusu. Kao što je nekoć pitao učenike, tako Isus danas pita kršćane: „Što vi kažete tko sam ja? Što vama osobno značim?" Na to se pitanje ne može odgovoriti samo ponavljajući katekizamske i teološke definicije, ma kako točne bile. Odgovor ne mogu dati ni sva intelektualna, povijesna istraživanja. Odgovor treba doći iz čovjeka, iz molitvene tišine i kontemplacije, a to zahtjeva cijeloga vjernika i njegov svjedočanski život. Takav je odgovor najbolje jamstvo da vjera ima budućnost i u našem površnom i zbrkanom vremenu.

Isus je za mene Bog koji se utjelovio, postao čovjekom, u Isusu je govorio i djelovao sam Bog, on je, to je bilo očito, pravi Bog i pravi čovjek, Prisutni, za čovjekovo spasenje. Uostalom sam je zasvjedočio: „Tko je vidio mene, vidio je i Oca!" Isus je objava nebeskog Oca ljudima. Kad se susrećem s njim, napunim se Božjom snagom, osjetim toplinu Božje ljubavi, znam da sam dijete Božje! Dušu mi hrani spoznaja da je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa, da je prošao svijetom čineći dobro, objavljujući Božje milosrđe. On je za mene središte i temelj života, on je Put - idem za njim, živim po evanđelju; za mene je Istina - vjerujem u njega i moj život postaje čovječniji. Isus je za mene Život pa ću, poput njega i ja živjeti nakon svoje smrti. Meni je živjeti Krist, umrijeti dobitak, jer sam po Isusu, otkupljen i zauvijek spašen. Pitanje o Isusu za mene ključno, sudbonosno pitanje života i smrti. Njemu sam predao svoj život, tako da ne živim više ja, Krist živi u meni i svojim me božanskim životom pobožanstvenjuje, više od toga nije moguće biti.