27. veljače - Sveti Gabrijel od žalosne Gospe, redovnik
Mali Franjo Possneti rođen je u brojnoj obitelji Santea i Agneze u talijanskom gradiću Asizu, 1. ožujka 1838. Sugrađanin svetog Franje, „asiškog siromaha", kršten je u istoj krstionici u katedrali svetog Rufina i dobio ime svoga velikog sugrađanina. Kako mu je otac kao državni činovnik (Papinske države) morao često mijenjati mjesto boravka, tako je Franjo ubrzo napustio Asiz i nastanio se u Spoletu, gdje je završio osnovno školovanje kod „Braće kršćanskih škola", a srednje i filozofsko školovanje u Isusuvačkom zavodu. Svjedožbe dokazuju kako je bio odličan đak. Redovito je dobivao pohvale i nagrade, a na kraju studija filozofije nagrađen je zlatnom medaljom, koju je ljubomorno čuvao.
Bio je živ i društven, išao u lov i na izlete. Nastupao je na školskim priredbama kao recitator i pjevač. Oblačio se po „najnovijoj modi". Kazalište, ples i zabave bijahu njegovo omiljeno zanimanje. Prof. Pincelli svjedoči kako su ga svi zvali „Ballerino" (Plesač).
Takav vedri i veseli mladić tražio je smisao života i svoje usmjerenje. Borio se i sa sobom i s drugima. Konačno je odluka pala. U rujnu 1856. godine na jednoj zabavi u Spoletu Franjo je bio „prva zvijezda". Sve je oduševio. Sutradan je pukao glas kako je „Ballerino" otputovao u Morrovalle i postao redovnik, pasionist.
Drugi dio „drugo poluvrijeme" svoga života Franjo je započeo pod imenom „Gabrijel od Žalosne Gospe": prvi dio imena će ga sjećati Otajstva Utjelovljenja, a drugi Otajstva Križa i Marijina sudjelovanja u njemu. Tako je započeo tihi rad na izgradnji samoga sebe razmatranjem i svakodnevnim nošenjem križa (Lk 9,23). Studij filozofije i teologije dnevno mu je pomogao kako bi se približio Bogu. Studij nikada nije završio. U Isola del Gran Sasso, 27. veljače 1862. dogorjela je svijeća njegova života. „Jer duljina dana ne čini starost časnom, niti se ona mjeri brojem godina. Krepostan život, to je zrela starost. Stekao je savršenstvo u malo vremena i dugo je živio" ... (Mudr 4, 8.13).
Papa Pio X. proglasio ga je blaženim 1908. godine, Benedikt XV. svetim 1920. godine, i nešto kasnije zaštitnikom mladeži, Pio XI. suzaštitnikom Katoličpke akcije 1928. godine, a Ivan XXIII. pokrajine Abruzzo 1959. godine.
Takav je bio naš gotovo, suvremenik, učenik, student, redovnik, klerik, veseli „Ballerino".
Sveti Aleksandar, Abundije, Antigon i Fortunat, mučenici u Rimu.
Sveti Julijan, Eun i Besa, mučenici u Aleksandriji.
Sveti Bazilije i Prokopije, branitelji štovanja svetih slika u Carigradu za cara Leona Isaurika.
Sveti Baldomer, podđakon u Lionu.
Sveti Leandar, biskup u Sevilli, brat svetog Izidora biskupa i svete Florencije djevice. Svojim nastojanjem i uz pomoć kralja Rekareda privukao je Vizigote iz arijanstva na katoličanstvo.