Mali Franjo Possneti rođen je u brojnoj obitelji Santea i Agneze u talijanskom gradiću Asizu, 1. ožujka 1838. Sugrađanin svetog Franje, „asiškog siromaha", kršten je u istoj krstionici u katedrali svetog Rufina i dobio ime svoga velikog sugrađanina. Kako mu je otac kao državni činovnik (Papinske države) morao često mijenjati mjesto boravka, tako je Franjo ubrzo napustio Asiz i nastanio se u Spoletu, gdje je završio osnovno školovanje kod „Braće kršćanskih škola", a srednje i filozofsko školovanje u Isusuvačkom zavodu. Svjedožbe dokazuju kako je bio odličan đak. Redovito je dobivao pohvale i nagrade, a na kraju studija filozofije nagrađen je zlatnom medaljom, koju je ljubomorno čuvao.

Bio je živ i društven, išao u lov i na izlete. Nastupao je na školskim priredbama kao recitator i pjevač. Oblačio se po „najnovijoj modi". Kazalište, ples i zabave bijahu njegovo omiljeno zanimanje. Prof. Pincelli svjedoči kako su ga svi zvali „Ballerino" (Plesač).

Takav vedri i veseli mladić tražio je smisao života i svoje usmje­renje. Borio se i sa sobom i s drugima. Konačno je odluka pala. U rujnu 1856. godine na jednoj zabavi u Spoletu Franjo je bio „prva zvijezda". Sve je oduševio. Sutradan je pukao glas kako je „Ballerino" otputovao u Morrovalle i postao redovnik, pasionist.

Drugi dio „drugo poluvrijeme" svoga života Franjo je započeo pod ime­nom „Gabrijel od Žalosne Gospe": prvi dio imena će ga sjećati Otajstva Utjelovljenja, a drugi Otajstva Križa i Marijina sudjelovanja u njemu. Tako je započeo tihi rad na izgradnji samoga sebe razmatranjem i sva­kodnevnim nošenjem križa (Lk 9,23). Studij filozofije i teologije dnevno mu je pomogao kako bi se približio Bogu. Studij nikada nije završio. U Isola del Gran Sasso, 27. veljače 1862. dogorjela je svijeća njegova života. „Jer duljina dana ne čini starost časnom, niti se ona mjeri brojem go­dina. Krepostan život, to je zrela starost. Stekao je savršenstvo u malo vremena i dugo je živio" ... (Mudr 4, 8.13).

Papa Pio X. proglasio ga je blaženim 1908. godine, Benedikt XV. svetim 1920. godine, i nešto kasnije zaštitnikom mladeži, Pio XI. suzaštitnikom Katoličpke akcije 1928. godine, a Ivan XXIII. pokrajine Abruzzo 1959. godine.

Takav je bio naš gotovo, suvremenik, učenik, student, redovnik, klerik, veseli „Ballerino".

Sveti Aleksandar, Abundije, Antigon i Fortunat, mučenici u Rimu.

Sveti Julijan, Eun i Besa, mučenici u Aleksandriji.

Sveti Bazilije i Prokopije, branitelji štovanja svetih slika u Carigradu za cara Leona Isaurika.

Sveti Baldomer, podđakon u Lionu.