Košara s kestenjem koja se ne prazni!

Treći neobičan događaj zapisao je Josip Buzzetti, a pismeno ga je potvrdio Karlo Tomatis, jedan od prvih dječaka-gostiju koje je don Bosko primio u svoj Oratorij.

Na Dušni dan don Bosko je bio poveo sve dječake blagdanskog oratorija u po­sjet i molitvu na groblje. A kad se vrate obećao im je kuhano kestenje. Za tu je zgodu kupio tri velike vreće kestenja.

Međutim, majka Margarita nije bila dobro razumjela njegovu namjeru, pa je sku­hala samo tri do četiri kilograma.

Josip Buzzetti, mladi „ekonom", stigao je kući prije ostalih. Vidjevši što se dogodilo, reče:

- Don Bosko će se naći u neprilici kad to vidi. Treba ga odmah na to upozoriti. Ali u metežu dolaska cijelog mnoštva ogladnjelih, Buzzetti se nije sjetio obavijesti don Boska. Don Bosko je uzeo u ruke košaricu i onda je žlicom, kupljačom, počeo dijeliti kestenje. U toj zbrci Buzzetti mu je doviknuo:

- Ne toliko. Nema dosta za sve!

- Ali u kuhinji je skuhano tri vreće kestenja.

- Ne, nego samo ovo ovdje - nastojao ga je uvjeriti Buzzetti dok su dječaci galamili i pristizali u skupinama. Don Bosko je ostao bez riječi.

- Ali ja sam kestenje obećao svima. Nastavimo ovako dok ih bude.

I don Bosko je mirno nastavio dijeliti svakome punu kuhaču. Buzzeti je nervozno gledao posljednje kestene koji su još preostali na dnu zdjele i na red dječaka koji se činio sve duži. Još su neki začuđeni promatrali zajedno s njime. Jednog trena nasta tajac. Stotine očiju upiljilo je pogled svojih očiju u onu košaricu koja se nikako nije mogla isprazniti...

Kestena je bilo dostatno za sve. Možda su one večeri po prvi put dječaci s ru­kama punim kestenja izvikivali: „Don Bosko je pravi svetac!"...