Sveti Toma, grofovski sin iz Roccasecca d'' Aquino, rođen je 1225. godine. Krsni mu je kum bio papa Honorije III. Otac mu je planirao kako će Toma jednom biti opat u Monte Cassino i zato ga je poslao u tu opatiju na studij. Učenje je nastavio u Napulju i tu se oduševio bijelom dominikanskom haljinom. Njegova je obitelj smatrala kako je to za njih veliika sramota, stoga su ga i na najgrublje načine pokušavali od toga odvratiti. Čak je bio dvije godine u tamnici. Tek intervencija pape Imocenta III. i cara Fridrika II. pomogla mu je kako bi se dokopao slobode. I tako ga nakon zavjetovanja Ivan Teutonski, general reda, povede u Köln. Tu je šutljivi Talijanac za kolege studente bio „nijemi vol". Pa kad su ga tako često zadirkivali, profesor Albert (kasnije nazvan „Veliki") proročanski reče: „Ali kad taj nijemi vol rikne, čut će se do na kraj svijeta!"

Već u 26. godini života postaje profesor u Parizu na Sorboni. Za­jedno sa svetim Bonaventurom ističe se u obrani prosjačkih redova. Postaje savjetnikom pape Urbana IV. Odbija ponuđenu nadbiskupsku stolicu u Napuljoi. Grgur X. ga pozva na sabor u Lyon. Na putu umrije kraj Rima u cistercitskoj opatija Fossanuova dana 7. ožujka 1274.

Neprestano moleći i radeći, Toma je uspio postići izvanredan stu­panj ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Izvrsno je poznavao svete Oce, pa Aristotela i Averoesa. Svoje veliko znanje nastojao je upotrijebiti kako bi Bibliju približio čovjeku i kako bi pokazao kako cijeli svijet i čovjek, kao kruna stvorenja, ima svoje ishodište u Bogu i kako se treba jednom ponovno vratiti k njemu, Prvome Bitku, Pokretaču svega i Najvišem Dobru.

Među 30-tak debelih svezaka njegovih djela posebno se ističe „Summa theologica", „Contra Gentiles" i „Quaestiones", u kojima je dao izvanrednu sintezu srednjovjekovne kršćanske filozofije i teologije. Toma je bio ne samo suhoparni filozof nego i - pjesnik. Po želji pape Urbana IV. priredio je bogoslužne tekstove za blagdan Tijelova (himni: „Kla­njam ti se smjerno", „Hvala, Sion", „Usta moja" i dr.).

U radu je bio ustrajan, spreman drugima pomoći, ponizan i daleko od svake časti i isticanja. Priča se kako ga je jednom sam Krist zapitao, što želi kao nagradu za sve što je učinio, a Toma je odgovorio: „Samo tebe, Gospodine!" A kad su papu Ivana XXII., koji ga je pro­glasio svetim 1323. godine, zapitali koja je čudesa Toma učinio, odgo­vorio je: „Koliko god je teoloških rasprava napisao toliko je učinio čudesa!"

Toma je sve do naših dana ostao prvak teološke misli. Naraštaji su se odgajali na njegovim djelima. U naše vrijeme papa Leon XIII. i J. Maritain ponovno su Tomu učinila nazočnim i našim suvremenikom.

Sveti Petar Nolasko, Utemeljitelj Reda za otkup robova, umro u Barce­loni 1256. godine.

Sveti Flavijan, mučenik u Rimu za Dioklecijanova progonstva.

Mnoštvo svetih mučenika, koje je na današnja dan poubijao u Aleksandriji arijevski vojskovođa Sirijan dok su u crkvi slavili Svetu misu.

Sveti Leucije, Tirso i Kalinik,  mučenici  u Apoloniji za  vrijeme cara Decija.

Sveti Leonida i prijatelji, mučenici u Tebaidi za vrijeme cara Diokle­cijana.

Sveti Valerije, biskup u Saragozi, umro 315. godine.

Sveti Julijan, biskup u Kuenci (Španjolska).