Sveti Viktor I., papa (189.-199.) i mučenik, rodom je iz Afrike, a na Petrovoj Stolici naslijedio je papu Eleuterija. Crkvom je upravljao 10 godina. Tijekom njegove papinske službe u Rimu je organizirao pomaganje ne samo siro­mašnih već i zatvaranih kršćana i onih koji su bili otjerani na prisilni rad.

Posebna mu je zasluga što je dokončao spor s obzirom na datum slavljenja Uskrsa. Brojne su crkvene zajednice u Maloj Aziji slavile Uskrs, po uzoru na starozavjetnu Pashu (usp. Izl 12,1-21), na 14. židovskog mjeseca Nisana (ožujak/travanj), bez obzira u kojd bi dain bio taj datum, dok se u Rimu i drugim crkvenim zajednicama slavio u nedjelju nakon toga datuma, jer je Isus uskrsnuo „prvog dana po suboti" u nedjelju. Nakon dugiih rasprava i crkvenih zborovanja papa Viktor I. je odlučio nek se u cijeloj Crkvi Uskrs slavi u prvu nedjelju nakon proljetnog ekviinocijs, čega se Crkva i danas drži. Viktor I. je također pobijao i osudio kao vjersku zabludu mišljenja oniih koji su u njegovo vrijeme nijekali Kristovo božanstvo i tvrdili kako je u Bogu samo jedna osoba.

Knjiga o papama (Liber Pontitficalis) bilježi kako je papa Viktor I. umro mučeničkom smrću za cara Septimija Severa i kako je pokopan u Vatikanu uz grob svetoga Petra. Stoga je unesen u popis mučenika (Rimski martirologij) i slavljen od starine.

Sveti tebaidski mučenici. Bili su to uglavnom anahoreti u Tebaidskoj pustinji u Egiptu kojih je bilo mnoštvo. Mučeništvo su podnijeli za vrijeme Decijeva i Valerijanova progonstva. Kako bi ih odvratili od vjere, mučili su ih dugo i na razne načine. Sveti Jeronim kao primjer spominje kako su jednoga svukli gola, namazali ga medom, svezali i „izložili na samce neka ga muče ose, pčele i muhe.

Sveti Nazarije i Celso, mučenici u Milanu za Neronova progonstva. Nji­hova tjelesa pronašao je sveti Ambrozije.

Sveti Eustahije, mučenik u Anoiri u Galaciji.

Sveti Akacije, mučenik u Miletu za cara Licijana.

Sveti Sampson, biskup u Bretagni.