Jedinstvo različitosti

(Dj 12,1-11; 2 Tim 4,6-8; Mt16,13-19)

Teško je naći toliko različitosti na jednom mjestu kao u blagdanu apostolskih prvaka Petra i Pavla. Mučeničkom su krvlju zasadili Crkvu. Petar, stijena, kamen temeljac njegovoj Crkvi i Pavao, apostol naroda. U jednom blagdanu dva sveca koji su često bili u razmiricama čak sukobima: različiti po karakteru, a jedno u spoznaji da Bog prihvaća ljude kakvi jesu i da usprkos padovima treba služiti Bogu. Slabost slabih proslava je Božja.

Dakle, zajedno su ljubili Gospodina, zajedno živjeli, zajedno svjedočili, zajedno mučeni, zajedno ih Crkva slavi jednom svetkovinom, istim zanosom. Zajedno prate Crkvu kroz burnu povijest i zagovaraju u njezinu neuništivost, kao izuzetan Isusov dar.

Petar neuki ribar iz Betsaide na Genezaretskom jezeru, čovjek koji se brzo oduševio i među prvim učenicima odlučno pošao za Isusom, a onda toliko puta krivo prosudio i zakazao. Nitko od apostola nije bio tako slab kao Petar, ali nitko nije dosegao uzvišeniju spoznaju o Isusu: „Ti si Sin Boga živoga!" No, nažalost samo on je čuo i teški Isusov ukor: „Odlazi sotono!" zato što je Isusa odgovarao od križa. Petar je prepoznavao Isusa kad je po vodi prilazio lađi, krenuo prema njemu pun povjerenja, ali već drugi korak bio je sumnja, strah i opasnost da potone iz koje ga Isus izbavlja uz prijekor: „Malovjerni, zašto si posumnjao?". Petar je, stavljajući vlastiti život u opasnost, trgnuo mač da u Getsemanskom vrtu obrani Isusa, a malo nakon toga tri puta je zatajio Učitelja. Petar koji se skrivao iza zaključanih vrata, prvi je od apostola izašao na jeruzalemske ulice i hrabro propovijedao Isusovo uskrsnuće onim istim ljudima pred kojima se prije skrivao. Pa ipak, upravo kolebljivom Petru Isus je na samom početku naznačio preobrazbu kad mu je promijenio ime te povjerio novu službu i poslanje. Petar znači stijena na kojoj je Krist kanio sagraditi Crkvu čija će čvrstoća odolijevati nedaćama vremena i burama povijesnih okolnosti. Petar-Stijena učvršćuje braću u vjeri sve do naših dana. Čuvar je tradicije, sigurnog poklada kršćanskih istina koje ostaju stalne u mnogovrsnim mijenama kultura i civilizacija. Od Židova je stvorio zajednicu Crkvu, novozavjetni Izrael, koju će Pavao, apostol pogana, proširiti po cijelom svijetu. Petar je sigurnost vjerskih istina, luka spasenja, zdrav nauk i znak jedinstva. Do danas je ostao stijena na kojoj je Crkva i jamstvo da je ni vrata paklena neće nadvladati.

Savao također Židov, iz dijaspore u Tarzu, farizej, učen, teolog iz elitne škole glasovitog Gamalijela, doživio je preobrazbu promjenom imena, Savao (Šaul) u Pavao. Kao Savao bio je poznati progonitelj kršćana, podržavao kamenovanje sv. Stjepana, ali nakon obraćenja postaje Pavao, oruđe izabrano u Božjim rukama. Na putu u Damask dogodilo se obraćenje i Pavao postaje, navjestitelj evanđelja širom tada poznatog svijeta. Duh Božji poveo ga je kroz brojna putovanja, šibanja, kamenovanja i progone, prosvjetljivao ga da razjasni najdublje tajne vjere  služeći se filozofijom, slikama i pojmovima svoga vremena. Smisao njegova života bio je Krist kojega je propovijedao, slavio i svjedočio sve do mučeničke smrti. Gorljivi navjestitelj, nepokolebiv, radikalan, neugodan protivnicima, bez dlake na jeziku. Samom Petru se u lice usprotivio kad je u pitanju bila možda i najvažnija istina u prvoj Crkvi: moraju li vjernici iz poganstva održavati židovski Zakon ili u zajednicu ulaze izravno vjerom u Krista, oslobođeni propisa kojima je Mojsije vezao Židove. Krist je jedina sloboda koja oslobađa.