Posebni ljubimac svetog Ivana don Boska i njegov nasljednik na čelu salezijanske družbe. Don Mihael Rua rođen je 9. lipnja 1837. godine u Torinu. U salezijanskoj družbi položio je prve zavjete u ruke njezinog utemeljitelja, svetog Ivana don Boska, na Bogojavljenje 1855. godine. Još kao podđakon bio je duhovni upravitelj salezijanske družbe koja se tek rađala. Za svećenika je zaređen 29. srpnja 1860. godine. Postigao je diplomu gimnazijskog profesora i bio upravitelj malog sjemeništa u prvoj kući koju je utemeljio don Bosko. Don Bosko ga je neobično cijenio. Kažu kako je često govorio: „Kad bi mi Bog rekao" Zamisli mladića urešena svim krepostima i najvećim darovima koje možeš zamisliti , zatraži ga i dat ću ti ga. Ja bih mogao zamisliti samo jednoga don Rua". Uživajući tako veliko povjerenje svoga vođe i utemeljitelja družbe, don Rua je razvio velike organizatorske pothvate u družbi. 1884. godine. postavljen je za don Boskova zamjenika, a 1888. godine preuzima vodstvo mlade salezijanske družbe. Upravljao je družbom dvadeset i dvije godine i tijekom njegova upravljanja broj se kuća umnožio od 64. na 341. Za njegova upravljanja salezijanci su došli i u naše krajeve. Iscrpljen poslovima i apostolskim žarom, poput dogorjele svijeće tiho se ugasio njegov ovozemaljski život 6. travnja 1910. godine.

Sveti Zenobije, mučenik. Euzebije Cezarejski tvrdi za njega kako je bio prezbiter u Sidonu, a mučeništvo podnese u Antiohiji.

Sveti Maksimilijan, mučenik i Valentin, biskup. O životu ove dvojice svetaca podaci su nesigurni. Maksimilijan je vjerojatno bio biskup u gradu Lorch. Krajem 10. stoljeća njegove su kosti prenesene iz Passaua u Altöting. Postoji predaja kako je mučenik Maksimilijan bio biskup u Kopru.

Sveti Honarat, biskup u gradu Vercelli, suvremenik svetog Ambrozija.

Sveti Hijacint, Kvinto, Felicijan i Lucijan, mučenici.

Sveta Euzebija, djevica i mučenica iz Bergama.