29. ožujka 2020. - Neka se svi ratovi zaustave i borimo se zajedno protiv pandemije!
Papin nagovor prije i nakon molitve Anđeo Gospodnji, Biblioteka Apostolske palače, nedjelja
Božji odgovor na smrt je Isus
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Evanđelje ove pete korizmene nedjelje donosi se izvješće o Lazaru (usp. Iv 11, 1-45). Lazar je bio brat Marte i Marije; bili su veliki Isusovi prijatelji. Kad On stiže u Betaniju, Lazar je mrtav već četiri dana; Marta trči ususret Učitelju i kaže mu: „Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro" (r. 21). Isus odgovara: „Uskrsnut će brat tvoj!" (r. 23); i dodaje: „Ja sam uskrsnuće i život; tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će" (r. 25). Isus se pokazuje kao Gospodar života, Onaj koji je kadar dati život i mrtvima. Tada dolaze Marija i drugi, svi u suzama, a zatim Isus – kaže se u Evanđelju – „potresen u duhu […] zaplaka" (rr. 33.35). Tako potresen u svom srcu on odlazi na grob, zahvaljujući Ocu koji ga uvijek sluša, naređuje da se grob otvori i glasno povika: „Lazare, izlazi!" (r. 43). I Lazar izlazi, „noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom" (r. 44).
Ovdje se izravno osvjedočujemo da je Bog život i da daruje život, ali preuzima na sebe teret drame smrti. Isus je mogao izbjeći smrt svoga prijatelja Lazara, ali želio je da naša bol zbog smrti dragih osoba bude i njegova i, prije svega, htio je pokazati Božju vlast nad smrću. U ovom odlomku iz Evanđelja vidimo kako se čovjekova vjera i Božja svemoć, Božja ljubav traže i konačno susreću. To je poput dvostrukog puta: vjere čovjekove i svemoći Božje ljubavi koji se traže i na kraju se susreću. Vidimo to u vapaju Marte i Marije i svih nas s njima: „Da si bio ovdje!…". A Božji odgovor nije neki govor, ne, Božji odgovor na problem smrti je Isus: „Ja sam uskrsnuće i život… Imajte vjere! Usred plača i dalje imajte vjeru, čak i ako se čini da je smrt pobijedila. Odvalite kamen s vašega srca! Neka Riječ Božja vrati život tamo gdje je smrt."
I danas nam Isus ponavlja: „Odvali kamen". Bog nas nije stvorio za grob, stvorio nas je za život, lijep, dobar, radostan život. Ali „đavlovom je zavišću došla smrt u svijet" (Mudr 2, 24), kaže se u Knjizi mudrosti, a Isus Krist je došao da nas oslobodi od njezinih zamki.
Pozvani smo, dakle, ukloniti kamenje svega što ima okus smrti: na primjer, licemjernost kojom se živi vjera je smrt; destruktivna kritika drugih je smrt; uvreda, kleveta, je smrt; marginalizacija siromašnih je smrt. Gospodin od nas traži da uklonimo to kamenje iz srca i tada će život i dalje cvjetati oko nas. Krist živi i onaj tko ga prihvati i pristane uza Nj stupa u dodir sa životom. Bez Krista, ili izvan Krista, ne samo da nema života, nego se ponovno pada u smrt.
Lazarovo uskrsnuće također je znak preporođenja koje se događa kod vjernika krštenjem, potpunim uranjanjem u Kristovo vazmeno otajstvo. Djelovanjem i snagom Duha Svetoga kršćanin je osoba koja putuje kroz život kao novo stvorenje: stvorenje za život i koje ide prema životu.
Neka nam Djevica Marija pomogne biti suosjećajni poput njezina Sina Isusa, koji je našu bol učinio svojom. Neka svatko od nas bude blizu onima koji su u kušnji, postajući za njih odraz Božje ljubavi i nježnosti, koji nas oslobađa od smrti i život čini pobjedom.
Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre,
Ovih je dana glavni tajnik Ujedinjenih naroda uputio apel „da u svim dijelovima svijeta odmah stupi na snagu prekid vatre", podsjećajući na trenutnu izvanrednu situaciju vezanu uz COVID-19 koji ne poznaje granice. To je poziv na potpuni prekid vatre.
Pridružujem se svima koji su prihvatili taj apel i pozivam sve da na njega odgovore zaustavljanjem svakog ratnog neprijateljstva, promičući stvaranje koridora za humanitarnu pomoć, otvorenost diplomaciji, posvećivanje pažnje onima koji se nalaze situaciji najveće ranjivosti.
Zajedničko predano zalaganje protiv pandemije može sve dovesti do toga da prepoznaju našu potrebu za jačanjem bratskih veza kao članova jedne obitelji. Neka na osobit način potakne kod državnih poglavara i drugih uključenih strana obnovljeno zalaganje za nadilaženje suparništava. Sukobi se ne rješavaju ratom! Potrebno je dijalogom i konstruktivnim traženjem mira prevladati antagonizme i suprotnosti.
U ovome času u mislima su mi na poseban način sve ranjive osobe koje su prisiljene živjeti u grupi: domovi umirovljenika, vojarne… Posebno bih želio spomenuti osobe u zatvorima. Pročitao sam službeni dopis Komisije za ljudska prava u kojem se govori o problemu prenapučenih zatvora što bi lako moglo prerasti u tragediju. Molim vlasti da budu osjetljive na taj ozbiljan problem i poduzmu potrebne mjere kako bi se izbjeglo buduće tragedije.
Želim vam svima ugodnu nedjelju. Molim vas, ne zaboravite moliti za mene; ja to činim za vas. Dobar tek i do viđenja.
28. ožujka 2020. - Počinjemo nazirati ljude koji su gladni, Crkva treba pomagati onima koji trpe
Papa Franjo je danas na misi u Domu svete Marte ponovo molio za obitelji koje počinju trpjeti posledice od panedmije koronavirusa. Papa se u propovijedi osvrnuo na svećenike, redovnike i redovnice koji nisu zaboravili da pripadaju narodu i koji u ovo krizno vrijeme pomažu siromašnima i bolesnima.
Ovih su se dana u određenim dijelovima svijeta očitovale neke posljedice pandemije koronavirusa, a jedna je od njih glad – rekao je papa Franjo danas na 20. misi koja je iz Doma svete Marte prenošena putem interneta. Počinjemo uočavati ljude koji su gladni, jer ne mogu raditi, jer nisu imali stalni posao ili zbog mnogih drugih okolnosti – rekao je Papa i upozorio – Već polako počinjemo nazirati što će biti poslije, a što već sada počinje dolaziti. Molimo za obitelji koje počinju osjećati da im je potrebna pomoć zbog pandemije koronavirusa.
Komentirajući evanđelje današnje liturgije, Sveti Otac je rekao kako je dobro da svećenici, redovnici i redovnice, također u ovo vrijeme zaprljaju ruke pomažući siromašnima i bolesnima. Svećenički stalež – istaknuo je – nikada ne smije postati elita koja je zatvorena u vjersku službu odvojenu od naroda, nikada ne smije zaboraviti da pripada narodu i da mu treba služiti.
Evanđelje kaže da je nakon rasprave svatko otišao svojoj kući i vratio se svojim uvjerenjima – rekao je papa Franjo i primijetio – Narod koji je Isusa slijedio, slušao ga je, nije bio svjestan vremena koje je prošlo, jer mu je Isusova riječ ulazila u srce. Međutim, zakonoznanci su Isusa odbili, jer nije djelovao u skladu sa zakonom. Ta skupina zakonoznanaca, odnosno elita, prezirala je Isusa. No prezirala je i narod. Sveti narod vjeran Bogu vjeruje u Isusa, slijedi ga, a ta elitistička skupina pismoznanaca odvaja se od naroda i ne prima Isusa. Izgubili su sjećanje na pripadnost vlastitom narodu.
Narod je Božji slijedio Isusa, nije znao zašto, ali ga je slijedio; Njegove su mu riječi dolazile u srce i nije se udaljavao – rekao je Papa i podsjetio – Sjetimo se umnažanja kruhova. Narod je cijeli dan bio s Isusom. Apostoli su mu kazali da ih otpusti, neka si idu kupiti hranu. Oni su se također udaljili od naroda, nisu ga prezirali, no nisu smatrali da ga oni trebaju nahraniti. No Isusov je odgovor da ih oni nahrane. Ponovo ih vraća u Božji narod koji je grešan, no poznaje put spasenja.
Problem je ondašnje elite bio kao i današnjih klerika; izgubili su sjećanje na vlastitu pripadnost Božjem narodu; postali su posebna društvena klasa i upravitelji – rekao je Sveti Otac i napomenuo – To je klerikalizam koji se već onda mogao primijetiti. Ovih sam dana čuo kako svećenici, redovnici i redovnice ne bi smjeli izlaziti, kako trebaju samo dijeliti sakramente, a vlade se država trebaju brinuti za hranu narodu. Dakle, opasnost je da se neki od njih smatraju posebnom klasom koja upravlja i koja ne bi trebala prljati si ruke sa siromašnima.
Često mislim da su ti dobri svećenici, redovnici i redovnice koji nemaju hrabrosti služiti siromašnima, izgubili sjećanje na vlastitu pripadnost stadu – rekao je papa Franjo i nastavio – „I otiđoše svaki svojoj kući" – kaže evanđelje. Danas mislim na mnoge muškarce i žene koji su dobro pripremljeni za služenje Bogu, koji služe narodu i na mnoge svećenike koji se ne odvajaju od naroda. Prekjučer sam vidio fotografiju svećenika koji po snijegu u planinama nosi pokaznicu i blagoslivlja kuće i župljane. Nije ga bilo briga za hladnoću, samo mu je bilo važno Isusa nositi ljudima.
Neka svatko od nas razmisli na kojoj je strani, jesmo li u sredini, pomalo neodlučni, osjećamo li s vjernim Božjim narodom koji ne može pogriješiti, jer ima nepogrešivost u vjerovanju – rekao je Papa i dodao – Razmislimo o eliti koja se odvaja od Božjega naroda, o tom klerikalizmu. Svima će nam pomoći savjet koji je sveti Pavao dao Timoteju: „Sjeti se svoje majke i svoje bake". Pavao je to savjetovao, jer je dobro znao kamo vodi taj smisao elite za upravljanjem. Papa je slavlje završio klanjanjem i euharistijskim blagoslovom, pozvavši na duhovnu pričest.