Ubogi Lazar i bogataši

Što ima Isusova priča s mojim životom? Ne mogu se prepoznati niti u purpur odjevenom bogatašu niti u čirevima prekrivenom Lazaru. Svejedno, ne mogu ostati  puki promatrač ove životne drame u evanđelju kao kad gledam film na televiziji. Me mogu reći da sam bas neosjetljiv na nepravde koje se događaju u mom susjedstvu ili one u svijetu: eto, uvijek se uključim u akcije prikupljanja za gladne ili za misije, ponekad ponudim svoj skromni doprinos potrebitima, jer sam čuo da svake minute u svijetu od gladi umre jedno ljudsko biće. Osobno ne oskudijevam, mogu si priuštiti pa kupujem prvorazrednu hanu, robu, idem ljeti na more, zimi na skijanje, ali zato od svake veće potrošnje barem deset posto odvojim za siromahe. Isusova priča me nije ostavila ravnodušnim, znam ja da u mom okruženju ima ljudi koji kopaju po kontejnerima i na smetištu traže nešto što im pomaže da prežive i to me je potaklo na razmišljanje te znam da ne bih mogao stajati skrštenih ruku pored brojnih primjera siromaštva i bijede. Možda bih mogao učiniti još i više, mogao bih se, konkretnije umiješati u svijet nepravdi i, premda nisam na vlasti, učiniti mnogo više i na meni dostupnoj razini. Čuo sam evanđelje i ono za mene nije bilo uzaludno ispričana pouka. Još više bi nam značilo kad bi bogataši našega vremena postali svjesni da ne mogu svoja dobra uživati neodgovorno, sebično, jer vidimo da nas ona neprimjetno udaljuju od Boga i od naših bližnjih kako svjedoči nastradali bogataš iz evanđelja. Zanimljivo bi bilo razmisliti: on nije počinio nikakvo veliko zlodjelo; nije krao, psovao, varao, ubijao… Zašto je onda dospio u mjesto muka? Bio je bezosjećajan; nije vidio ubogog Lazara iako je on svakodnevno sjedio pred njegovim vratima. Zapravo vidio je njegovu muku, ali nije ništa učinio da mu olakša život premda je mogao, trebao i morao nešto učiniti. Priča kaže da će oni koji ravnodušno prolaze pored kojekakvih Lazara što sjede pred njihovim vratima jednom i sami čekati pred vratima Božjega milosrđa. To Isus opominje ljude da budu odgovorni prema svemu što se oko njih događa i da budu međusobno solidarni, jer ne živi se samo na ovom, nego i na drugom svijetu. Neke odluke koje donosimo ili ih ne donosimo u ovome svijetu, čekat će nas na drugome kao naši zagovornici ili kao tužitelji. Nije li pravo mjesto da se prisjetimo Isusovih riječi: „Što koristi čovjeku da dobije sav svijet, a sebe izgubi"? Zar može nečim kupiti izgubljeni život? Poznat nam je i onaj dragocjeni savjet: „Radite dok je dana, doći će noć kad više nećete moći ništa učiniti!" Naš život može biti isprazan ili ispunjen, ovisno o tome kako ga živimo. Bogatašev je život bio na izvan ispunjen obiljem prolaznih dobara, ali ne i iznutra onim duhovnim dobrima koja ostaju, s kojima se ulazi u vječni život: ljubavlju, milosrđem, dobrotom, solidarnošću. Bogateći se u tijelu, zaboravio je na dušu, pa je u duhovnom smislu bio veliki siromah, prava bijeda. Toga je postao svjestan na drugom svijetu, no nažalost bilo je prekasno. U duhovnom ili vječnom životu zatekao se prazan i to ga je mučilo kao pakleni oganj. On zapravo i nije stradao zato što je bio bogat, nego zato što je svoje bogatstvo uživao sebično, a egoizam ga je toliko zaslijepio da nije vidio siromaha Lazara premda mu je bio svakodnevno pred očima. Siromahov život  je bio vrijedan jer je on spasenje očekivao od Boga. Da je Lazarov život prošao u beznađu, nevjeri i proklinjanju bogataša, vjerojatno bi i on bio bezvrijedan, daleko od Abrahamova krila. Ako čovjek živi jedino za materijalna dobra, njegov život gubi smisao, poručila je jasno Božja riječ. No ako ljudi ne vjeruju njoj, neće vjerovati ni nekomu koji bi ustao od mrtvih. Tko ne vjeruje Božjoj riječi za zemaljskog života izvrgava se opasnosti da će na drugom svijetu naći zatvorena vrata, a pomoći, nažalost, neće biti. Vjera pomaže da vidimo bijedu svijeta, osobito uboge Lazare dok smo još na putu, Mojsije i proroci su tu da nas pravovremeno opomenu i da ih slušamo sve dok nas ne uvjere kako trebamo nešto mijenjati u svojim stavovima, da nam je potrebno obraćenje. To i jest zadaća proroka! Jednom ćemo to obraćenje možda žarko željeti, ali će biti prekasno da se bilo što poduzme. Kako je zahvalno čuti i uvažiti Isusovu riječ koja poučava za zemaljski život, a spašava za život vječni.