Blaženstva

(Sef 2,3; 3,12-13; 1 Kor 1,26-31; Mt 5,1-12a)

Blaženstva ili Govor na gori ubrajamo u samo srce i srž evanđeoske poruke. Kao što je Mojsije nekoć sa Sinaja Izraelu donio Zakon s deset zapovijedi, siguran put u zajamčenu budućnost, tako Isus Crkvi, novozavjetnom Božjem narodu, na Gori blaženstava donosi novi i savršeniji Zakon po kojem će živjeti sretno vršeći volju Božju. Revolucionaran je to, čudan, svijetu nerazumljiv i neprihvatljiv govor. U njemu se Bog zauzima za siromahe, gladne žedne, ožalošćene, mirotvorce, čiste u srcu, progonjene, odbačene…

Blago siromasima duhom… Treba odmah zapaziti važnu stvar: Isus ne veliča siromaštvo i bijedu, nego siromahe koji dolaze pred Boga praznih ruku i od njega očekuju nagradu. Njih je zgazila ljudska bahatost, ali Bog se prigiba nad njihovo stanje i krivcima toga stanja govori: „Jao vama moćnici i bogataši! Prigrabili ste sebi sva bogatstva, a ove ste ostavili bez ičega. Ja ću ih u svome kraljevstvu nagraditi obiljem." U kraljevstvu će se Božjem dogoditi nešto od onoga obrata iz Marijine pjesme Veliča: „Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne, gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne." Treba još dodati: Kraljevstvo Božje je započelo!

U ovom se blaženstvu spominju siromasi duhom. Koji su oni? Riječ je o ljudima koji su dragovoljno ostavili bogatstva ovoga svijeta i stavili se u službu Božjega kraljevstva solidarni sa siromasima u sociološkom smislu. Među njima ćemo lako prepoznati svete: Benedikta, Franju, Ivana Bosca, Maksimilijana Kolbea, Majku Tereziju i druge. Oni su Božji ljudi: nemaju ništa svoga, sve očekuju od Boga, cijeloga života su činili sve da ublaže bijedu svoje uboge braće. Blaženstva se ne odnose u prvom redu na čovjekovo sociološko stanje, nego na njegovu nutrinu, duhovnost, na odnos prema Bogu. Nije u njima riječ o nevoljama koliko o vjeri onih koji su nevoljama pogođeni. Vjernici nerijetko razotkrivaju nekorektne igre svijeta, zbog čega stradavaju. Svijet primjerice tvrdi da su sretni (blaženi) bogati, da svijetom upravlja novac i da imaš sve kad imaš vlast, čast i materijalna dobra. Ali to nije cijela istina, nesretnih je ljudi više među bogatima i slavnima, nego među siromasima. Blago ožalošćenima…. Ni ovdje Isus ne veliča tugu, nego tješi one koji su u žalosti, a za njih nitko nema utješne riječi. Isus bi se pridružio, primjerice, na smrt žalosnim izbjeglicama koji napuštaju zapaljene domove noseći u vrećici sve što im je ostalo. Bog i takve može utješiti i on to čini: „Blago vama jer ću vas primiti u svoj dom koji sam s ljubavlju od vječnosti za vas izgradio. Blago krotkima, onima koji su puni razumijevanja za druge, a tako ih je malo. Pravih ljudi uvijek je bilo malo! Strpljivi su, a ne buntovni, uvijek daleko od nasilja i zlobe. Njihova krotkost je istinski revolucionarna, jer mijenja svijet na bolje bez oružja i krvi. Blago žednima i gladnima pravednosti… Pretrpjeli su nepravde, a nikomu se nisu osvećivali. Za svijet su veliki gubitnici, no Krist im prilazi i čestita što su zaslužili da pravedni Bog bude njihova nagrada. Blago milosrdnima, pobijedili su urođeni nagon „oko za oko, zub za zub, jauk za jauk, rana za ranu". Oni su bili jaki i oprostili su naneseno zlo, bili su milosrdni; srce im je slično srcu Sina Božjega. Zato im on čestita i proglašava ih blaženima. Blago čistima srcem… Svako ljudsko srce otkucava grešni ritam egoizma. Otkucaji čistoga srca su zdravi i sveti. Takvo srce imaju iskreni, pošteni, bezazleni, dobri i djeca. Oni su daleko od zloće, pokvarenosti, podmuklosti; ljudima gledaju ravno u oči i nemaju se čega sramiti. Oni će Boga gledati! Blago mirotvorcima… U ovom su svijetu uvijek pobjeđivali jači. Jedino Bog je uvijek navijao za slabe. Njihova je slabost jača od svih nasilnika, jer će nadživjeti sve ratove svijeta. Ako Boga vidite da nešto traži na zemlji, znajte da traži mirotvorce, svoje miljenike, blago njima oni će baštiniti zemlju, o nebu da i ne govorimo.

Isusov Govor na gori okreće tradicionalne vrijednosti svijeta naglavačke. Zemaljska logika gubi smisao i ustupa mjesto Božjoj logici koja novi svijet, pravdu i spasenje, podaleko od ljudskog umovanja, daje „gubitnicima". Bog, naime, nije nijemi promatrač ovozemaljskih stradanja, on prilazi odbačenima i kaže: „Blago vama!" Nakon toga počinje vječnost.