29. travnja 2020. - Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko
29. travnja 2020. - Papa
ponovio poziv vjernicima na molitvu krunice u mjesecu svibnju
Papa Franjo ponovio je u srijedu 29. travnja
poziv vjernicima na molitvu krunice u mjesecu svibnju u kojem Božji narod
osobito snažno izražava svoju ljubav i pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji.
"Kako zbog pandemije boravimo u
svojim kućama iskoristimo ovo vrijeme za ponovno otkrivanje ljepote molitve
krunice i tradicije službi u čast Mariji. U obitelji ili pojedinačno u svakom
trenutku upravljajte pogled u Kristovo lice i Marijino srce. Neka vam njezin
majčinski zagovor pomogne suočiti se s ovim vremenom posebne kušnje”, rekao je
papa Franju u pozdravu poljskim vjernicima na općoj audijenciji.
Papa Franjo uputio je 25.
travnja Pismo
svim vjernicima za mjesec svibanj 2020. godine u kojem poziva
vjernike da ponovno otkriju ljepotu moljenja krunice kod kuće.
"Želim svima predložiti da ponovno
otkriju ljepotu moljenja krunice kod kuće u mjesecu svibnju. To se može činiti
zajedno, ili pak pojedinačno; vi sami odlučite već prema vlastitim prilikama,
vrjednujući obje mogućnosti. U svakoj od njih stoji tajna te molitve, a to je
jednostavnost. Lako je, pa i na internetu, pronaći dobre predloške koje ćete u
molitvi moći slijediti, piše Papa. U Pismu se donose i dvije molitve Majci
Božjoj koje se mogu izmoliti na kraju krunice.
Papa darovao respiratore
madridskoj bolnici
Papa Franjo darovao je tri respiratora
bolnici Sv. Rafaela u Madridu koju vodi bolnički Red milosrdne braće sv. Ivana
od Boga.
Novi nuncij u Španjolskoj nadbiskup Bernardito Auza uređaje za umjetno
disanje uručio je 28. travnja madridskoj bolnici Sv. Rafaela koja je od početka
pandemije koronavirusa primila 3000 pacijenata. Na svečanosti primopredaje
nazočan je bio i gradonačelnik glavnoga grada Španjolske, jedne od najteže
stradalih zemalja u Europi.
„Blago progonjenima zbog
pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!" (Mt 5, 10).
Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu 29. travnja 2020.
Današnjom audijencijom zaključujemo
ciklus posvećen evanđeoskim blaženstvima. Kao što smo imali priliku čuti u
posljednjem se razglašava eshatološku radost progonjenih zbog pravednosti.
Ovo blaženstvo naviješta istu sreću
kao i prvo: Kraljevstvo nebesko pripada progonjenima jednako kao i siromašnima
duhom; tako razumijemo da smo stigli do kraja puta koji tvori jednu cjelinu i
sačinjenog od prethodnih navještaja.
Siromaštvo u duhu, plač, krotkost,
žeđ za svetošću, milosrđe, čišćenje srca i djela mira mogu dovesti do progona
poradi Krista, ali taj je progon u konačnici uzrokom radosti i velike nagrade
na nebu. Put blaženstava je pashalni put koji vodi od življenja po svijetu do
življenja po Bogu, od života koji se vodi tijelom – to jest sebičnošću – do
života kojim ravna Duh.
Svijet, sa svojim idolima, svojim
kompromisima i svojim prioritetima, ne može odobriti ovu vrstu postojanja.
„Strukture grijeha", [1] koje su često plod ljudskog duha, oprečne Duhu istine
kojega svijet ne može primiti (usp. Iv 14, 17), naprosto
moraju odbaciti siromaštvo ili krotkost ili čistoću te proglasiti život po
evanđelju zabludom i problemom, dakle nečim što treba marginalizirati. Tako
misli svijet: „To su idealisti ili fanatici…". Tako oni misle.
Ako svijet živi u službi novca,
svaki onaj tko pokaže da se može postići puninu života kroz darivanje i
odricanje postaje smetnja za sustav gramzivosti. Ta riječ „smetnja" je ključna,
jer jedino kršćansko svjedočanstvo, koje mnogim ljudima čini toliko dobra jer
ga se drže, smeta onima koji imaju svjetovni duh. Oni to doživljavaju kao
prijekor. Kad se vidi svetost i na vidjelo izlazi život Božje djece u toj
ljepoti postoji nešto budi nelagodu i što zahtijeva od pojedinca da zauzme
stav: ili će pristati preispitati svoj život i otvoriti se dobru ili će
odbaciti to svjetlo i srce će mu otvrdnuti čak toliko da će joj se
suprotstavljati i žestoko se na nju obrušiti (usp. Mudr 2,
14-15). Zanimljivo je, privlači pažnju vidjeti kako u progonu mučenikâ
neprijateljstvo raste sve do žestokoga gnjeva. Dovoljno je vidjeti progone europskih
diktatura iz prošlog stoljeća: išlo se dotle da su se žestoko obrušile protiv
kršćana, protiv kršćanskog svjedočenja i protiv herojstva kršćana.
Ali to pokazuje da je drama progona
ujedno mjesto oslobođenja od podložnosti uspjehu, častohleplju i kompromisima
svijeta. Čemu se raduje onaj tko je odbačen od svijeta poradi Krista? Raduje se
što je pronašao nešto što vrijedi više od čitavoga svijeta. Naime, „što koristi
čovjeku steći sav svijet, a životu svojemu nauditi?" (Mk 8, 36).
Koje li koristi od toga?
Bolno je posjetiti da u ovome času
ima mnogo kršćana koji trpe progone u raznim dijelovima svijeta i moramo se
nadati i moliti da njihovoj nevolji što prije dođe kraj. Mnogo ih je: današnji
su mučenici brojniji od mučenika iz prvih stoljeća. Izražavamo svoju blizinu
toj braći i sestrama: jedno smo tijelo, a ti kršćani su okrvavljeni udovi
Kristova tijela koje je Crkva.
Ali moramo isto tako paziti da ovo
blaženstvo ne tumačimo na način da sebe proglašavamo žrtvom ili sažalijevamo
same sebe. Naime, prezir prema ljudima nije uvijek istoznačnica za progon: samo
malo iza toga Isus kaže da su kršćani „sol zemlje" i upozorava na
opasnost od „gubljenja ukusa", u protivnom sol „nije više ni za što, nego da se
baci van i da ljudi po njoj gaze" (Mt 5, 13). Postoji, dakle,
prezir za koji smo mi snosimo krivnju kad izgubimo okus Krista i Evanđelja.
Moramo biti vjerni poniznom putu
blaženstava, jer to je ono što vodi tome da budemo Kristovi, a ne od svijeta.
Vrijedi se prisjetiti puta koji je prošao sveti Pavao: kad je mislio da je
pravednik zapravo je bio progonitelj, ali kad je otkrio da je progonitelj
postao je čovjek ljubavi koji je s veseljem podnosio patnje u progonima koje je
pretrpio (usp. Kol 1, 24).
Po isključenosti i progonstvu, ako
nam Bog dadne tu milost, postajemo slični Kristu raspetom i, pridružujući nas
njegovoj muci, očitovanje su novog života. Taj je život sâm Kristov život, koji
za nas ljude i radi našega spasenja „prezren bješe, odbačen od ljudi"
(usp. Iz 53, 3; Dj 8, 30-35). Prihvaćanje
njegova Duha može nas dovesti do toga da imamo tako veliku ljubav u srcu da smo
spremni dati svoj život za svijet ne pristajući na kompromise s njegovim
obmanama i prihvaćajući da ga odbacimo. Kompromisi sa svijetom predstavljaju
opasnost: kršćanin je uvijek u napasti da čini kompromise sa svijetom, s duhom
svijeta. To – odbacivanje kompromisa i ići putem Isusa Krista – život je
Kraljevstva nebeskog, najveća radost, istinsko veselje. U progonima je, usto,
uvijek prisutan Isus koji nas prati, prisutan je Isus koja nas tješi i snaga
Duha koji nam pomaže ići naprijed. Nemojmo se obeshrabriti kad nas zbog života
dosljedna evanđelju ljudi budu progonili: tu je Duh koji nas podupire na tome
putu.
[1] Usp. Govor sudionicima
radionice „Novi oblici solidarnog bratstva, uključivosti, integracije i
inovacije", 5. veljače 2020. »Idolopoklonstvo novcu, pohlepa, korupcija, sve su
to „strukture grijeha" – kako ih je nazvao Ivan Pavao II. – koje je iznjedrila
„globalizacija ravnodušnosti"«.
U sklopu pozdrava na
poljskom jeziku
Idući petak se slavi blagdan
svetoga Josipa radnika. Po njegovu zagovoru povjeravam Božjem milosrđu one koji
su pogođeni nezaposlenošću zbog trenutne pandemije. Neka Gospodin bude
Providnost svima potrebitima, a nas potakne da im pomognemo.
U sklopu pozdrava na francuskom
jeziku
Preksutra ćemo započeti marijanski
mjesec, mjesec svibanj. Kako zbog pandemije boravimo u svojim kućama
iskoristimo ovo vrijeme za ponovno otkrivanje ljepote molitve krunice i
tradicije službi u čast Mariji. U obitelji ili pojedinačno u svakom trenutku
upravljajte pogled u Kristovo lice i Marijino srce. Neka vam njezin majčinski
zagovor pomogne suočiti se s ovim vremenom posebne kušnje.
U sklopu pozdrava na
talijanskom jeziku
Danas slavimo blagdan svete
Katarine Sienske, suzaštitnice Italije. Ta je velika žena crpila iz zajedništva
s Isusom hrabrost djelovanja i onu nepresušnu nadu koja ju je podržavala u
najtežim trenucima, pa i onda kad se sve činilo izgubljenim, i omogućilo joj
da, snagom svoje vjere, utječe na druge, čak i one na najvišim građanskim i
crkvenim razinama. Neka njezin primjer pomogne svima da znaju, kršćanskom
dosljednošću, združiti intenzivnu ljubav Crkve s djelotvornom brigom za
građansku zajednicu, posebno u ovom vremenu kušnje. Molim svetu Katarinu da
zaštiti Italiju tijekom ove pandemije i da zaštiti Europu, jer je ona
zaštitnica Europe; da štiti čitavu Europu da ostane ujedinjena.