SVETI EUZEBIJE VERČELSKI, biskup

Rodio se u Sardiniji koncem 3. stoljeća. Ubrzo je otišao u Rim i postao klerikom, a 345. g. izabran je za prvoga verčelskog biskupa (Pijemont, Italija). Njegovom zauzetošću kršćanstvo se ubrzo raširilo u pijemontskom kraju. Život klera je reformirao tako da je po raznim mjestima svoje biskupije podizao kuće u kojima su svećenici zajedno živjeli. Tako je on prvi na Zapadu osnovao neku vrstu redovničkih zajednica za dijecezanske svećenike. Zajedno s Hilarijem Poitierskim žestoko se borio protiv arijenizma. Na sinodi u Milanu 355. g. energično je branio Atanazija Aleksandrijskog. Zbog toga ga je car Konstantin protjerao u progonstvo: najprije u Palestinu, zatim u Kapadociju i napokon u Egipat. U progonstvu je mnogo pretrpio od arijevaca, ali se i povezao s mnogima koji su branili Nicejsko vjerovanje. Nakon smrti cara Konstantina vratio se u svoju biskupiju, gdje zbog iscrpljenosti ubrzo umire, godine 371. Vjernici su ga odmah počeli štovati kao mu­čenika zbog pretrpljenih muka u progonstvu i u borbi protiv arije­nizma.

Euzebije je svojim životom, živom i pisanom riječju zaista bio pravi pastir, te veliki svjedok i branitelj Kristova božanstva. To se vidi iz odlomka njegova pisma što se nalazi u Časoslovu.

BLAŽENA DJEVICA MARIJA -  ANĐEOSKA  (PORCIUNKULA)

Mala crkvica Gospe od Anđela u blizini Asiza, zvana „Porciunkula", bila je svetom Franji Asiškom posebno draga. Ta je crkvica kolijevka triju franjevačkih redova, a kod nje je sveti Franjo i umro. Postala te glasovita po cijelom svijetu radi posebnog oproštenja koje su sveti oči pape udijelili onima koji posjete tu crkvu. Honorije III. je udijelio potpuno oproštenje za sve dane u godini. Poslije je po savjetu kardinala to ograničio na razdoblje od Večernje 1. kolovoza do Večernje slijedećeg dana. Inocent XII. je ponovo odredio nek se oproštenje može dobiti na sve dane u godini. Papa Pavao III. je razjasnio kako je to oproštenje potpuno, a sveti Pio X. kako se može dobiti i više puta na dan. Prema odredbama kasnijih papa porciunkulsko se oproštenje danas može dobiti, uz uobičajene uvjete, samo jedanput u svakoj franjevačkoj crkvi i u svim ostalim župnim crkvama od podne prošlog do ponoći da­našnjeg dana.

Blažena Djevica Marija se pod gornjim naslovom štuje kao Kraljica anđela: Gabrijel joj je navijestio Kristovo utjelovljenje (Evanđelje); anđeli su pjevali slavu Bogu kad ga je ona rodila; sama je uznesena nad korove anđeoske.

Današnje bogoslužje stavlja nas u radosno raspoloženje koje pro­izlazi iz svijesti kako je Crkva kojoj pripadamo Kristov stan, a također i stan Blažene Djevice Marije, i u tom stanu imamo čvrstu zaštitu, puninu Božje milosti, oproštenja i spasenja (Zborna i popričesna). Kako cjelokupna Crkva tako jednako i partikularna Crkva, svaka biskupija i redovnička zajednica, osjeća radost zbog zaštite svete Djevice. Štova­nje Blažene Djevice Marije u franjevačkom redu ima korijen u povezanosti svetog Franje s crkvom svete Marije Anđeoske. Brojni su Franjini sinovi dali velik doprinos unapređenju štovanja Blažene Djevice Marije. Među njima ističe se i hrvatski franjevac fra Karlo Balić.

Radi duhovnih dobara koje primamo po Mariji u živom hramu Crkve, u živom hramu franjevačke redovničke zajednice, bogoslužje joj stavlja u usta riječi iz knjige Sirahove: „Dođite k meni svi koji me žudite i nasitite se plodovima mojim." (1. čitanje).

SVETI STJEPAN I., papa

O životu i osobi svetog Stjepana, pape, rijetki su sigurni podatci, rijetki su autentični povijesni izvori o njemu. Potpuno je sigurno to kako je bio Rimljanin i kako je upravljao Crkvom kao papa (od 254. do 257. godine). Tijekom svoga pontifikata vodio je snažne borbe sa svetim Ciprijanom i s jednim dijelom afričkih i maloazijskih biskupa u vezi s ponovnim krštenjem krivovjeraca koji su prelazila u puno zajedništvo s Katoličkom Crkvom. Papa Stjepan je kao i većina biskupa na Zapadu učio, kako valjano krštene krivovjerce ne treba ponovno krstiti kad prelaze u poptpuno zajedništvo s Katoličkom Crkvom, dok su Crprijan i neki afrički i maloazijski biskupi bili protivnog mišljenja. Zbog toga je prijetila shizma. Ipak do toga nije došlo jer u roku od godine dana umro je i sveti Stjepan i sveti Ciprijan. Papa Stjepan se također zalagao i za primat rimskog biskupa kao Petrova nasljednika.

Na temelju predaje i nekih povijesnih dokumenata Rimski martirologij govori o mučeništvu svetog Stjepana. Tijekom Valerijanova progonstva, dok je sveti Stjepan misio u Rimu na Kalistovu groblju, upali su vojnici i Stjepanu odrubili glavu na njegovu tronu. Kršćani su poslije opjevali njegov život i njegovo mučeništvo.