26. srpnja 2020. - XVII. nedjelja kroz godinu
Skriveno blago i dragocjen biser
(1 Kr 3,5.7-12); Rim 8,28-30 Mt 13,44-52 ili 13,44-46)
U naše vrijeme i u našem društvu mudrost nije na velikoj cijeni. Kad bi Bog suvremenom čovjeku, kao nekoć mladom kralju Salomonu, ponudio da izabere što mu je srcu najdraže, sumnjam da bi tražio „pronicavo srce", posegnuo za mudrošću. Odabrao bi radije novac, materijalno bogatstvo, užitke, ljepotu, vječnu mladost ili druge ovozemaljske radosti. Mudrost je nekad bila vrlo poželjna. Za njom su čeznuli i tražili je veliki mislioci, a osobito religiozni ljudi, jer su držali da je mudrost božanska stvarnost i da je pravo bogatstvo graditi život na vrednotama koje imaju moć usrećiti čovjeka u vremenu i još više u vječnosti. Legendarni kralj Salomon tražio je od Boga upravo mudrost koja ga je proslavila. Nije na prvo mjesto stavio osobnu korist, nije tražio bogatstvo, zdravlje, pobjede nad neprijateljima, popularnost, nego mudrost da može pravedno vladati narodom. Želio je dobro svoga naroda.
Čovjek koji ima mudro i pronicljivo srce traži, prepoznaje i slijedi ono najuzvišenije. Isus u evanđelju traži takve ljude i nudi im Kraljevstvo Božje kao najveću dragocjenost na svijetu.
To Kraljevstvo je tajna, otajstvo, Božja stvarnost o kojoj ljudi nemaju izravno iskustvo, pa im ga nije mogao pravo objasniti, pa se služio mnogim usporedbama. U jednoj nadahnutoj ponudi rekao im je da je Kraljevstvo Božje slično blagu sakrivenom u polju. Čovjek ga nađe, žurno pođe i proda sve što je imao. Susjedi mu se vjerojatno čude, možda i smiju, ili sumnjaju u njegovo zdravlje, ali on se, bez imalo tuge, oprašta od svega što je cijeli život i velikim trudom namicao, jer ima na pameti samo jedno – dokopati se blaga! Ta njiva je u očima ljudi obična livada zarasla u korov, jer se na izvan samo to vidi. Ali čovjek zna da to nije sva istina, zna da je upravo tamo zakopano blago. Isusovo Kraljevstvo nebesko slično je zakopanom blagu i dragocjenom biseru; ono je od neprocjenjive vrijednosti, ništa se ne može usporediti s njim – apsolutna vrednota. Radost otkrića toga blaga daje snagu da se napusti sve, plati najveća cijena, jer zadovoljava čovjekove najdublje potrebe. Kraljevstvo je sam Krist i čovjekovo spasenje, Bog se skrio u najintimnijim predjelima ljudskog srca sa željom da ga čovjek traži i da bude sretan, čak je izričito poručio: „Tražite najprije Kraljevstvo nebesko!" Tražite Krista strasno i kad ga nađete uđite u zajedništvo s njim; to je slično rajskom blaženstvu. Život postaje zanimljiv, napet i zbog tako uzvišenog cilja osmišljen puninom koja prožima čovjeka i njegove odnose s bližnjima. Oni će obilovati zaprekama, ali i neviđenom snagom, žrtvama, ali i velikodušnošću, opasnostima, ali i spremnošću na rizike. Životni put i cilj stapaju se u jedno i međusobno se prožimaju: što je put teži cilj ga jače osvjetljava ili kad putnik upre pogled u cilj i smisao na kraju puta, njegovi se koraci učvršćuju, strahovi nestaju, prepreke se ruše. Kršćanin je čovjek koji je pronašao blago, Krista i njegovo evanđelje. Živi svijetu čudnim životom, odlazi na obrede, moli se, slavi blagdane, posti, hodočasti, čini djela ljubavi… Čemu sve to? Svijet ne vidi ono bitno, dar kojega je Bog ponudio kršćanima kao zakopano blago, a oni su ga otkrili i zato tako žive, ne obazirući se na primjedbe svijeta i onih koji ne vjeruju. Otkrili su blago spasenja i sve više mu teže, sve su slobodniji od navezanosti na ovozemaljsko, sve otvoreniji vrijednostima koje ih nadilaze. Izgrađuju karakter, puni su energije i hrabrosti, poduzetni, uporno slijede svoje ideale, drugima šire vidike. Osjećaju Božju blizinu. Kristovu ljubav, djelovanje Duha Svetoga u malim konkretnim događajima. Molitva im je istinski razgovor s Bogom i u njoj traže, čak opipljivo pronalaze Božju volju tako da su spremni poći s Kristom u Getsemani i na Kalvariju, jer ih je ispunilo povjerenje u Božju dobrotu kojoj ništa nije nemoguće i koja hrani dušu. Donose odluke koje začuđuju i one najveće kao što je davanje života motivirano Kristovim riječima: „Tako izgubi život svoj poradi Kraljevstva nebeskoga, sačuvat će ga." Uvjereni su u istinu da će sve ovozemaljsko jednom poći u nepovrat, a što će ostati? Kraljevstvo Božje! Upravo stoga treba vjerovati Isusovim prispodobama, treba živjeti njegovu riječ i njome osmišljavati život. To će ljudima u svijetu biti znak da su pronašli blago, čak poticaj da ga i sami potraže.