IX. nedjelja kroz godinu (B)

ZAZIV DUHA SVETOGA

O dođi, Stvorče, Duše Svet,
pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti,
u grudi štono stvori ih.

Ti nazivaš se Tješitelj,
blagodat Boga Svevišnjeg,
studenac živi, ljubav, plam
i pomazanje duhovno!

Darova sedam razdaješ,
Ti, prste desne Očeve,
od vječnog Oca obećan,
Ti puniš usta besjedom!

Zapali svjetlo u srcu,
zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim
potkrepljuj nas bez prestanka!

Dušmana od nas otjeraj
i postojani mir nam daj,
ispred nas idi, vodi nas,
da svakog zla se klonimo!

Daj Oca da upoznamo,
i Krista, Sina njegova,
i u Te Duha njihova,
da vjerujemo sveudilj!

Sva slava Ocu vječnomu,
i uskrslome Sinu mu,
sa Tješiteljem presvetim
nek bude sada i uvijeke. Amen.

EVANĐELJE

Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše: »Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno?«
Isus im odgovori: »Zar nikad niste čitali što učini David kad ogladnje te se nađe u potrebi on i njegovi pratioci? Kako za velikog svećenika Ebjatara uđe u dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svećenika; a on dade i svojim pratiocima?«
I govoraše im: »Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Tako, Sin Čovječji gospodar je subote!«
Uđe ponovno u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke. A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže. On kaže čovjeku usahle ruke: »Stani na sredinu!« A njima će: »Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?« No oni su šutjeli.
A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: »Ispruži ruku!« On ispruži – i ruka mu zdrava!
Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega kako da ga pogube.

MEDITATIO

Odlomkom današnjega evanđelja odmakli smo se tek malo od početka Isusovog javnog djelovanja. Među prvim stvarima koje nam evanđelist Marko navodi su: poziv prve četvorice učenika, poziv Levija carinika, prvo propovijedanje u kafarnaumskoj sinagogi, rasprava o postu te različita ozdravljenja.
          Danas vidimo kako farizeji iskušavaju Isusovu dobrotu nastojeći ga uhvatiti u kršenju Zakona na što im Isus odgovara s Biblijom koja donosi prizor u kojem je i kralj David učinio isto (usp. 1Sam 21, 2-7), te ih kasnije stavlja u nelagodan položaj jednostavnim pitanjem koje nije zahtijevalo neki dubokoumni odgovor. Isus stavlja same farizeje i njihova srca na vagu, odnosno stavlja da sami odvagnu Zakon i čovjeka.

Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote

Tijekom više od pet stotina godina, od vremena zatočeništva u Babilonu do Isusova vremena, Židovi su obnašali Zakon o suboti. Ova služba postala je snažan znak identiteta za njih. Subota je strogo obnašana. Biblija nam navodi kako u razdoblju Makabejaca ovo strogo poštivanje subote dostiže kritičnu točku.
Napadnuti od strane Grka jedan dan u subotu, pobunjenici Makabejci radije su dopustili biti ubijeni nego da prekrše subotu pomoću oružja kako bi obranili svoje živote te je zbog toga umrlo mnogo ljudi (1Mak 2,32-38).
Razmišljajući o masakru, Makabejci su zaključili kako su se morali oduprijeti i braniti svoj život, čak i na subotnji dan (1Mac 2,39-41).
Isus ima isti stav: relativizirati zakon subote u korist života, budući da zakon postoji za dobrobit ljudskog života, a ne obratno!

, Sin Čovječji gospodar je subote!

Isus ispunja Zakon. On pomaže svojim učenicima otkriti Boga kao Oca te isto tako im pomaže da iskuse vlastitim životom biti dijete Božje. Također, tim iskustvom, Isus daje ključ kojim možemo pročitati jasnije poruku starozavjetnih Zakona. Iz tog razloga Sin Čovječji također je gospodar subote.
Živeći s ljudima u Galileji trideset godina, osjećajući na njihovoj koži ugnjetavanje i isključivanje iz društva onih koji su bili osuđivani u ime Božjeg zakona, Isus primjećuje kako to ne može biti značenje tih zakona.
Ako je Bog otac, tada pozdravlja sve kao sinove i kćeri. Ako je Bog otac, moramo biti braća i sestre drugih. To je ono što je Isus živio i propovijedao, od početka do kraja. Zakon subote mora biti u službi života i ljubavi.
Upravo zbog njegove vjernosti ovoj poruci Isus je bio osuđen na smrt. Isus je stavljao sustav u neugodan položaj zbog okorjelosti njihovih srca, a sustav se branio silom protiv Isusa koji je htio da Zakon bude u službi života, a ne obratno.

ORATIO

Svemogući i vječni Bože, koji vladaš nebom i zemljom, poslušaj svojom dobrotom moje molitve i podaj mir mojem životu.

CONTEMPLATIO

Kakav je moj odnos prema stvarima i „nepisanim pravilima" u mom životu u odnosu prema osobama s kojima se susrećem i dijelim svakodnevicu?

Poštujem li nedjelju kao dan Gospodnji?

ACTIO

Posvetit ću vrijeme jednom članu obitelji na poseban način u svoje slobodno vrijeme, na poseban način u dan Gospodnji.

DUHOVNI KUTAK

Iz Katekizma Katoličke Crkve
III. dio – Život u Kristu
Drugi odsjek: Deset Božjih zapovijedi
Prvo poglavlje, 3. Članak „Treća zapovijed"
DAN MILOSTI I POČINKA

Kao sto Bog "u sedmi dan počinu od svega djela koje učini" (Post 2,2), tako se u životu čovječjem izmjenjuju rad i počinak. Ustanova dana Gospodnjeg pridonosi da "svi imaju dovoljno odmora i slobodna vremena za obiteljski, kulturni, društveni i vjerski život".
U nedjelje i ostale zapovjedne blagdane neka se vjernici uzdrže od onih djela i poslova koji priječe iskazivanje štovanja Boga, radost vlastitu danu Gospodnjem ili potrebit odmor duše i tijela. Obiteljske potrebe ili velika društvena dobrobit zakonite su isprike od propisa nedjeljnog počinka. Ipak vjernici neka bdiju da takva zakonita opravdanja ne bi stvorila navike štetne za vjeru, obiteljski život i zdravlje. Ljubav prema istini traži sveto slobodno vrijeme, nužda pak ljubavi prihvaća opravdan rad. 
Dužnost je kršćana koji raspolažu slobodnim vremenom, da se sjete braće koja imaju iste potrebe i ista prava, ali se zbog siromaštva i bijede ne mogu odmoriti. Kršćansko je bogoljublje odavna nedjelju posvetilo dobrim djelima i smjernim uslugama koje trebaju bolesni, nemoćni, stari. Kršćani će posvetiti nedjelju također darujući obitelj i rodbinu svojim vremenom i iskazujući im pažnju koju im teško mogu iskazivati u ostale dane tjedna. Nedjelja je vrijeme pogodno za razmišljanje, šutnju, učenje i razmatranje, što pogoduje rastu nutarnjeg i kršćanskog života.
Svetkovanje dana Gospodnjeg i blagdana traži ozbiljno zajedničko zalaganje. Svaki kršćanin mora izbjegavati da drugima, bez nužde, nameće ono sto bi im priječilo da obdržavaju dan Gospodnji. Kad običaji (sport, ugostiteljske radnje itd.) i društvene potrebe (javne službe itd.) od nekih zahtijevaju nedjeljni rad, svatko nek se smatra odgovornim da za se odvoji dovoljno slobodna vremena. Vjernici ce, umjereno i s ljubavlju, paziti da izbjegavaju izgrede i nasilja koji se katkada događaju prilikom masovnih zabava. Unatoč strogim gospodarstvenim zahtjevima, javne će vlasti bdjeti da građanima osiguraju vrijeme namijenjeno odmoru i bogoslužju. Slična je dužnost poslodavaca u odnosu na zaposlene.
Poštujući vjersku slobodu i opće dobro sviju, kršćani se moraju truditi da nedjelje i blagdani Crkve budu zakonski priznati kao neradni dani. Oni treba da svima javno pruže primjer molitve, poštovanja i radosti, i da svoje predaje brane kao dragocjen prilog duhovnom životu ljudskog društva. Ako zakonodavstvo dotične zemlje ili drugi razlozi obvezuju na rad nedjeljom, taj dan ipak treba da bude življen kao dan našeg oslobođenja, koji nam omogućuje udjela u "svečanom skupu", u "Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu" (Heb 12,22-23).