Do obnove crkvenog kalendara u zboru svetaca afrički je kontinent imao svoje predstavnike jedino u svojim antiknim svecima s područja Mediterana. U obnovljenom rimskom kalendaru afrički je kontinent za­stupljen sa svojim prvomučenicima: svetim Karlom Lwangom i njegovim prijateljima, njih dvadeset i dvojica.

Oko 1880. godine u Ugandu su stigli Bijeli oci. Zahvaljujući naklonosti kralja, ubrzo su postigli izvanredni uspjeh. Nakon smrti kralja došla su prva iskušenja za tu mladu crkvenu zajednicu u srcu „crne" Afrike. Novi kralj Mwanga pokazao je svoju odbojnost prema Bijelim ocima zbog dva razloga: moralnog i komercijalnog. Propovijedanje Bijelih otaca protivilo se njegovom moralnom životu. Misionari su ustali protiv njegove trgovine robljem. Zbog toga 1885. godine bijeli oci su morali napustiti Ugandu. Mlado stado ostalo je bez svojih pastira i vođa. Kralj je izdao naredbu „smrtna kazna svim onima koji mole".

Prvi koji su se oglušili na kraljevu naredbu bili su njegovi dvorani ili osobe povjerljive kralju. Među njima se ističe Karlo Lwanga, šef kra­ljevih dvorana i dvadeset i jedan njegov kolega, koji su ostali postojani u katoličkoj vjeri. Zbog toga su 3. lipnja 1836. godine u Rubagi okrutno mučeni neki mačem pogubljeni a neki spaljeni. Tijekom mučenja, usprkos kra­ljevoj naredbi, iz njihovih grla čula se samo molitva.

U prvim progonstvima Crkve Tertulijan je napisao: „Krv mučenika sjeme je novih kršćana". Te riječi našle su svoju potvrdu i u Ugandi. Nakon progonstva 1886. godine u Ugandi je procvjetalo kršćanstvo kao ni u jednoj drugoj afričkoj zemlji.

Najprije je papa Benedikt XV. 1920. godine ugandske mučenike uvrstio u red blaženih, a Pavao VI. 1964. u red svetih. Premda nisu mučeni istoga dana, njihov spomendan slavi se 3. lipnja. na dan smrti Karla i dvanaesto­rice prijatelja.

Sveti Lucilijan i prijatelji, mučenici. Mučeni su u Jeruzalemu za vrijeme upravi­telja Silvana. Lucilijanovi kolege bijahu još dječaci kad su morali položiti  život zbog vjere u Krista. Zvali su se: Klaudio, Hipacije, Pavao i Dionizije.

Sveta Paula, djevica i  mučenica. Uhapšena je za vrijeme dok je sakupljala krv mučenika Lucilijana i njegovih drugova. Ispovijedajući kršćansku vjeru, doživjela je istu sudbinu kao i mučenici kojih je krv pobožno sakupljala.

Sveti Izak, mučenik. Bio je  monah  u gradu Kordobi. Na  današnji dan  851. godine muslimani su mu odrubili glavu zbog ispovijedanja vjere u  Krista.

Sveti Cecilijan, prezbiter. Poznat je po tome što je priveo kršćanstvu   kasnije slavnog biskupa sv. Ciprijana.

Sveti Lifardo, opat. Umro je oko 570. godine kao opat manastira Meung.  Štovanje mu se proširilo po mnogim mjestima u Francuskoj.

Sveti Davin Armenac. Ovaj pobožni Armenac, u želji hodočašćenja na grob Isusov u Jeruzalemu, svetog Petra i Pavla u Rimu i svetog Jakova u Campostello, stigao je do talijanskog grada Lucca. Iscrpljen putovanjem i bolešću, umro je na današnji dan 1050. godine u kući jedne pobožne udovice. Njegov grob i posmrtni ostaci postali su predmet pobožnog štovanja sve do današnjih dana.