3. uskrsna nedjelja - 2020..
Prepoznavanje u lomljenju kruha
(Dj 2,14,22-28; 1 Pt 1,17-21; Lk 24,13-35)
Dvojica učeni na putu u Emaus proživljavali su duboku krizu vjere. Isusa kojega su s oduševljenjem slijedili pune tri godine kao Učitelja, Mesiju i zbog kojega su ostavili sve: roditelje, braću, sestre, dom, posao, osudili su crkveni i politički glavari; umro je između dvojice razbojnika. Doživjeli su strašno razočaranje. Nakon toga pala je neopoziva odluka: napustiti Jeruzalem, vratiti se svojim poslovima i gorko iskustvo što prije zaboraviti. No to iskustvo ih je posvuda pratilo, neprestano su pretresali pojedinosti i pitali se: Kako se to moglo dogoditi? Isus im se pridružio kao slučajni prolaznik.
Ljudi se i danas bave svojim problemima, ponekad su toliko obuzeti negativnim iskustvima da ne vide ništa drugo osim svoje nevolje, premda ih ona muči i iscrpljuje. Ne mogu vidjeti ni to da je Bog s njima u svemu što im se događa, da prati njihov život i to što nose u duši, što ih tišti, zašto su razočarani? Ljudi nisu svjesni koliko se Bog zanima za njihove probleme. Emaus poručuje da je Bogu više stalo do ljudi i da ih traži na njihovim stranputicama prije nego li oni njega počnu tražiti, osobito one koji se zatvore frustrirani i puni gorčine. Čini se da trebamo naučiti povjeriti se Bogu, iskreno mu reći da smo izgubili nadu, da nas je napustila mladost duha, da smo zarobljeni strahom koji nas je paralizirao. Pravi vjernik zna da mu molitva, iskreni razgovor s Bogom, daje izvanrednu priliku za susret s Kristom kojemu možemo povjeriti svoje rane i potražiti lijeka, bolnim iskustvima. Učenicima na putu je strpljivo tumačio Pisma pokušavao ih uvjeriti da je onaj prorok silan na riječi i djelu pred Bogom i pred ljudima, morao trpjeti, da je to bilo u Božjem planu te da nakon svega uskršava. Sve se to ispunilo. Njihov je Učitelj pobijedio smrt. Treba naučiti prihvaćati Mesiju onako kako je Bog zamislio, a ne kako su ljudi očekivali, u liku političkog i vojnog osloboditelja. Učenici su bili slijepi, gluhi i zatvoreni zato sve to nisu razumjeli a Isusova tumačenja, puna utjehe, pokazala su se nekorisnim; sablazan križa djelovala katastrofalno na njihove duše.
Ljudi i danas imaju poteškoća uskladiti svoje kriterije s Božjima, svoje putove s Božjim putovima, svoje misli s Božjim mislima. Ne razumiju da svemogući Bog može izgledati nemoćan i da je njegov Sin morao podnijeti muku. Najteže od svega osmišljavaju patnju s kojom se susreću i ne mogu u križu vidjeti spasenje. Vjernicima je također teško prepoznati Uskrsloga kao suputnika svojih životnih sudbina. Oni gledaju tjelesnim očima i očekuju da će susresti Isusovo materijalno obličje, a to nije moguće. Teško je susresti Isusa i u njegovoj riječi, čak i onima koji redovito čitaju sveto Pismo. Isus se također uzalud trudio da Pismima otvori oči dvojici svojih učenika. Postoji li uopće način da se Isusa prepozna? Emaus svjedoči da je to moguće onako kako je to Isus učinio. Kad je Učitelj uzeo kruh, izrekao zahvalnu molitvu, kad ga je razlomio i pružio učenicima, tada su im se otvorile oči i tada su ga prepoznali. Upravo to omogućuje euharistijsko slavlje. Ono je čudesno lomljenje kruha na oltarima, Isusovo sakramentalno djelovanje, koje ima moć podariti duši „gledanje" i prepoznavanje Uskrsloga. Euharistija je djelo iste ljubavi u kojoj se nekoć Isus darovao Ocu žrtvom na križu za spasenje svijeta, a danas to isto čini za sudionike svete misne žrtve. Srce događanja je Isus-Jaganjac, tragični lik žrtve, ali i slavni otkupitelj ljudi, pa je svaka misa vrhunski razlog za radosno slavlje. Temelj i najviši domet slavlja je uskrsnuće koje je sv. Petar navijestio u duhovskoj propovijedi kao ispunjenje Davidova proroštva: "Bog ga uskrisi, oslobodivši ga grozote smrti… Stog mi se srce raduje i kliče jezik, pa i tijelo mi spokojno počiva. Jer mi nećeš dati da Pravednik tvoj truleži ugleda. Pokazat ćeš mi stazu života, ispunit me radošću lica svoga." Kad to doživi, vjernik postaje svjedokom kakvim ga je sam Isus zamislio kad je rekao: „Bit će te mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji, sve do kraja zemlje." Čime će svjedočiti? Ljubavlju! „Ako bude imali ljubavi jedni za druge, svi će znati da ste moji učenici!"
