ZAZIV DUHA SVETOGA

O dođi, Stvorče, Duše Svet,
pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti,
u grudi štono stvori ih.
Ti nazivaš se Tješitelj,
blagodat Boga Svevišnjeg,
studenac živi, ljubav, plam
i pomazanje duhovno!
Darova sedam razdaješ,
Ti, prste desne Očeve,
od vječnog Oca obećan,
Ti puniš usta besjedom!

Zapali svjetlo u srcu,
zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim
potkrepljuj nas bez prestanka!
Dušmana od nas otjeraj
i postojani mir nam daj,
ispred nas idi, vodi nas,
da svakog zla se klonimo!

Daj Oca da upoznamo,
i Krista, Sina njegova,
i u Te Duha njihova,
da vjerujemo sveudilj!
Sva slava Ocu vječnomu,
i uskrslome Sinu mu,
sa Tješiteljem presvetim
nek bude sada i uvijeke. Amen.
 

EVANĐELJE: Iv 2, 13-25 

Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za dom tvoj.

Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.

Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.

MEDITATIO

Naš odlomak iz evanđelja po Ivanu prati prvi znak Isusa u Kani u Galileji (2, 1-12). To se može vidjeti kroz neke izraze i fraze koji se ponavljaju u dvije scene, a koje nam sugeriraju da je autor htio stvoriti kontrast između te dvije scene. U Kani, selu u Galileji, tijekom jednog vjenčanja, Isusova majka pokazuje bezuvjetno povjerenje u Njega i poziva na prihvaćanje Njegove riječi (2, 3-5). Dok s druge strane, "Židovi" tijekom proslave Pashe u Jeruzalemu, odbijaju vjerovati Isusu i ne prihvaćaju Njegovu riječ. Znamo da Isus u Kani čini svoje prvo znamenje (2,11), za razliku od ovoga odlomka, gdje Židovi traže znak (2,18), ali kasnije ne prihvaćaju znak koji im daje Isus (2,20). Današnje Ivanovo evanđelje smješta nas u jedan određeni kontekst, točnije prostorni i vremenski, kako bismo lakše ušli u tematiku događaja:

Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede.

Isus se priprema doći na Pashu u Jeruzalem. Njegov dolazak u hram ima novo značenje. Isus čisti hram, Isus najavljuje novi hram i novu Pashu. Isus naviješta svoju muku i uskrsnuće. U Jeruzalem su pred Pashu dolazili mnogi hodočasnici, broj žitelja bio je višestruko povećan. Evanđelje kaže da je predvorje hrama bilo ispunjeno mjenjačima novca i trgovcima. Isus u hramu nađe „prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede." Svi su oni ovdje u službi čistoće hrama. Trgovci su nudili hodočasnicima „čiste" životinje za prinos u hramu prema strogim kultnim obredima. Mjenjači novca, također su radili u ime Zakona. Mnogi su hodočasnici koji su dolazili iz drugih zemalja donosili  strani novac koji je bio smatran „nečistim" za hramsku riznicu. Taj je novac bilo potrebno promijeniti u židovski novac, u bakrene kovanice koje su smatrane „čistima." Pojmu takve hramske čistoće Isus suprotstavlja novu čistoću i novi oblik žrtve. Za Isusa, njihova briga za čistoću kulta postala je prigoda za sebično trgovanje i za dobru zaradu. U ime „čistoće kulta" iskorištavali su hodočasnike koji su teško štedjeli da bi mogli doći u Jeruzalem na Pashu.

I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za dom tvoj.

Isus zbog te nepravde čini to djelo, jer ne može više gledati tu nepravdu. Isus ih sve istjera van snagom Božjeg autoriteta, rekavši: „Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku." Istjerivanjem mjenjača i trgovaca sa žrtvenim životinjama Isus najavljuje novu žrtvu i novi prinos Bogu. Isusov čin nije narodu bio iznenađujući jer su oni znali proročke riječi: „Ovaj me narod žrtvama časti, a srce mu je daleko od mene" (Iz 29,13). Zato Isusova radnja i riječi izazivaju tu reakciju kod „Židova".

Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.

Židovima je zasmetalo to što je Isus učinio, pa ga upitaju za dozvolu, a on im odgovori: „Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići." Ove riječi predstavljaju krunu Isusova postupka. Isus govori o neiskrenosti njihove žrtve i o propasti velebnog hrama. Isus suprotstavlja novi hram koji će biti podignut u samo tri dana. Isus dakle govori, „o hramu svoga tijela." Tijelo koje će „uskrsnuti" i biti „podignuto" iz groba. Isus najavljuje novi kult i novi hram u kojem je on istovremeno: svećenik, žrtva i hram. Svećenik je, jer je prinositelj žrtve; žrtva je, jer prinosi sama sebe; hram je, jer se prinos događa u njemu samome, u hramu njegova tijela. Ovome „kultu" nije potrebna velebna zarada i novac. Potrebno je samo vjera u Božji dar i Božju ljubav. Učenici počinju shvaćati svoga Učitelja. Prisjećaju se da je pisano: „Izjeda me revnost za dom tvoj". Govor Isusov, „o hramu svoga tijela," razumjeli su tek kada je Isus uskrsnuo od mrtvih.

Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.

Mnogi koji su boravili u Jeruzalemu za blagdan Pashe, „povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio." Isus zapravo naviješta svoju smrt i uskrsnuće. Kad je Isus svojim učenicima otkrio što će mu se dogoditi, oni to odmah nisu shvaćali jer su ga očekivali kao slavodobitnika, kao zemaljskog viteza koji će ih osloboditi od okupatora. No, Krist će postati slavodobitnik svojom smrću na križu. On dolazi da ljude svih vremena svojim životom, smrću i uskrsnućem povede putem koji vodi k Bogu. Isus govori o hramu svoga tijela. To je hram Njegova uskrsnulog tijela.

ORATIO

Bože, izvore milosrđa i sve

Dobrote, odredio si lijek našim

Grijesima: post, molitvu i djela

Ljubavi. Priznajemo da smo

Grešni. Savjest nas optužuje.

Molimo te: iskazuj nam uvijek

Svoje milosrđe. Amen.

CONTEMPLATIO

-          Kako današnje Evanđelje potvrđuje Isusovu muku, smrt i uskrsnuće?

-          Bog mi daje mnoge znakove svoje prisutnosti u mom životu. Jesam li u stanju vidjeti te znakove očima vjere i napraviti korak naprijed s odlukom svoga života?

-          Zadovoljim li se samo s vanjskom pobožnošću (odlaskom nedjeljom na svetu misu) ili pokušavam ući sve dublje u Božje otajstvo ljubavi preko osobne molitve koju svakodnevno trebamo živjeti?

-          Tko je za mene Isus Krist? Jesam li svjestan da je moguće samo u Njemu i kroz Njega susresti Boga?   

ACTIO

Bog je pripremao narodu „novi hram" i novi način svoje spasenjske prisutnosti. Bog daje narodu Deset zapovijedi Božjih – Dekalog, kao oblik bogoljubavi i čovjekoljublja, kao pravi način štovanja Boga (1. čitanje). Božja riječ nas uči (2. čitanje) da se čovjek spašava po Isusovu križu i trpljenju. Iza križa i trpljenja stoji Očeva mudrost i Očeva ljubav. I kršćanin mora slijedeći Krista nositi svoj križ strpljivo i s ljubavlju. Čovjek dakle treba vršiti Božji Zakon jer ljubi Boga, pa je stoga i ljubljen od Boga. Zato pokušaj svakodnevno preko molitve Oče naša pronaći tu unutarnju ljubav koju Otac, Sin i Duh Sveti imaju prema tebi.

DUHOVNI KUTAK

Don Angel Fernandez Artime, (vrhovni polgavar Družbe Svetog Franje Saleškog) – Pobudnica 2016. S Isusom kročimo zajedno putovima Duha

Pustolovina - život otvoren Duhu Svetom

Posljedica toga dinamizma trebala bi biti ispitivanje, razmišljanje, traganje za ljepotom života koji se živi u otvorenosti Duhu Svetom koji boravi u njemu. Bog nam dolazi u susret i poziva nas da hodimo s njim i da sudjelujemo u njegovu životu po Duhu. Doista, kako nam sugerira don Vecchi govoreći o našoj salezijanskoj duhovnosti, vjerujemo da „sve ono što u svijetu usmjeruje prema Bogu, sve ono što izravno ili neizravno doziva Božju prisutnost ili intervenciju, sve ono što potiče da se Boga traži, ima Duha kao skrivenu snagu".

Ipak, poznavanje Boga i njegovo traženje više je nego naša osobna želja. Prije svega je Dar koji nam se nudi i koji je u suglasju s našim stanjem tražitelja Apsolutnoga, premda su naši koraci često mali i nesigurni.

U toj perspektivi ostajemo usredotočeni na Isusa da bismo s njim prošli put koji je prava pustolovina, novost, svježi zrak Duha, svjesni da to nije nešto rezervirano za elitu, nego za svaku osobu, svakog muškarca i ženu, svakog mladića i djevojku koji je otvoren Bogu; svjesni da dotiče naš život na odlučujući način; znajući da će nas uvijek voditi na uvijek dublji i intimniji susret s Isusom, zapažajući kako se tumače sposobnosti vlastite osobe koja se prvenstveno izražava u Božjem komuniciranju - misterij uvijek nedostupan - koji nam govori i mi s njim na različite načine komuniciramo, koji uvijek potiče izići iz sebe samih i poći u susret drugima živeći vjeru u redovitim aktivnostima svagdašnjeg života. Sve to bi bilo izraz kršćanske duhovnosti.