Nalazite se u >
Liturgija dana
8. rujna 2019. - 23. nedjelja kroz godinu - c
Križ je mudrost života i snaga kršćana
(Mudr 9, 13-18b; Flm 9b-10. 12-17; Lk 14, 25-33)
Neka zvanja još uvijek polažu kvalifikacijske ispite prije preuzimanja stalnog radnog mjesta. Postoje ispiti za upise u više škole i fakultete. Sudionici na olimpijskim igrama moraju pobijediti određen broj utakmica, nacionalne reprezentacije igraju kvalifikacije za odlazak na svjetsko prvenstvo… A tko sve i na koji način može postati Isusov učenik, kršćanin? Isus sam je tražio kvalifikacije: „Tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik… Nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik."
Evanđelje kaže da je „s Isusom putovalo silno mnoštvo". Govorio je kao što nitko nije govorio, rado su ga slušali. Činio je čudesna znamenja i ozdravljao bolesnike, htjeli su to vidjeti svojim očima i doživjeti susret s izvanrednim i jedinstvenim Učiteljem. Nitko od njih, međutim, nije znao tko je zapravo Isus? Kamo se uputio? Što ga čeka? Isus je bio na putu za Jeruzalem, čekala ga je Golgota, križ i sramotna smrt. Hoće li ga netko slijediti na križnom putu? Hoće li im biti zanimljiv odbačeni i izrugani Isus? Pravi Isusov učenik mora biti spreman ići za Učiteljem do vrha Kalvarije. Ako nije u stanju trpjeti i odricati se, bolje je da odustane na vrijeme. „Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove…? Koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti promisliti…?" Nasljedovanje Isusa ima svoje bolne posljedice, pa bi svatko tko želi biti kršćanin trebao prije pomisliti može li odgovoriti na zahtjeve koji se pred njega stavljaju, a oni nisu mali i nimalo laki, što više, bolni su i mogu čovjeka odvesti u gorka iskustva, trpljenje, pa i u samu smrt što svjedoče stotine tisuća mučenika od prvih kršćanskih vremena do danas. Mnoštvo drugih situacija može čovjeka dovesti „na put za Jeruzalem". Mladić koji se odlučio za svećenički poziv, a naišao je na žestoko protivljenje roditelja ili djevojka kojoj su roditelji spremali izvrsnu udaju, a ona slijedeći svoju savjest, odlučno krene u samostan i tako ih baci u veliku tugu. Koliku bol je svomu ocu nanio sv Franjo Asiški! Žena može doći u sukob s mužem zato što nije načinila pobačaj koji je on vidio kao jedino rješenje. Sve su to pravi velikani duha, učenici, svijetle zvijezde u noćima naših zabluda i sebičnosti. Kad Kristu kažu DA obično to bude teška odluka i put križa, jer Isus svojim učenicima nije obećavao brda i doline, nije ih privlačio lakim obećanjima i rajskim ponudama, nego zahtjevom da uzmu svoj križ kao što je on uzeo svoj i da pođu za njim. Bio je jasan, ali je u bolnu zahtjevnost stavio svoju božansku snagu tako da je upravo čudesno kako su oni koji su za njim pošli nadvladavali poteškoće i hrabro se odupirali svim napastima odustajanja. Učenici dostojni svoga učitelja kad je u pitanju ozbiljna zadaća kao što je spasenje svijeta i osvajanje Božjega Kraljevstva. Pa, jer sve to ne ide bez križa, valja Isusa ozbiljno shvatiti. Uzeti križ nije stvar askeze, mrtvljenja, religioznog prenemaganja, nego svjesni izbor, životno opredjeljenje kojega je nemoguće zaobići, sredstvo za postizanje konkretnog cilja i znak totalnog predanja zadaći koju Bog povjerava najprije svome Sinu, a zatim i svakom tko pođe za njim. Tko ne uzme križ, taj ne vjeruje i nije kršćanin, a tko ga uzme znači da je odlučio svoj život darovati drugima: Bogu i braći ljudima. Križ istinito i autentično prožima vjeru i život tako da se život radikalno mijenja. Svjedoči to Filomen iz Pavlove poslanice koji od robovlasnika postaje brat svome robu. Onezim doživljava povijesnu preobrazbu koju nije dao neki društveni zakon (do toga će se stoljećima čekati!), već evanđeoska zbilja koja na licu mjesta stvara nove ljude, a ovi nove bratske odnose u obitelji i društvu. Na istom tragu je osobna spoznaja mladoga kralja Salomona koji nasljeđuje proslavljenog oca Davida. Onako mlad, neiskusan, svjestan granica, a ipak duboko vjernik, moli se Bogu da mu podari mudrost, tj. poučljivo srce koje će poštivati Božji zakon. Vođa izabranoga naroda zna da mu je prva zadaća vladati pravedno i u narodu produbljivati vjeru kako bi se u njegovoj svakodnevici vršila volja Božja i ostvarivali Jahvini planovi. To je težak put, valja razlikovati dobro i zlo, a tko to može? Vjernik koji se oslanja na Boga i koga Božji Duh vodi dajući mu čudesnu snagu.
