Najveća zapovijed

Isus proglašava jednu zapovijed, ali ona je dvostruka: Ljubiti Boga i bližnjega. Takva ljubav se mora zapovijediti, jer bez nje nema života. Tko ne ljubi ostaje u smrti. Ljubav je izlaz iz smrti u ulazak u život. Što čovjek mora činiti da bi živio? Mora ljubiti!

Ljubiti treba jer ljubav ima moć, učinit će te većim od kraljeva ovoga svijeta. Zapali svoju dušu ljubavlju. Reci joj jednostavno: "Nama je ljubiti ili umrijeti! Ako te upita: "Koga ljubiti?" Reci joj da ljubi: Boga, sebe, ljude i  sva stvorenja. Ako te upita "Kako ljubiti?" Reci: "Svim srcem, svom dušom, svim umom!" Još joj reci da poštuje ono što ljubi: ljubi li Boga, neka ga štuje, jer će tako biti sve više Bogu slična. Ako ljubi čovjeka, neka se ljubavlju diči jer poslužuje čovječanstvo i rod mu održava. Stvorenja svijeta neka ljubi da ništa ljubljeno ne propadne. Zapali svoju dušu ljubavlju jer tako postaješ netko i nešto, vatra ljubavi učinit će te jačim od svih zala i od same smrti, jer je ljubav božanska krepost i nju je smrtnicima darovala vječnost. Doista, kad ljubi, čovjek postaje sretan. Ljubiti je istinsko bogoslužje usred života. Bližnjega pitamo kako je i kako živi. Ljubav pita ima li među bližnjima siromaha, ima li bolesnih u tijelu, u duši, ima li nesretnika, da netko možda ne očajava? S takvim bogoslužjem život ponovno zadobiva smisao jer čovjek je kušao iskustvo ljubavi prema Bogu i bližnjemu, divno iskustvo koje će ga pozvati da se neprestano usavršava kao prinositelj Bogu najdraže žrtve na svetom žrtveniku: sebedarivanja u hramu od ljudskih potreba i čežnji. Još nešto: ljubi cjelovito. Ne samo nedjeljom i blagdanima, ne samo pobožnim osjećajima. Nikad ne ljubi s pola srca, s pola duše i sporednim dijelovima svoga bića i života.

Kako čovjek može ljubiti Boga svim srcem, svom dušom, svim umom svojim? Ja bih ostavio malo srca za roditelje, podijelio dušu s prijateljem, imam na umu tolike meni drage osobe, volim mnoštvo lijepih stvari. Bojim se te zapovijedi i pitam: postoji li uopće čovjek koji Boga ljubi svim srcem, svom dušom, svim umom?

Istina je, čovjeku se može to učiniti nemogućim, ali nije tako. Mislim da tu ljubav trebamo učiti od djece; u njih je ljubav potpuno predanje svojim roditeljima. Isus je volio takvom ljubavlju. Kao Sin Božji bio je jedno s Ocem, a njegova ljubav bio je sâm Duh Sveti. Duh Sveti može u ljudima oblikovati ljubav kakvu traži Zapovijed ljubavi. Može osloboditi srce za takvu ljubav ili ujediniti sve njegove ljubavi i usmjeriti ih k Bogu. Duh Božji jest Duh ljubavi. Ljubiti svim srcem, svom dušom i svim umom svojim, moguće je u Duhu Svetom. O Isusovoj ljubavi u Pismima čitamo: "Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi." (Iv 15,9-10).

"Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio. Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje" (Iv. 15 12-13).

Isusov križ je mjesto očitovanja njegove poslušne ljubavi prema Ocu i spasiteljske ljubavi prema ljudima. Tu se potpuno i bezuvjetno predao, tu je dao probosti svoje ljudsko srce: sveta žrtva, čisti prinos. Kalvarija je sveučilište ljubavi, jedinog pravog umijeća koje ima moć pobijediti smrt i ljudima otvoriti vrata Očeva doma. Tu je nerazdvojno ujedinjena ljubav prema Bogu i bližnjemu.

"Rekne li tko: "Ljubim Boga, a mrzi brata svog, lažac je. Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi, ne može ljubiti. I ovu zapovijed imamo od njega: Tko ljubi Boga, da ljubi i brata svoga" (1 Iv 4,20-21).