ZAZIV DUHA SVETOGA

Gospodine, ni trave, ni lijekovi ne liječe rane i bolesti duše, već tvoja Riječ, koja sve podržava i stvara sve uvijek novo. Približi se nama i ispruži svoju snažnu ruku kako bi se, zahvaljujući tome, mogli prepustiti, da nas podigneš i da budemo Tvoji učenici i sluge. Isuse, Ti si Vrata ovaca, Vrata otvorena ka nebu: Mi ti pristupamo, sa svime što jesmo i što nosimo u srcu. Uzmi nas sa sobom, u tišinu cvjetne pustinje tvoga društva i nauči nas da molimo, sa svojim glasom, svojom riječi, tako da i mi postanemo propovjednici Kraljevstva. Pošalji nam svoga Duha u ozobilju, da Te možemo slušati s cijelim srcem, umom i dušom.

EVANĐELJE: Mk 1, 29-39

U ono vrijeme: Pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.

Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.
Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: »Svi te traže.« Kaže im: »Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.« I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.

MEDITATIO

Mjesto događanja jest Kafarnaum. Na dan Šabata, nakon što je Isus sudjelovao na slavlju u sinagogi, nastavlja se slavlje blagdana u kući Petra u jednoj obiteljskoj atmosferi. Sa zalaskom sunca, završava odmor i Isus nastavlja svoju službu po cijeloj Galileji. Ovi opisi nisu kronika Isusovog života, nego nam otkrivaju misterij osobe Isusa Krista koji prevrće moj život i daje mu novi smisao.

» Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu       
        Sinagoga je majka, a Crkva zaručnica. Isus, kao zaručnik, nam pomaže vidjeti njenu ljepotu i sjaj koji ona isijava za nas. Ako pažljivo slijedimo Isusa na Njegovu putovanju, možemo vidjeti da put spasenja vodi od sinagoge do Crkve. Evanđelist Marko, kao i Luka, inzistira puno na vezi koju Isus ostvaruje odmah sa sinagogom. Sinagoga je i mjesto izlječenja gdje vidimo Isusa kao moćnog liječnika i spasitelja. Ove dvije Isusove aktivnosti kasnije postaju most po kojemu prelazimo u novu kuću Božju, dom za sve narode tj. Crkvu. Isus voli svoju Zaručnicu i želi da naše postojanje kao vjernika uvijek ima u sebi jednu dimenziju zajedništva. Jer, nitko od nas ne može ni razmišljati o posvećenju bez da se smatra djelom mističnog tijela Kristovog, zvano Crkva.

Isus kao cudotvorni ljecnik

       Ovaj evanđeoski odlomak, kao i drugi slični, upoznaju nas s Isusom kao pravim liječnikom i lijekom koji nam se približava da bi nas susreo na mjestima gdje smo najviše ranjeni i bolesni. On je taj dobar samaritanac, koji kada nas vidi ranjene na putu, bez oklijevanja nam se približava, saginje, veže naše rane i zalijeva ih slatkim lijekom koji dolazi iz Njegova srca. Jesam li ja kao Isus koji liječi tuđe rane svojom dobrotom u svome društvu? I koliko u nekim situacijama zaboravljam sebe i mislim više na druge? Koliko toga je Isus napravio u mom životu, jesam li Mu spreman prepustiti sve svoje rane?

Večer i tama koja je promjenjena Isusovim svjetlom

Motiv tame, noći i sjene može se naći po cijelom Svetom pismu, čak i od prvih rečenica gdje vidimo kako je svjetlost prva manifestacija snage ljubavi Božje koja stvara i spašava. Poslije tame slijedi svjetlo, poslije noći, dan i paralelno s time Biblija nam želi pokazati kako i nakon nutarnje tame koja može napasti čovjeka, slijedi svjetlo novog spasenja i susreta s Bogom. Ako mi susret s Bogom može pomoći da otjeram svaku tamu iz svoga srca, jesam li spreman odreći se te tame na koju sam možda navezan?

Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše.

Puno puta vidimo da se Isus povlači na samotno mjesto i ondje moli. U današnje doba to je nažalost veoma teško jer od svih podražaja koje dobivamo od okoline, ne uspijevamo čuti Božji glas. Pa koliko smo zapravo spremni izdvojiti vremena dnevno da uđemo u dijalog s našim Ocem?
Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: »Svi te traže.« Kaže im: »Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.« I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.
            Ovdje vidimo nevjerojatnu Isusovu sposobnost da razlučuje što je volja Očeva. Iako bi nama, ljudski rečeno, bilo logično da je ostao dok ne izliječi sve i ne napravi najviše dobra što je moguće. Samo što to onda ne bi bila Božja volja te Isus napušta Kafarnaum i upućuje se prema obližnjim mjestima. Puno puta u našem životu se dogodi da stavimo dobro iznad Boga, pa tako želimo mi biti oni koji će reći Bogu što je najpametnije i kako ćemo se posvetiti. Jer, ipak mi znamo najbolje? A možda ipak onaj koji nas je stvorio i satkao u majčinoj utrobi zna što može ispuniti naše srce i naš život?!

ORATIO

Gospodine, želim te slaviti i svim srcem blagoslivljati
Jer mi tvojom Riječi unutranju svjetlost možeš vratiti
Slavim te što si došao i kao liječnik mi muke odnio
te svojim melemom mi izliječio svaku ranu srca
koje sada kuca, za druge i za Tebe dok tama puca
Hvala ti što unosiš u moj život svjetlost
Koja mi daje nadu da će sve na kraju biti
Baš kako Ti želiš.

CONTEMPLATIO

Isus dolazi u Petrovu kuću, u njegov najintimniji prostor, koliko ja puštam Gospodina da uđe u moje tajne odaje?

Osjećam li da me Isus želi izliječiti i dolazim li do Njega s vjerom da on to stvarno može učiniti?

Pitam li se kakav je moj odnos s Isusom? Stvarno ga poznajem? Ili ga poznajem samo preko onoga što su mi drugi rekli?!

Isus moli u samoći. Bojim li se ući u tu molitvu koja prolazi tamom i dolazi prije svjetla? Imam li strah od tišine, samoće gdje sam sam s Gospodinom? Moja molitva je „obavljena" na brz i rastresen način?

ACTIO

Ovaj tjedan ću biti posebno oprezan kako se odnosim prema ljudima i pokušat ću biti liječnik njihove duše. Poslušati njihove probleme, dati im koji savjet i uputiti ih prema pravome Liječniku duše. Ako sam nekoga uvrijedio, pokušat ću se i pomiriti, posebice ako se radi o obiteljskim odnosima. (ovo će možda biti iznimno teško, ali vrijedi svake suze i kaplje znoja)

DUHOVNI KUTAK

Katekizam Katolicke Crkve

MOLITVENA PREDAJA

2650 Molitva se ne svodi na spontani izljev unutarnjeg poriva: da bi molio, čovjek mora htjeti. Nije dovoljno ni samo znati što o molitvi objavljuje Sveto pismo: valja također učiti se moliti. Živim prenošenjem (svetom Predajom), u "Crkvi koja vjeruje i moli", Duh Sveti uči djecu Božju moliti.
2651 Predaja kršćanske molitve jest jedan od oblika rasta Predaje vjere, što biva napose promatranjem i proučavanjem vjernika, koji u srcu čuvaju događaje i riječi nauma spasenja, te dubokim poniranjem u duhovne stvarnosti koje iskustveno proživljavaju.

2652 Duh Sveti je "voda živa" koja, u srcu koje moli, "struji u život vječni" (Iv 4,14). On nas uči zahvaćati je na samom vrelu: Kristu. U kršćanskom životu ima zdenaca na kojima nas Krist čeka da nas napoji Duhom Svetim.

RIJEC BOZJA

2653 Crkva "snažno i na osobit način potiče sve kršćane (...) da učestalim čitanjem božanskih Pisama steknu `uzvišeno znanje - Isusa Krista'' (...). No, molitva treba pratiti čitanje Svetoga pisma da se uspostavi razgovor između Boga i čovjeka, jer `Njemu se obraćamo kad molimo, Njega slušamo kad čitamo božanske poruke''".

2654 Oči duhovnog života, parafrazirajući Mt 7,7, ovako sažimlju raspoloženja srca hranjena Riječju Božjom u molitvi: "Tražite čitajući, i naći ćete razmatranjem; kucajte moleći, i otvorit će vam se promatranjem".