Na početku je biskup Bogdan izrekao riječi dobrodošlice na misu za domovinu te uputio čestitke u povodu Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana branitelja i obljetnice „Oluje" obiteljima poginulih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja, hrvatskim ratnim vojnim invalidima, hrvatskim braniteljima i svim sudionicima „Oluje", predstavnicima državne i lokalne vlasti te pripadnicima vojske i policije.

„Okupljeni za stolom Božje Riječi i Kristova Tijela u intimi svoga srca, u poniznoj osobnoj vjeri prinosimo svoje molitve i nakane za našu domovinu, za sve njezine stanovnike, za sve njezine potrebe", rekao je vojni biskup.

„Došli smo kao hodočasnici u crkvu Gospe velikoga hrvatskog krsnog zavjeta prinijeti zahvalnost hrvatskoga puka koji je toliko puta osjetio njezinu blizinu i zaštitu. Nisu bez razloga naši branitelji nosili njezinu krunicu oko vrata. A po brojnim skloništima i obiteljskim ognjištima nizala su se zrnca krunice, te vapilo i molilo ‘Zdravo Marijo milosti puna’. I uz Gospinu pomoć dogodila su se brojna čudesa koja se ljudski ne mogu razumjeti. Kako objasniti čudo ‘slobodne i neovisne države’ koju s početka zapravo nisu htjeli ni europski, ni svjetski državnici?! Kako razumjeti čudo što smo, ne samo obranili svoja ognjišta i preživjeli užas razaranja i strategiju ‘spaljene zemlje’, već nitko nije umro od gladi ili ostao nezbrinut kad mu je dom bio porušen i opustošen. Zahvaljujući čudu solidarnosti naših ljudi iz zemlje i inozemstva, preživjelo je ugroženo pučanstvo. Stoga je ovo ne samo ‘Dan pobjede’, već i ‘Dan zahvalnosti’ kada želimo preporučiti Gospi sve koji su zaslužni za sve što jesmo i što imamo. Sve ćemo ih uključiti u ovu nekrvnu žrtvu Novoga saveza, koju slavimo podno Marijinog lika ‘hrvatskoga krsnoga zavjeta’", rekao je u propovijedi nadbiskup Puljić.

Mons. Puljić istaknuo je „da nas Gospin pralik povezuje s brojnim događajima iz prošlosti kad su naši ljudi osjetili osobitu Marijinu pomoć i zaštitu, posebice tijekom turskih osvajanja u 15. i 16. stoljeću. Tada su se, naime, njezinim zagovorom obranili Boka Kotorska (1539.), Korčula (1571), Grobničko polje (1601), Senj (1615), Perast (1634), Šibenik (1647), Petrovaradin (1716)". A u nedjelju 4. kolovoza je svečanošću Sinjske alke proslavljena i slavna obrana Sinja od turskih osvajanja (1715). Gospa je, dakle, svojom zaštitom ispisala divne stranice naše narodne povijesti, ne samo u 15. i 16. stoljeću, već i u teškom razdoblju bezbožnih ideologija fašizma i komunizma u XX. stoljeću; te osobito tijekom nedavnog Domovinskog rata. Marija, dakle, nije šutjela na vapaje svoje djece i svojih štovatelja, već je obilno pomagala i u drugim nevoljama, poput kuge i kolere, gladi, potresa, oluja i brodoloma. Njoj, koja je bila i ostala pomoćnica kršćana, utočište, utjeha, obrana i pomoć svome narodu, ponavljamo zahvalna srca njezin veličanstveni hvalospjev iz današnjeg evanđelja: „Veliča duša moja Gospodina", rekao je predsjednik HBK.

Podsjetivši kako je 4. listopada 1998. sveti Ivan Pavao II. ušao „u najstariju katedralu" Sv. Dujma u Splitu i izgovorio riječi „Povijest ovdje nije šutjela", nadbiskup Puljić rekao je da dok ovaj dan „prebiremo uspomene naše prošlosti uz Dan pobjede i Domovinske zahvalnosti ‘u živo’ osjećamo kako ovdje, u kraljevskom gradu Kninu, naša narodna i crkvena povijest nije šutjela". Nedavni događaji ispisali su slavne stranice vremena kad smo ovdje i diljem Domovine proživljavali pravu Kalvariju. Ali, vjerujući u moćni zagovor Neba i naše moćne odvjetnice Marije, nismo se predavali, niti gubili nadu. S krunicom u ruci i oko vrata borili smo se protiv zla i uništavanja. U znaku Gospine krunice prepoznali smo pravu snagu i osvojili slobodu, rekao je mons. Puljić.

„Istina, ima ih koji su još uvijek ‘zatečeni i iznenađeni’ tom slobodom, drugi je još nisu prihvatili, a trećima je ona i nakon 27 godina ‘pričin i opsjena, treperava fatamorgana na obzorju’. Nema koristi takve razuvjeravati od njihovih ‘pričina i fatamorgana’. Pogotovu ako nisu nikada ni željeli, a ni sanjali o narodnoj slobodi i državnoj samostalnosti. Ali, ovim euharistijskim slavljem, koje je izraz najveće zahvalnosti Bogu Ocu po njegovu Sinu Isusu Kristu, uz ovaj svečani Dan želimo se spomenuti ‘naših pradjedova, kršćanskih knezova i kraljeva, biskupa i svećenika’ kako nas je učio sveti Ivan Pavao II. u prigodi proslave ‘Branimirove godine’ prije 40 godina u bazilici Sv. Petra (30. travnja 1979.) Stoga, u ovoj svečanoj prigodi uz Dan pobjede i Domovinske zahvalnosti želimo se spomenuti ne samo naših pradjedova i kršćanskih knezova iz davnih vremena, već na osobit način svih poginulih i živih branitelja i generala hrvatske vojske i policije na čelu s pokojnim predsjednikom Franjom Tuđmanom. On je kao uvaženi povjesničar onim poljupcem hrvatskoga stijega na Kninskoj tvrđavi poručio svima, diljem svijeta i Domovine, da hrvatska povijest više neće šutjeti",

„A povijest je davno progovorila, prije 944 godine, 8. listopada 1075. Tada je izaslanik pape Grgura VII., opat Gebizon došao u Hrvatsku okruniti kralja Zvonimira i predati mu mač i žezlo, a on će učiniti zavjernicu s prisegom da će ‘s Božjom pomoću biti vjeran sv. Petru, gajiti pravdu i braniti Crkvu, štititi siromahe, udovice i siročad’. Isto tako ‘priječit će nedopuštene brakove i protiviti se prodaji ljudi, te ostati vjeran Apostolskoj Stolici’. Na početku drugog milenija povijesti kršćanstva, dakle, Hrvatska je imala kraljeve koji se zaklinju ‘štititi udovice i siročad’, ‘gajiti pravdu i braniti Crkvu’, te ‘bdjeti da ne zavlada nered i nemoral u društvu i u obitelji’. Povijest ovdje nije šutjela zahvaljujući našim pradjedovima, kršćanskim knezovima i kraljevima, biskupima i svećenicima, i svim zauzetim javnim djelatnicima naše burne prošlosti".