Po liturgijskim propisima u svakoj se župi svetkuje dan posvete župne crkve, ako je ona posvećena; posveta katedrale svetkuje se u cijeloj biskupija; a u općoj Crkvi svetkuje se posveta četiriju glavnih rimskih bazilika, među kojima i najglasovitija Gospina crkva, Svete Marije Velike. Danas je spomendan njezina posvećenja.

Bazilika Svete Marije Velike u Rimu sagrađena je na brežuljku Eskvilinu za pape Liberija (352.-366.), pa se po njemu i nazvala „Liberijanska bazilika". Naziv „Gospa Sniježna" vezan je uz legendu prema kojoj je usred ljeta, na današnji dan, na Eskvilinu pao snijeg, a papa Liberije, uz pomoć bogatoga rimskog patricija Ivana, na tom mjestu podigao je Gospinu crkvu. Pošto je ta crkva bila porušena, nju je obnovio i na današnji dan posvetio 432. godine papa Siksto III. Učinio je to u spomen Efeškog sabora koji je godinu dana ranije (431) proglasio dogmom vjersku istinu: Blažena Djevica Marija je Bogorodica. Ta je crkva sve do danas najljepša Gos­pina crkva na cijelom svijetu. Sagrađena je u stilu starokršćanskih ba­zilika. Srednju lađu od sviju pobočnih dijele 44 stupa od bijelog mra­mora. Ukrašena je prekrasnim mozaicima, a svod joj je pozlaćen. Kad je u Rimu sagrađeno više Gospinih crkava, ova je nazvana: Bazilika Svete Marije Velike (Maioris). U doba svetog Jeronima sagrađena je ispod velikog oltara špilja slična onoj u Betlehemu u kojoj se Isus rodio, pa je stoga nazivaju i „Gospa od jaslica". U njoj se nalazi grob svetog Jeronima i svetog pape Pija V., te starodrevna Gospina slika zvana „Spasenje rimskog puka".

Bogoslužje današnjega dana, koje se uzima iz zajedničkih slavlja Blažene Djevice Marije, potiče nas promatrati kako je presveta Djevica bila stan i okrilje Sinu Božjemu. Cijela je Crkva Marijin stan u kojem je ona domaćica. Stoga smo svi mi pod Marijinim okriljem. Razumljivo je što kršćani najradije odlaze u Marijina svetišta. To nas treba radovati, jer je Marija u svom krilu „nosila Sina vječnog Oca" (usp. Lk 11, 27), najsigurniji put do Krista, do Boga.

Sveta Afra, mučenica. Nju  je, i njezine tri sluškinje i njezinu majku Hilariju s poganstva obratio i nakon priprave krstio sveti Narcis, biskup. Sve su završile mučeničkom smrću u Augsburgu (Bavarska) za Diokle­cijanova progonstva.

Sveta Nona, majka svetoga Grgura Nazajanskog, svetog Cezairija i svete Gorgonije.

Sveti Memij, biskup, rimski građanin. Njega je sveti Petar apostol zaredao i postavio za biskupa u  Chalonu  (Francuska),  gdje je cijeli narod pripremio i krstio.

Sveta dvadeset i tri mučenika. Pogubljeni su u Rimu na staroj Salarijskoj cesta za vrijeme Dioklecijanova progonstva.

Sveti Emidij, biskup u Auskulu, podnese mučeništvo za Dioklecijanova progonstva.

Sveti Euzinij, mučenik. Bio je vojnik cara Konstantina Velikog. Ostao je postojan u vjeri i za Julijana Apostate živeći u Antiohiji. Budući da je Julijana korio zbog odmetništva od vjere, ovaj je naredio nek mu se odsječe glava, premda je Euzinij bio već u 110. godini života.

Sveti Kantidij, Kantidijan i Sobel, mučenici, Egipćani.

Blaženi Kasijan, butap u Autunu.

Sveti Parid, biskup u Teani (Kampanija).