5. srpnja 2020. - 14. nedjelja kroz godinu
Otajstvo skriveno od umnih objavljeno malenima
(Zah 9, 9-10; Rim 8, 9. 11-3; Mt 11, 25-30)
Evanđelja predstavljaju Isusa kao putujućeg proroka koji susreće mnoge i razne ljude. Propovijeda im o Bogu, dobrom Ocu koji s ljubavlju prati njih i njihove živote kakvi god oni bili. Hodočasti u hram za velike blagdane, ali često moli i na osamljenim mjestima. Poštuje Zakon, ali tvrdi da je Bogu čovjek ispred bilo kojeg zakona. Naučava da je Bog milosrdan ljudima, jer su slabi i grešni. Oprašta javnoj grešnici i obraća velike grešnike od omraženih carinika do raskajanih razbojnika. Uči da Bog prihvaća ljude kakvi jesu i da je uvijek spreman ponuditi im novu priliku, novi početak, novi život. Tvrdi da je s njim na zemlju došlo kraljevstvo Božje ljubavi, mira i pravednosti i da traži ljude po kojima će se sve više i sve očitije ostvarivati. Ono će rasti stoljećima i ljudi će uvidjeti da je bolji svijet ipak moguć. Pokazao je to konkretno liječeći bolesne i praštajući grijehe. Jednostavni ljudi su povjerovali Isusu, rado su ga slušali, a neki su mu se pridružili kao sljedbenici, učenici i apostoli. Njihova vjera nije naučena iz knjiga, znanost, pa ni teologija, nego neposredno iskustvo koje potvrđuje da je istina sve ono što je Isus propovijedao i da se njihovi životi mijenjaju na bolje. Naravno, bilo je i onih koji se nisu s njim slagali. Najviše su ga kritizirali farizeji, učeni pismoznanci i umišljene političke i religiozne veličine. Predbacivali su mu da se druži s grešnicima, da nema pravo propovijedati o Bogu, jer ne pripada službenoj hijerarhiji, da krivo naučava, Boga vrijeđa i da iz Nazareta ništa dobro ne može doći. Tvrdili su da čudesa čini po đavolskom poglavici i da ga treba pogubiti kao bogohulnika. Isus je pred takvim ljudima bio nemoćan; bilo mu je žao što njegove nakane i riječi krivo tumače, ali svoje ljubavi nikomu nije uskraćivao. U časovima osobite Božje blizine znao je zavapiti: „Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Umni i mudri su očito njegovi protivnici, bogataši i ljudi puni sebe, prepotentni, umišljeni, misle da sve znaju, duhovnost im je strana i zato odbacuju Isusa i njegov nauk. Oni ne vjeruju da je Isus Božji Sin, Mesija i spasitelj svijeta. Njima je kraljevstvo Božje sakriveno. Zemaljska mudrost je zaposjela njihov um i srce i ne prepoznaju nebeske stvarnosti. Upravo stoga Isus zahvaljuje Ocu što je otajstva kraljevstva objavio malenima. Maleni su Božji miljenici.
Jednostavni ljudi su skromni, obično su siromasi, ponizni, dobri, strana im je oholost. Lakše prepoznaju Božji svijet i rado mu se otvaraju. Ne vode ih interesi, slava i novac, nego Duh Sveti, Božja snaga kojom su ispunjeni tako da im je život svakim danom sve osmišljeniji. Njima se mogu dogoditi najveće nevolje, ostaju postojani, predani u Božju volju uvjereni da ih u Bogu očekuje mnogo više od svega što čovjek na ovom svijetu može posjedovati. Sve ono što posjeduju blijeda je slika Božje ljubavi i njegovih obećanja prema kojima su s nadom upravljeni. U tom Duhu oni su istovremeno mali i veliki, nesigurni i sveti. Možda i prikraćeni u stvarima ovoga svijeta, ali nutarnji mir ih tako učvršćuje da se ni smrti ne boje. Oni se na kraju puta i tjelesnih snaga najviše raduju životu i prava im se sreća otvara istom u Bogu. Oni Isusa nikad nisu uživo susreli, ali znaju moliti i po molitvi se povezuju s Bogom. Tu kušaju da im je Isus najbolji prijatelj, njihov jedini Spasitelj. Njemu pristupaju s povjerenjem takvi kakvi jesu, mogu mu reći sve što im je u srcu i na duši, što ih tišti, boli, plaši, što ih ljuti, a što veseli i pokreće. Čitajući Evanđelje prepoznaju se u protagonistima Isusovih priča i događaja: Zakeju, Bartimeju, grešnici, izgubljenom sinu i uvijek su radosni što je Bog tako dobar i milostiv. Osjećaju kako se njihovi strahovi umanjuju, a radosti uvećavaju, kako im je Bog blizu te kušaju djelovanje njegove milosti. Njihov život može biti težak, ali u vjeri i predanju nalaze snagu, gotovo da mogu osjetiti lakoću životnog bremena. Zato će ti jednostavni tražiti Isusa, ne toliko da ga studiraju ili da se obogate znanjem, nego da s onim što znaju uživaju slatkoću njegova jarma, to jest života u skromnosti i čistoći srca. I onda kada prolaze teška životna iskustva, osjećaju isto što je osjetio Isus i mole: „Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umih, a objavio malenima."
