Nalazite se u >
Liturgija dana
9. veljače 2020. - Peta nedjelja kroz godinu
Sol zemlje i svjetlo svijeta
(Iz 58, 7-10; 1 Kor 2,1-5 ;Mt 5, 13-16)
Božja riječ je ponekad tako jednostavna i razumljiva baš zato što se približila životu, svakodnevici, pa je lako prepoznajemo bilo da polazimo od života, bilo da je slijedimo kao Božju objavu, pa nas ona dovede u život. Svakako da vjerujemo kada se molimo i slavimo euharistiju, ali ako molitva i obredi ne utječu na naš svakodnevni život i ponašanje, onda je to sumnjiva vjera. Društvenu pojavu nesklada pobožnosti i dijela, vjere i života, prvi uoče proroci i sveci. Izaija stoga strogo nastupa protiv bogataša koji tlače bližnje (ukloni jaram!), protiv moćnika koji nemilosrdno osuđuju (ukloni ispruženi prst!), protiv psovača, lihvara i klevetnika. Njihova nedjela nepremostiva su prepreka molitvama, a žrtve i liturgijska slavlja u hramu ne mogu k Bogu, ma kako svečano izgledali, jer ih zla djela vuku prema zemlji. Jednako tako je jasan i razumljiv Isusov govor u evanđelju. Riječi sol i svjetlo nemaju ničeg spektakularnog, ali Isus ih rabi da ukaže na ono što je za život važno i bitno. Po njima proziva odgovornost kršćana i važnost njihove učinkovite vjere za svijet u kojemu žive. Kršćani u svijetu nisu ništa posebno i na izvan spektakularno, ali su dragocjeni! Bez njih bi život svih civilizacija bio bljutav, dosadan, oduran. Oni naime u svijet unose mali, ali za životni smisao odlučujući začin. Kao što sol daje okus jelu, pa ga gosti koji blaguju hoće još, a ako ostane, neće ga baciti, upravo tako kršćani kod ljudi jačaju želju i apetit za životom. Kao što sol čuva hranu tako kršćani čuvaju život, oni su svijetu dragocjeni toliko koliko je njima dragocjen život Isusov. Njihova je vjera zapravo sol, sposobnost i moć da začine život; vjera koja zna unijeti red i u kaotičan život te umiriti njegove nemire. Nije to lagodan posao: treba donositi velike odluke, prosuđivati i kad nije lako razlučiti dobro i zlo, ali Krist daje snagu i mudrost, pa je sve to ipak moguće. Kao što nije dovoljno posjedovati sol, valja je upotrijebiti, tako nije dovoljno biti vjernik, valja vjeru živjeti, istom tada ona postaje djelotvorna, budi apetit za boljim i kvalitetnijim životom. I kao što sol valja koristiti u pravim dozama, ni previše ni premalo, tako i vjeru živimo odmjereno. Previše soli u jelu čini ga neupotrebljivim kao i kad je neslano. Isus je rekao da su kršćani sol svijeta, pitanje je jedino kako ta sol djeluje tj. kakav je učinak naše vjere na naš život i život svijeta u kojem živimo. U središtu pozornosti je naše vjerničko djelovanje. Ako je učinkovito svijet će ga prepoznati, cijeniti, željeti i uvijek će naći mjesta za njega. Ako naša vjernička prisutnost u svijetu nije djelotvorna, onda je i beskorisna, što više, bljutava je i nepoželjna. Svijet je odbacuje. Može se lako dogoditi da naša vjera ne bude u skladu sa životom. Divni Božji dar tada izgubi svoju znakovitost i svijet ga se odriče, odbacuje i same kršćane, jer na sebe navuku prezir svijeta. Postoje vremena i mjesta na kojima ljudi gaze kršćansku prijetvornost, Isus je to predvidio ukazavši na sudbinu soli koja obljutavi. Naravno slično je i sa usporedbom svjetla koju je Isus također upotrijebio da naglasi radikalno značenje kršćaninova života u svijetu. Svijet nije apsolutna tama, ali se u njemu često pojavljuje lažni sjaj stvarnosti koje nisu pravo svjetlo. One doduše privlače ljude, ali ih zavode te postanu fanatici, zaslijepljeni, a lažne ih istine pretvaraju u teroriste. Kolike su se povijesne zablude predugo raskrinkavale! Kršćani su svjedoci koji svijetle sjajem što dolazi od Krista. Sjaj je njihovo svjedočanstvo života i vjere što ga svijetu daruju u slobodi i odgovornosti. Samo tako je moguće biti sol zemlje i svjetlo svijeta. Dužnost kršćana je učinkovito, jasno i beskompromisno davati svijetu kristovski okus kvalitetna i čovjeka dostojna života; čistiti svijet i čuvati ga od pokvarenosti. To ne može nijedna ljudska mudrost, čak ni uzvišena ljudska žrtva. Možda je zato sv. Pavao uvjeravao Korinćane da nije došao s uzvišenom besjedom, uvjerljivim riječima, nego u pokazivanju Duha i snage da se vjera ne temelji na ljudskoj mudrosti, nego na snazi Božjoj. Zato je rekao da ne želi znati ništa drugo osim Isusa Krista i to raspetoga. Vrijeme je da zanemarimo etikete osobito one kojima nam svijet velikim riječima nudi svoja rješenja, pa i etikete kojima se svijetu nude kršćani. Sve valja provjeravati kriterijem Isusova križa - razapete ljubavi za druge.
