6. kolovoza 2020. - Preobraženje Gospodinovo
Viđenje Božje i naše slave
(Dn 7,9-10.13-14; 2 Pt 1,16-19; Mt 17,1-9)
Isus je poveo svoje učenike na goru Tabor gdje im je u jednom trenutku očitovao svoju bit, slavu Božju koju je, kao ljubljeni Sin, uživao prije utjelovljenja i koje se nije držao kao plijena, nego ju je napustio i, po Očevu naumu, došao među ljude da s njima podijeli dramu životne borbe, gorčinu smrti, da po tom istom naumu, uskrsne od mrtvih i uzađe u slavu iz koje je došao. To je putanja Isusova mesijanskoga silaska s neba na zemlju. od Boga k ljudima, iz vječnosti u prolaznost koja je vapila za izbavljenjem. Ta putanja Božjeg silaženja postala je putanja našeg ljudskog uzlaženja, putanja našeg spasenja. Mi se postupno u nju uključujemo ulazeći vjerom u Kristovo vazmeno otajstvo da se kao brodolomci ukrcamo u brod koji će nas prevesti u luku spasenja ili na drugu obalu, gdje će se dogoditi naše definitivno preobraženje. Što su učenici zapravo mogli vidjeti s Tabora? Što im je Isus htio pokazati? Odgovor izdaljega nudi prorok Danijel. Njegovo je viđenje izvan vremena, iznad povijesnog brda s kojega puca pogled na našu prošlost i budućnost. Viđenje opisuje četiri zvijeri koje salijeću Božji narod; to su četiri kraljevstva: Babilon, Perzija, Grčka i Rim. Te su zvijeri divljale i sijale smrt, ali su sve poražene. Prorok vidi kako dolazi vrijeme onoga koji ih je porazio, Božje vrijeme. Bog se svečano ustoličio kao Pradavni i Pravedni. Njemu pristupa Sin Čovječji u pobjedničkoj procesiji kao vladar svih naroda, plemena i jezika. To je Sin Čovječji Isus, porazio je neprijatelje, pobijedio svijet i sada kraljuje u slavi svoga Oca.
Slika Danijelova viđenja pretapa se s vizijom na brdu Tabor. Iz pobjedničke slave, iz svijeta vječnosti prodrla je nebeska zraka i obasjala Goru preobraženja, izraelski vidikovac, stvarno brdo (588 m) između Galilejskog jezera na sjeveru i jordanske doline na jugu. Stvarni su također Isus i trojica njegovih učenika, stvarna je Isusova životna situacija: uskoro će u Jeruzalem gdje će podnijetu gorku muku i sramotnu smrt na križu, što će učenike sablazniti, baciti u beznađe, u očaj. Isus to zna i zato dovodi trojicu miljenika da bi im pokazao tu istu stvarnost, ali u drugom svjetlu. Mislio je: kad dožive njegovu preobražensku slavu, ojačat će im se vjera, otjerat će njihove strahove, ohrabriti ih i ublažiti sablazan koju će u njima proizvesti prizori skore muke i smrti na križu. Želio im je priuštiti nekoliko presretnih trenutaka te slave. I doista sva trojica su bili preobraženi u čudesnom svjetlu. Jedino što su željeli bilo je da ta slava i sreća nikad ne prestanu. Ali upravo to nije bilo moguće. Naime, stvarnosti se svi moramo vraćati; nju treba živjeti takvom kakva jest i dati joj njezino pravo značenje. Eto to je bila zadaća taborskog viđenja. Pravo značenje Isusove stvarnosti, njegove muke, jest Prijelaz, čudesni prijelaz iz Mojsijeve epopeje kojim je svladao Crveno more, Prijelaz Ilijine pobjede na Karmelu kojom je porazio poganstvo. Isus će, naime, po svom trpljenju prijeći iz ovoga svijeta u Očevu slavu. Prijelaz mučan, ali čudesno spasonosan. Smisao toga prijelaza tiče se svih ljudi, osobito onih koji Isusa slijede, vjeruju u njega i slave uskrs, spasonosnu Pashu, veličanstvenu pobjedu nad smrću. Kad Isus diže učenike i s njima silazi u dolinu, u neizbježnu stvarnost, on njima i nama želi reći da životu treba dati prednost pred svim našim nadama, željama i očekivanjima. Htio je reći da svoj životni usud ne možemo izbjeći i da ga se ne trebamo plašiti kakav god on bio. Čašu zemaljskog bivovanja svatko od nas treba ispiti do kraja ma kako gorka bila. Gorčina je neugodna, ali je spasonosna. To je poruka glasa s neba: „Ovo je Sin moj! Slušajte ga!" Isusa doista treba slušati i onda kada ga je teško razumjeti i prihvatiti. Objava na Taboru hoće reći da on dovršava Zakon i Proroke te sveukupnu objavu svodi na novi zakon i novu zapovijed - zapovijed ljubavi, iste one ljubavi kojom je slušao nebeskog Oca i kojom je pošao u muku, kalvarijsko kreševo, da spasi svijet, da pobjedi grijeh, zlo i smrt, te zasja u nebeskoj slavi kako su to pokazala dva viđenja: Danijelovo viđenje ustoličenja Sina Čovječjega i taborsko viđenje slave koja neodoljivo usrećuje. Uključimo antene vjere i pomjerajmo ih sve dok jasno ne uhvate smisao taborskog odašiljača Božje slave i u njoj našli snagu za životni hod.
