6. kolovoza - Preobraženje Gospodinovo, Božje lice
Kršćanski je Istok već od 5. stoljeća svetkovao Kristovo Preobraženje kao posebni blagdan. Vjernici rimskog obreda promatrali su to otajstvo za vrijeme bdijenja koje se držalo između kvatrene korizmene subote i slijedeće nedjelje. Papa Kalist III. odredio je 1457. godine neka se ovaj blagdan slavi u cijeloj Crkvi na današnji dan kao uspomena na pobjedu koju su kršćani izvojevali nad Turcima kod Beograda 1456. godine pod vodstvom svetog Ivana Kapistrana i Ivana Hunjadija (Sibinjanina Janka), jer je upravo na današnji dan stigla u Rim vijest o toj pobjedi.
Kao što su trojica odabranih apostala promatrali Kristovu slavu tjelesnim očima i mi danas promatramo tu istu slavu svojim umom i veselimo joj se radosna srca. Sveti Ivan ističe: „Vidjeli smo slavu njegovu" (Iv l, 14). Promatranje Kristove slave povećava u nama živu svijest kako i nas poslije trnovitoga zemaljskog putovanja čeka slična slava preobraženja. Po Božjoj milosti postali smo subaštinici iste slave.
Bit otajstva Kristova i našeg preobraženja protumačio je sveti Leon papa slijedećim riječima: „Divnom providnošću Krist je utemeljio nadu Crkve, cijelo Kristovo tijelo, svi vjernici, spoznaju kakvu će slavu preobraženja baštiniti znajući kako ih čeka jednaka čast kao i njihovu Glavu-Krista."
Poznavanje i promatranje Kristove slave ujedno je poznavanje i promatranje naše buduće slave. Trebalo bi stoga svu snagu uma na to usredotočiti. Uz sve nove spoznajne vrijednosti našeg vremena ne zaboravimo na najviši, najkorisniji i odlučni studij: poznavanje Isusa Krista.
Sveti Stjepan, opat, benediktinac, i dvije stonije njegove subraće redovnika koji su poginuli od Saracena radi Kristove vjere u svom samostanu u Burgos-u (Španjolska) 872. godine.
Sveti Just i Pastor, braća, podnesoše mučeništvo kao dječaci u Alkali (Španjolska) po naredbi Dacijana.
Sveti Hormizd, papa (514-523).
Sveti Jakov, pustinjak u Amidi (Mezopotamija).