O životu i radu svetog Norberta postoje brojni dokumenti iz XII. stoljeća. Za poznavanje njegova života i rada najvažniji je njegov „Životopis", sačuvan u dvije verzije: A i B. S obzirom na povijesne činjenice stručnjaci se ne slažu.

Rođen je 1080. godine u rajnskoj oblasti od plemićke obitelji Gennep. Otac mu je bio u službi Kölnskog nadbiskupa. Još kao mladić imenovan je kanonikom crkve u Xantenu. Nakon toga je prešao u Köln na nadbiskupski dvor a ubrzo nakon toga u službu cara Henrika V. Cijelo to vrijeme živio je lagodnim životom. Tu je izbliza upoznao sve političke i vjerničke probleme. U središtu svih tih događanja bila je borba između pape i cara tko ima pravo postavljati biskupe.  Kako donose oba životopisa, njegovo je obraćenje došlo kao plod Neba. tijekom jednoga olujnog dana grom ga je bacio na zemlju. On je to shvatio kao Božji poziv na obraćenje. Napustio je svjetovni život i ušao u benediktinski samostan u Siegburgu. Godine 1115. kölnski nadbiskup ga je zaredio za svećenika, cijeli svoj život posvetio je propovijedanju gregorijanske reforme. Obilazeći gradove i sela, propovijedao je poslušnost religioznom auktoritetu, poticao je na čistoću  običaja, podizao klonule  duhove među klerom i narodom, tražio je neka se Crkva oslobodi moćnika ovoga svijeta. Posebno se zauzimao za pomirenje zavađenih gradova, zbog čega je i zaslužio naziv „Anđeo mira".

Potaknut od pape, osnovao je novi red premonstratenza koji je prihva­tio regulu svetog Augustina. Svrha mu je širenje mira u svijetu. Red se brzo proširio i u druge zemlje u Europi. 1126. godine papa ga je imenovao nad­biskupom Magdeburga.

Umro je u Magdeburgu 6. lipnja 1134. Kanoniziran je 1582. godine. U cijeloj Crkvi njegov je spomen 6. lipnja a u njegovom redu, prema odredbi pape Urbana VIII., 11. srpnja.

Sveti Filip, đakon. Jedan od sedmorice prvih đakona koji je propovijedao u Samariji (Dj 8,4-8), krstio je eunuha etiopske kraljice kandake (Dj 8,26-40). Imao je četiri kćeri djevice koje su prorokovale (Oj 21,9). Ugostio je u svojoj    kući svetog Pavla koji se za vrijeme 3. misijskog putovanja s pratiteljima vraćao iz Mileta u Jeruzalem (Dj 21,8-10).

Sveti Artemije, Kandida i Paulina, mučenici. Artemije je bio čuvar zatvora u kome su bili zatvoreni sveti Marcelin i Petar. Nakon molitve spomenutih svetaca, Artemijina kći Paulina je ozdravila pa je on i njegov dom povjerovao Gospodinu. Zbog toga su osuđeni na smrt. Artemije je pogubljen  mačem, a  Kandida i  Paulina zasuti kamenjem.

Sveti Aleksandar, biskup i mučenik. Bio je biskup grada Fiesole, a   umoren je na današnji dan kod Bolonje 823. godine od upravitelja crkvenog imanja,

Cilicijski mučenici. Rimski martirologij spominje dvadestoricu kršćana koji su za vrijeme careva Dioklecijana i Maksimijana podnijeli mučeništvo zbog vjere u Krista.

Sveti Ivan, biskup. Na temelju nesigurnih povijesnih podataka uvršten je među veronske biskupe. To je bilo tek u 15. stoljeću.

Sveti Amancij, Aleksandar i prijatelji, mučenici. Podaci o imenima, mjestu i vre­menu mučeništva tih kršćana veoma su raznoliki i nedovoljno   sigurni. Vjerojatno se radi o afričkim mučenicima iz prvih stoljeća kršćanstva, Izuzimajući sv. Amancija.