6. svibnja 2018. - 6. uskrsna nedjelja
(Dj. 10,25-26.34-35.44-48; 1 Iv 4,7-10; Iv 15,9-17)
Ljudi su oduvijek željeli vidjeti Boga ili iskusiti njegovu blizinu. Iskustva su ih, međutim, uvjeravala da je to nemoguće, jer Bog je nedokučiva Tajna i prebiva u nedostupnoj svjetlosti. Neki se onda, u želji da susretnu Boga, zadovolje promatranjem tragova koje je on ostavio u ljepotama prirode i stvorenog svijeta. U našoj savjesti su također tragovi njegove prisutnosti, jer je Bog savjesti dao sposobnost da razlikuje dobro i zlo, da bi ljudi ipak mogli koliko toliko mirno i sigurno živjeti. Postoji još jedan trag koji ljude najkraćim putem vodi u Božju tajnu, a to je ljubav; ona je nešto najljepše i najvažnije u životu ljudi. Bez ljubavi jednostavno nije moguće živjeti, ona kao zrak, kruh ili voda.
Priča se da je njemački car Friedrich II. von Hohenstaufen načinio pokus iz kojega je htio doznati mogu li djeca progovoriti bez učenja. Zapovjedio je da se djecu hrani i čuva, ali razgovarati i igrati se s njima bilo je zabranjeno. Pokus je pokazao strašne stvari; djeca su počela obolijevati i umirati. Bez toplog ljudskog kontakta, bez riječi i ljubavi, nije moguće živjeti! Suvremena istraživanja nas također uvjeravaju da su djeca bez ljubavi izložena mnogim i teškim smetnjama. Djeca, naprotiv, koja su u životu iskusila obilje roditeljske ljubavi otvorena su Bogu, a sve to znači da je ljubav pravi put u tajnu ljudskog i Božjeg života.
Sveti Ivan u evanđelju tvrdi da je Bog Ljubav, da se objavio u osobi i životu Isusa Krista u kojemu je, premda nedostupna Tajna, postao dostupan, a kao nevidljiv postao je vidljiv i to najviše u dobroti i ljubavi iskazanoj mnogim bolesnicima koje je Isus ozdravio: slijepi su progledali, nijemi govorili, uzeti hodali, gubavi se čistili, čak je mrtve vraćao u život. No nisu svi ljudi prihvatili Isusa i čudesne znakove Božanske ljubavi. Bilo je i onih koji su sumnjali ili se izravno protivili. Oni su Isusa osudili na sramotnu smrt i razapeli. Božja je ljubav baš tada postala jača od ljudske zlobe i smrti, uskrsnula je i, po Isusovim učenicima, pošla u svijet te i danas svijetom teče kao milosna rijeka vidljiva u kršćanima koji žive Isusovu zapovijed ljubavi. Nije tu riječ o ljudskoj ljubavi koja ima određenu snagu, može biti začuđujuće humana, ali je po sebi ipak slaba, nestalna, često razočara pa i slomi ljude čak i one koji su najiskrenije ljubili. Isus je svojima zapovjedio da ljube ljubavlju kojom je on njih ljubio. On je pak ljubio ljubavlju svoga nebeskoga Oca, ljubavlju koja je spremna žrtvovati ono najviše što ima i što jest. Bog je, naime, tako ljubio svijet da je dao svoga Sina jedinca kao žrtvu po kojoj je svijet spašen. Sveti Ivan, mistik i ekspert za Božju ljubav, uvodi nas u čudesni dvorac te tajanstvene stvarnosti pokazujući zagonetne prolaze s natpisima: „Ja sam kruh života… uzmite jedite, Ja sam tres… vi loze, Ja sam Dobri pastir… život dajem za ovce. Bog je ljubav… Ljubite jedni druge, jer ljubav je od Boga i svaki koji ljubi u Bogu ostaje i Bogu u njemu". Čak i onima koji su ga izdali i ostavili, Bog-ljubav se obraća riječima: „Vi ste prijatelji moji, jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga." Ta Božja ljubav, uvjerava nas ljubljeni učenik, obavija ljude kao što sunce svojim zrakama obasjava zemlju. Zemlja vjerno slijedi sunce, nekad mu je bliža nekad dalja, zato joj je nekad toplije i buja od života, a nekad je okovana ledom i pusta. Zemlja i sunce, premda su udaljeni 100.000 svjetlosnih godina nerazdvojivi su; povezuje ih najjača, nevidljiva, a ipak stvarna kozmička sila. To je slika Boga i ljudi koje povezuje nevidljiva, ali stvarna Kristova ljubav, jača od smrti. Ljudi su joj nekada bliži i uživaju mir, nekada se udalje i onda ih pustoše ratovi egoizma i mržnje. Nevolje prolaze, ali ljubav ostaje i uvijek iznova poziva mladiće i djevojke da pođu zajedno zaklinjući se u vjernost. Poziva muževe i žene da se vole unatoč slabosti koje ih razdvajaju. Tom ljubavlju roditelji vole djecu i djeca roditelje. Ta se ljubav nalazi u svećenicima, redovnicima, misionarima, u katehetama i vjeroučiteljima, u liječnicima i djelatnicima Crvenog križa, u novinarima koje neki režimi zatvaraju, u mirotvorcima Ujedinjenih naroda, u širiteljima ljudskih prava, istinske demokracije, u braniteljima ljudskog dostojanstva i sloboda. U svima, ponekad jedva čujno, odzvanjaju Isusove riječi: „Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!".jpg)
