Zaštitnik je dječjih zborova (Pueri cantores), Ministranata i Trudnica

Etimologija: Dominicus = posvećen Gospodinu (iz lat.)

Dominik Savio, rođen je 2. travnja 1842. godine u Svetom Ivanu, seoce pokraj Riva di Chieri, na granici torinske biskupije. Drugi sin od desetoro braće, od oca Carla, kovač po zanimanju, i majke Brigida Gaiato, krojačica. Mali Dominik je kršten u crkvi Uznesenja u Rivi istog dana. Krajem 1843. obitelj se seli u Murialdo, seoce pokraj Castelnuova d''Asti, danas Castelnuovo don Bosco. Ovdje, godine 1848. Donimik pohađa osnovnu školu, a 18. travnja 1849. god.  u župnoj crkvi  prima Prvu svetu Pričest. Upravo tada u dobi od tek sedam godina zacrtao je svoj životni put koji je sažeo u četiri točke:

1. Ispovijedat ću se vrlo često i primati svetu pričest kad god mi to ispovjednik dopusti.

2. Želim svetkovati blagdane

3. Moji će prijatelji biti Isus i Marija

4. Umrijeti, ali ne sagriješiti.

U veljači 1853. god. Savijevi se sele u Mondonio, selo pokraj Castelnuova. Kao dvanaestogodišnjak susreće don Boska kod Becchija. Svetac odgajatelj ostao je zbunjen ovim dječakom: Prepoznao sam u njemu dušu oblikovanu prema Duhu Gospodina i ostao ne manje zapanjen djelom koje Božja ruka čini već u tako ranoj dobi. Jednom ga don Bosko ispita i na kraju propitivanja Dominik je pitao: Što mislite o meni? - Mislim ‑ dobar si materijal - odgovorio je don Bosko s velikim osmjehom. Pa, reče Dominik, Vi budite dobar krojač, i ako je materijal dobar, uzmite me i učinite od mene dobro novo odijelo za našeg Gospodina! Bio je sav obuzet mišlju kako mora postati svetac. I od tada pa sve do svoje smrti bio je primjeran u svemu. Isticao se izvanrednom pobožnošću, koju je pratila duhovna radost, žar za spasenjem njegovih prijatelja te izvanredni karizmatički darovi. Dominik Savio imao je blagu, prijaznu, umiljatu i uvijek vedro raspoloženu narav. Zato je bio ugodan u društvu i razgovoru. Uvijek spreman pomoći kolegama na razne načine: podučavajući vjeronauk, dvoreći bolesnike, smirujući zavađene.

Jednom za vrijeme hladnih zimskih mjeseci dvojica su dječaka napunila školsku peć snijegom i đubretom. Kada se učitelj vratio ta su dvojica optužila Dominika da je to učinio. Dok je bio kažnjavan pred razredom, Dominik nije rekao tko su pravi krivci. Kad je istina kasnije otkrivena, pitali su Dominika zašto nije rekao da je nevin. Rekao je: nasljedovao sam našeg Gospodina koji je šutio dok su ga optuživali i razapinjali.

Drugi put je zaustavio zastrašujuću tuču dvojice bijesnih dječaka koji su jedan na drugog bacali kamenje. Držeći malo raspelo između njih, rekao je: Prije nego što se nastavite tući, pogledajte na raspelo i recite: Isus Krist je bio nevin i umro je opraštajući svojim ubojicama. Ja sam grješnik, i namjeravam ga ponovno povrijediti ne opraštajući mojim neprijateljima. - Onda možete nastaviti, ali bacite prvi kamen na mene!

Kad je papa Pio IX., 8. prosinca 1854. g. proglasio dogmu o Bezgrješnom Začeću u predvečerje toga dana, nakon završenih obreda u crkvi, Dominik je po savjetu ispovjednika pošao pred Gospin oltar, obnovio svoje odluke što ih je učinio na dan Prve svete Ppričesti, a zatim rekao: Marijo, darujem ti svoje srce, učini neka uvijek bude tvoje i Isusovo, vi uvijek budite moji prijatelji i dajte da prije umrem nego upadnem u nesreću samo jednog jedinog grijeha! Uzevši tako Mariju kao potporu svoje pobožnosti, njegovo je vladanje bilo tako pobudno i krijeposno, to nikad ne možemo zaboraviti.

Dvije godine kasnije utemeljio je sa skupinom prijatelja Družbu Bezgrješne Djevice Marije. Učlanjeni u družbi se obvezuju: živjet će punim kršćanskim životom i pomagati svima kako bi postali bolji. Ljubav prema Isusu, Djevici Mariji, čistoća srca, zadnja je čežnja za usvajanje duša te od tog časa postaje glavni cilj njegovog života.

Jednog dana Don Boskova mama Margherita koja je došla  u Torino pomoći sinu reče: Tu u tvojoj kući imaš mnogo dobrih mladića, ali nitko ne nadmašuje Dominika po ljepoti duše. Uvijek ostaje u crkvi kad svi drugi odu, uvijek je udubljen u molitvi. Svaki školski odmor koristi za posjet Svetotajstva. On je u crkvi kao anđeo na nebu.

Ljeti 1856. g. izbija kolera. Bolest u ono vrijeme neizlječiva. Obitelji još zdrave, zatvaraju se u kućama izbjegavajući svaki dodir. Pogođeni bolešću, mnogi umiru sami i napušteni. Da bi pružio pomoć, Don Bosko skuplja svojih petsto dječaka pozivajući najhrabrije nek izađu s njim. Starija djeca, njih oko 44, odmah su se ponudili kao dragovoljci. Među njima u prvom redu bio je Dominik Savio. Obolivši i on, morao se vratiti kući u Mondonio, gdje 9. ožujka, 1857. umire na rukama roditelja. Tješio je majku ovim rječima: Mama, ne plači, ja odlazim u raj. Iznenada, njegovo lice se ozarilo osmjehom prepunim velike sreće i veselja. Vidim predivne stvari! uzviknuo je. Više nije progovorio - otišao je u nebo.

Papa Pio XI opisao ga je ovako: Mali, ali velik div duha! Proglašen je herojem kršćanskih krijeposti 9. srpnja 1934. god. Papa Pio XII. proglasi ga je blaženim 5. ožujka 1950. god. Nakon priznanja dva druga čudesna događaja njegovim posredovanjem, proglašen je svecem 12. lipnja 1954. Domink Savio, ne još petnaestogodišnjak postaje najmlađim katoličkim svecem ne mučenikom. Njegovi posmrtni ostaci su položeni u novom relikvijariju napravljenom prilikom pedeset godišnjice proglašenja njegove svetosti u Torinskoj bazilici Marije Pomoćnice. Bogoslužni spomen na sveca za Salezijansku obitelj i Pijemonteških biskupija je 6. svibnja zbog toga što godišnjica smrti pada u korizmi.

Devetnica

1. Sveti Dominiče Savio, koji si u euharistijskom žaru razgalio svoj duh pred milinom stvarne prisutnosti Gospodina i njime postao očaran,  podari i nama tvoju vjeru i ljubav pred presvetim sakramentima, kako bismo ih mogli proslaviti sa svim žarom i dostojno ih primiti u svetoj Pričesti. Slava Ocu ....

2. Sveti Dominiče Savio, koji si u svojoj dubokoj pobožnosti predao svoje nevino srce Djevici Mariji šireći vjeru, dječjom milošću učini i nas pobožnim sinovima i nek nam ona bude Pomoćnicom u životnim izazovima i u času naše smrti. Slava Ocu ...

3. Sveti Dominiče Savio, koji si u hrabro iskazanoj nakani Umrijeti, ali ne sagriješiti očuvao krijeposnu anđeosku čistoću, izmoli i za nas milost da se u te ugledamo u odbacivanju neprimjerene zabave i  izbjegavanju griješnih prigoda, ne bi li i mi očuvali tu uzvišenu vrlinu. Slava Ocu ...

4. Sveti Dominiče Savio, koji si na slavu Boga i za dobro svih duša, prezirući svaki ljudski obzir uložio sve svoje smiono poslanstvo u borbi protiv kletve i uvreda Boga, učini da i mi pobjedimo u borbi za ljudsko dostojanstvo i pregalaštvo u obrani prava Boga i Crkve. Slava Ocu ...

5. Sveti Dominiče Savio, koji si poštujući vrijednosti kršćanskog smoprijegora ojačao u dobru svoju volju, pomozi i nama da za ljubav Boga nadvladomo naše strasti i da se odupremo iskušenjima i protivštinama u našem životu. Slava ocu ...

6. Sveti Dominiče Savio, koji si postigao savršensvu u kršćanskom nauku, učini da i mi budemo dostojni Božje milosti i živimo kao vjernici katoličke crkve. Slava ocu ...

7. Sveti Dominiče Savio, koji se nisi gurao postati apostolom, koji si svoje prijatelje razdvojenu braću izgubljenih duša čeznuo vratiti pravoj Crkvi, učini nek i nama bude podaren poslanički duh, te i mi postanemo apostolima u našem društvu i svijetu. Slava Ocu....

8. Sveti Dominiče Savio, koji si u hrabrom obavljanju svake svoje zadaće postao uzor velike radišnosti posvećane molitvom, dopusti i nama da se u ispunjavanju naših dužnosti obvežemo živjeti životom primjerenog milosrđa. Slava Ocu...

9. Sveti Dominiče Savio, koji si svojim nepokolebljivim stavom: Želim postati svecem u školi Don Boska postigao za života sjaj svetosti, daj da i mi budemo ustrajni u nakani da postanemo dobrima, kako bi se od naših duša sagradio živi hram Svetoga Duha i kako bismo jednoga dana zavrijedili vječno blaženstvi na nebesima. Slava Ocu....

Molitva: Bože, koji si u liku Svetoga Dominika podario mladima svjetao uzor milosrđa i čistoće, dopusti da Ti po njegovom zagovoru, milosti i uzoru služimo neporočna tijela i čista srca. Gospodinu Bogu našemu, Isusu Kristu, sinu Božjem, koji živi i kraljuje s Tobom u jedinstvu Duha Svetoga, u vijeke, vjekova.

MOLITVE

Bože, izvore svakoga dobra, koji si u liku Dominika Savija podario mladima svijetao uzor dobročinstva i čistoće daj da i mi rastemo kao sinovi u radosti i ljubavi sve do punine Kristove On je Bog, živi i kraljuje s Tobom u jedinstvu Duha Svetoga, u vijeke, vjekova. Amen.

Gospodine, Bože života i radosti Ti si svojoj crkvi podario svetoga Dominika Savija, uzor mladenačke svetosti; daj da i mladi rastu poput njega u čistoći i ljubavi, te da ih i mi učitelji znamo voditi prema Kristu, kako bi služili u tvome kraljevstvu. U našem gospodinu Isusu Kristu, sinu Tvome, Bog koji s Tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, u vijeke, vjekova. Amen.

Anđeoski Dominiče Savio koji si u školi svetoga Ivana Boska naučio slijediti putove mladenačke svetosti, pomozi nam nasljedovati tvoju ljubav prema Kristu, tvoju odanost Mariji, tvoje pregalaštvo za duše; i učini da i mi birajući radije smrt, nego li grijeh, dobijemo naše vječno spasenje. Amen.

Sveti Dominiče Savio, i ja sam mlad kao i ti, kako li te samo neizmjerno tražim da bih mogao voljeti Isusa. Ti si bio izuzetan u prijateljstvu sa svojim kolegama, u povjerenju prema roditeljima u učiteljima. Povjeravam ti sve svoje prijatelje i sve mile osobe s kojima dijelim svakodnevnicu. Ti nikada ne bi počinio grijeh, grijeh koji sramoti srce. Pomozi mi iznaći prave i istinite riječi, pokrete i izraze, kojima bih poput tebe svjedočio dobrotu i istinu. Daj da se uvijek osjećam u Božjoj ljubavi i pomozi mi uvijek znati ispravno odabrati.

Sveti Irenej, biskup i mučenik u Sirmiju (Srijemska Mitrovica). Vrela za njegovo mučeništvo postoje na grčkom i latinskom jeziku, ali oba potječu iz starijega grčkog  izvornika. Prefekt Prob bacio ga je u tamnicu gdje je dugo boravio  i  bio mučen. Tijekom  mučenja  došli  su  mu  roditelji,  žena i djeca i molili su ga neka posluša carevu naredbu, neka žrtvuje bogovima i spasi svoj život. Junački je odbio njihovo nagovaranje. Ponovno je bačen u tam­nicu,  mučen i konačno mu  je na  bosutskom  mostu (Bosut  se u  ono  doba ulijevao u Savu kod Sirmija) odsječena glava i tijelo bačeno u Savu. Bilo je to 25. ožujka  304.  godine. U đakovačkoj  biskupiji  slavi  se na današnji  dan kao obavezan spomendan.

Sveti Lucije, biskup u Cireni (Libija). Sveti Luka spominje ga u Djelima apostolskim (13,1).

Sveti Evodije, biskup i mučenik u Antiohiji. Prema svjedočanstvu  sveti Ignacija Antiohijskog, on je prvi biskup kojega je sveti Petar apostol po­svetio i postavio za biskupa u Antiohiji.

Sveti  Eliodor, Venust i 75 drugih, mučenici u Africi.

Sveti Teodot, biskup Cirene, mnogo je pretrpio za vrijeme cara Licinija ali je preživio progonstvo i umro naravnom smrću.

Sveti Protogen, biskup u Karimu (u Mezopotamiji).

Sveti Edberto, biskup u Lindisfarne (Engleska), umro 698. godine.