Osmo veliko progonstvo kršćana bijaše za cara Valerijana (253.-260.). Valerijan je ispočetka bio naklonjen kršćanima, ali pod uplivom egipatskog sofiste i vračara Makrijana poče ih žestoko progoniti.

2. kolovoza 257. godine car izda naredbu kojom je kršćanima zabranio euharistijske sastanke, pohađanje groblja... Posebno se okomio na biskupe, svećenike i đakone. Dvadeset i osam dana kasnije za papu je izabran Siksto II., kojega sveti Ciprijan naziva „mirnim i dobrim papom".

Pošto prva Valerijanova naredba nije uspjela, on godine 258. izda i drugu, strožiju. Glavni je udar bio na hijerarhiju. Biskupi, sve­ćenici i đakoni osuđeni su bez procesa. Ni ostali kršćani nisu bolje pro­šli. Brojni izgubiše glavu u tom krvavom progonstvu.

Dok je Siksto bio u katakombama svetog Kalista, okružen svojim đakonima, navališe Valerijanovi vojnici. Neustrašivi Papa prvi iziđe pred rimske vojnike, davši primjer neustrašive vjere, a onda tako i četvorica njegovih đa­kona. O tome imamo i svjedočanstvo svetog Cipriijana koji piše: „Siksto je ubijen na groblju 6. kolovoza zajedno sa svojom četvoricom đakona."

Ime Siksta II. postade slavno. Dugo vremena se u Katakombama častila stolica na kojoj je sjedio taj papa, a u Rimu mu sagradiše dvije velike crkve. Prva, starija, ima „kardinalski titul". Papa siksto posebno je čašćan u Rimu, pa je uz druge slavne mučenike ušao u Rimski misni kanon.

Sveti Ciprijan, pišući o mučenicima, svjedoči kako oni „ne misle toliko na smrt koliko na besmrtnost, oni se punim pouzdanjem i svom snagom više raduju negoli boje ispovjediti Ime Gospodina, jer znaju kako se Božji i Kristovi vojnici ne uništavaju nego okrunjuju". Ako i mi budemo više gledali na nebo i na besmrtnost, bit će nam lakše i razumljivije naše životno mučeništvo.

Sveti Kajetan, prezbiter. - Rođen je u Vicenzi 1480. godine u plemićkoj obitelji. U Padovi je doktorirao pravo. Otišavši u Rim, vrši službu pi­sara u papinskoj kancelariji, a papa Julije II. imenuje ga apostolskim protonotarom. Zaređen je za svećenika 1516. godine. Za svog boravka u Rimu postaje aktivnim članom Oratorija Božanske ljubavi. Vicenza, Verona. Venecija, Napulj postaju područje njegova neumornog apostolata. U Rimu je 1524. godine osnovao Družbu regularnih klerika, zvani Teatenoi, po prvom poglavaru, Petru Karafi, nadbiskupu Teate (kasnije papa Pavao IV.). Tu je družbu raširio u venecijanskom i napuljskom kraju. U Napulju je osno­vao zalagaonicu, koja je kasnije prerasla u banku, za zbrinjavanje bolesnika. Zbog toga narod ga je nazvao „Svetac Pravidnosti". Umro je u Napulju na današnji dan 1547. godine. Svetim ga je proglasio papa Klement X. godine 1671. Papa Pio XII. pridodao mu je titul: „vatrenog apostola božanske lju­bavi i značajnog pobornika kršćanskog milosrđa".

Blaženi Agatanđeo i Kasijan, kapucini, prezbiteri i mučenica u Gondaru (Etiopija). Među blaženike uvrstio ih je sveti Pio X.

Sveti Donat, biskup u Arecu, podnose mučeništvo za Julijana Apostate.

Sveti Petar i Julijan, mučenici u Rimu s 18 svojih kolega,

Sveti Faust, vojnik, podnese mučeništvo u Milanu za Aurelija Komoda.

Sveti Karpofor, Eksant,  Kasij, Severin, Severin i Licinij, mučenici u Komu.

Sveti Dometij, perzijski monah, podnese mučeništvo za Julijana Apostate u Nisibi (Mezopotamija) s još dvojicom svojih prijatelja.

Sveti Vitricij, biskup u Roanu.

Sveti Donacijan, biskup u Chalonu (Francuska).