7. lipnja 2020. - Papin nagovor prije i nakon molitve Anđeo Gospodnji
Trojstvo je Ljubav koja spašava svijet
Prije Angelusa
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Današnje Evanđelje (usp. Iv 3, 16-18),
na blagdan Svetog Trojstva, jezgrovitim jezikom apostola Ivana pokazuje
otajstvo Božje ljubavi prema svijetu, njegovu stvorenju. U kratkom dijalogu s
Nikodemom Isus se predstavlja kao Onaj koji ispunjava Očev naum spasenja prema
svijetu. On kaže: „Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina
Jedinorođenca" (r. 16). Ove riječi pokazuju da je djelovanje triju božanskih
Osoba – Oca, Sina i Duha Svetoga – jedan jedincati naum ljubavi koji spašava
čovječanstvo i svijet, to je naum spasenja za nas.
Bog je stvorio dobar, lijep svijet, ali nakon grijeha
svijet je obilježen zlom i pokvarenošću. Mi muškarci i žene smo grešnici, svi
mi, zato je Bog mogao intervenirati da sudi svijetu, da uništi zle i kazni
grešnike. On, naprotiv, ljubi svijet, usprkos njegovim grijesima; Bog ljubi
svakoga od nas čak i kad griješimo i udaljimo se od njega. Bog Otac toliko
ljubi svijet da radi njegova spasenja daje ono što mu je najdragocjenije: svoga
jedinorođenoga Sina, koji daje svoj život za ljude, uskrisuje, vraća se k Ocu i
zajedno s njim šalje Duha Svetoga. Trojstvo je dakle Ljubav, koja je sva u
službi svijeta, koja želi spasiti i izvesti novo stvaranje. Danas, misleći na
Boga Oca i Sina i Duha Svetoga, mislimo na Božju ljubav! I bilo bi lijepo kad
bismo se osjećali voljeno. „Bog me ljubi": to je današnji osjećaj.
Kad Isus kaže da je Otac dao svoga jedinorođenog Sina,
odmah se nekako sjetimo Abrahama i njegova prinošenja sina Izaka, o kojem
govori knjiga Postanka (usp. 22, 1-14): ovdje je „mjera bez mjere" Božje ljubavi.
Sjetimo se također kako se Bog objavljuje Mojsiju: pun nježnosti, milosrdan,
suosjećajan, spor na srdžbu i bogat milošću i vjernošću (usp. Izl 34,
6). Susret s tim Bogom ohrabrio je Mojsija, koji se, kako se pripovijeda u
Knjizi Izlaska, nije bojao stati između naroda i Gospodina, rekavši mu: „Premda
je narod tvrde šije, oprosti naše grijehe i naše opačine i primi nas za svoju
baštinu!" (r. 9). I tako je Bog poslao svoga Sina. Mi smo sinovi u Sinu snagom
Duha Svetoga! Mi smo Božja baština!
Draga braćo i sestre, današnji nas blagdan poziva da se
dopustimo očarati Božjom ljepotom; to je ljepota, dobrota i nepresušna istina.
Ali i ljepota, dobrota i ponizna istina, koja nam je blizu, koja se utjelovila
da bi ušla u naš život, u našu povijest, u moju povijest, u povijest svakog od
nas kako bi je svaki muškarac i žena mogli susresti i imati vječni život. A to
je vjera: prihvatiti Boga-Ljubav, prihvatiti toga Boga-Ljubav koja se daje u
Kristu, koji nam daje Duha Svetog koji nas pokreće; otvoriti se susretu s njim
i uzdati se u nj. To je kršćanski život. Ljubiti, susresti Boga, tražiti Boga;
i On prvo traži nas, On prvi nas susreće.
Neka nam Djevica Marija, u kojem se nastanilo Trojstvo,
pomogne otvorena srca prihvatiti Božju ljubav, koja nas ispunjava radošću i
daje smisao našem putovanju ovim svijetom, usmjeravajući ga uvijek prema cilju
koji je Nebo.
Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre,
Pozdravljam sve vas, Rimljane i hodočasnike: pojedine
vjernike, obitelji i redovničke zajednice. Vaša prisutnost na trgu također je
znak da je u Italiji akutna faza epidemije završena, čak i ako i dalje treba –
ali budite na oprezu, nemojte preuranjeno slaviti pobjedu! – pažljivo se držati
trenutnih mjera, jer su to mjere koje nam pomažu da spriječimo da se virus
širi. Hvala Bogu izlazimo iz najintenzivnijeg razdoblja, ali uvijek s propisima
koje nam daju vlasti. Ali, nažalost, u drugim zemljama virus još uvijek odnosi
mnoge žrtve. Prošlog petka u jednoj je državi umirala jedna osoba u minuti!
Strašno! Želim izraziti blizinu tome pučanstvu, bolesnicima i njihovim
obiteljima, kao i sa svima onima koji skrbe o njima. Budimo im blizu svojom
molitvom.
Mjesec lipanj posvećen je na poseban način Srcu Isusovu.
Pobožnost je to koja ujedinjuje velike duhovne učitelje i jednostavne ljude iz
Božjeg naroda. Isusovo ljudsko i božansko Srce je izvor iz kojeg možemo uvijek
crpiti milost, oproštenje, Božju nježnost. To možemo učiniti zaustavljajući se
na odlomku iz Evanđelja, osjećajući da je u središtu svake Isusove geste, svake
Isusove riječi, da je u središtu ljubav, ljubav Oca koji je poslao svoga Sina,
ljubav Duha Svetoga koji je u nama. A to možemo učiniti klanjajući se
Euharistiji, gdje je ta ljubav prisutna u Sakramentu. Tada će i naše srce, malo
po malo, postati strpljivije, velikodušnije, milosrdnije po uzoru na Srce
Isusovo. Ima jedna drevna molitva – naučio sam je od svoje bake – koja glasi
ovako: „Isuse, učini srce moje po srcu svome". To je lijepa molitva. „Učini
srce moje po srcu svome". Lijepa je to molitva, molitvica, koju treba moliti
ovaj mjesec. Hoćemo li je sada izmoliti zajedno? „Isuse, učini srce moje po
srcu svome". Još jednom: „Isuse, učini srce moje po srcu svome".