Sveti Dominik rođen je u Kalarogi (Španjolska) oko 1170. godine. Teologiju je studirao u Valenciji. Već je u mladosti stupio u crkvenu službu, po­stavši kanonikom. Godine 1196. Dominik prati biskupa iz Osme (Špa­njolska) na putu u Francusku. Na tom putu susreće se s herezom Albigeza i Katara. Dominik o tome obavještava papu Inocenta III, a ovaj ga zadužuje neka suzbija te heretike. Godine 1215. Dominik odlazi u Bun tražiti odobrenje za red koji je već odavna namjeravao osnovati! Posebna misija njegova reda bila je propovijedanje Božje riječi prema nauci Crkve, zbog čega se taj red službeno i naziva „Red propovjednika". To naviještanje Božje istine prema nauci Crkve bijaše veliki doprinos reda svetog Dominika, odnosno dominikanaca. Godine 1220. dominikanski red prihvaća zavijet siromaštva, čime se uključuje u prosjačke redove.

Sveti Dominik i njegova braća, obilazeći Europom, tijekom nekoliko godina dobivaju simpatije jednostavnog puka i učenih ljudi. Sam Dominik naj­više je djelovao u Francuskoj, na području biskupija: Toulouse, Carcassonej i Bziers. To je doprinijelo što je najbogatiji izvor novih zvanja za dominikanski red tijekom povijesti bila upravo Francuska. Dominik djeluje i u drugim zemljama. Posljednje godine života boravio je na području Italije. Umro je u Bologni 6. kolovoza 1221. Papa Grgur IX. proglasio ga je svetim 1234. godine, trinaest godina nakon njegove smrti. U dominikanskom redu slavi se svetkovina, a kod franjevaca blagdan, zato što su Dominik i Franjo Asiški bili u bliskoj povezanosti pri osnivanju svojih redova.

Ideali koji su nosili Dominika, a koji bi trebali i nas nadahnjivati, izrečeni su u slijedećoj molitvi, koju je sveti Dominik često molio: „Gospodine, dostoj se udijeliti mi ljubav i takav zanos duha koji će osigurati spasenje bližnjemu tako što, posvećujući se cijeli i sa svim silama obraćenju grešnika, kako bi doista postao ud Isusa Krista koji se potpuno pri­kazao svome Ocu kako bi bio Spasitelj ljudi."

Sveti Marin stari, mučenik u Anazarbu  (Galicija) za caira Dioklecijana.

Sveti Eleuterij i Leonida, mučenici.

Sveti Hormizid, mučesnik u Perziji za kralja Sapora.

Sveti Emilijan, biskup. Uimro kao prognanik u Ciziku (Helespont) za cara Leona zbog toga što je branio šitovanije svetih slika.

Sveti Miron, biskup na Kreta.